U mirovinu su u četvrtak ispraćeni prvi županov vozač Roko Žilić i dugogodišnja djelatnica Upravnog odjela za financije Mirjana Kamber. Evo kako su se iz Zadarske županije oprostili od njih:

“Roko Žilić je, uz prvog župana i prvu županovu tajnicu, 1993. prvi ušao u današnji Dom  Zadarske županije, a Mirjana Kamber godinu iza njega.

„U proljeće 1994. godine uselili smo se u zgradu Doma Županije. Nas tri kolegice, Jagoda Gospić, Irena Fain i ja, sjedile smo u velikoj praznoj prostoriji za tri mala stola. Polako smo ulazile u posao. S obzirom da smo tada radili i poslove uprave i samouprave, trebalo je nekako i naš računovodstveni dio posla podijeliti. Kolegica Jagoda i ja smo nazivale druge županije, razmjenjivale iskustva.

Bila su to vremena koja je obilježio veliki entuzijazam. Bilo nas je malo i funkcionirali smo kao mala obitelj. Naš odnos s nadređenima bio je vrlo topao, prijateljski. Kolegice koje su ostale u Gradu čudile su se toj našoj prisnosti,“ rekla je Mirjana Kamber i među najsretnijim trenucima koje je doživjela u Županiji istaknula, kako kaže, „jednu svoju malu osobnu pobjedu“, a to je darivanje krvi i osnivanje Aktiva dobrovoljnih darivatelji krvi Zadarske županije u sklopu Udruge Kalelarga.

Roko Žilić vozio je u početku sivi Renault 25 koji je koristio predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine Općine Zadar. 1994. godine Ministarstvo financija je Zadarsko-kninskoj županiji darovalo dva golfa i crni Mercedes. Registarska oznaka mu je bila ZD 001-ZU. 1997. kupljeno je prvo vozilo za Županiju, i to tamnomodri Audi.

„Tijekom radnog vijeka bilo je puno i lijepih i teških trenutaka. Onih lijepih se rado sjećam. Kad je tek osnovana, Zadarsko-kninska županija je obuhvaćala veliko područje, od Korane do Kijeva. Posebno sam bio sretan kada smo nakon operacija Maslenica i Oluja obilazili oslobođeno područje na kojem se tada formirala vlast. Nakon operacije Maslenica vratio sam se i svojoj kući u Murvicu. Bili su to posebno sretni trenuci,“rekao je Roko Žilić dodajući i kako mu je bila izuzetna čast voziti generala Antu Gotovinu kada je nakon oslobođenja došao u Zadar.

„Imao sam sreću da su sva četiri dosadašnja župana bila dobri i pravedni šefovi. Znalo se dogoditi da mi na dugim i napornim putovanjima ponude da će oni voziti kako bih se ja odmorio. Volim svoj posao. Da ga ne volim, ne bih ga radio bez obzira ne sve,“ istaknuo je Roko Žilić.

Uvijek nasmijana i susretljiva  Mirjana Kamber mirovinu je dočekala na radnom mjestu računovodstvenog referenta u Upravom odjelu za financije i proračun, a Roko Žilić kao županov vozač i  voditelj voznog parka u Uredu župana.

Dragi Miro i Roko, hvala vam na svemu i uživajte u zasluženoj mirovini.

Od dragih kolega oprostili smo se prigodnim stihovima kolegice Daniele Nižić, voditeljice Odsjeka za protokol, administrativne i pomoćne poslove Ureda župana:

Brka nekoć mrka,

uvijek smiren kad je frka,

precizan i točan, kao sjena tih,

srca prevelika za ijedan stih.

Zarazna osmijeha što ne skida ga s lica,

topla i srčana županijska grlilica,

dalmatinsko-slavonska jedra snaša,

uvijek ljubazna Mira naša.

Njih dvoje, županijski temelji snažni,

svima nama toliko su važni.

Al’ vrijeme okrutan je svat,

juri i juri i ne misli stat’.

U mirovinu ih tjera zakona sila,

neumoljiva i oštra, nije nam mila.

Neki će se novi igrati eurima i brojkama,

brinuti o gumama, brisačima i spojkama.

Ostaju sjećanja, i to samo ona lijepa,

jer ne kaže se uzalud da ljubav je slijepa.

Na odlasku ova naša zajednica mala,

od srca vam oboma kaže hvala.

Uživajte u zasluženom na mirovinu pravu,

ali ipak ne zaboravite svratiti na županijsku kavu.”