U Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru predstavljena je knjiga professora emeritusa Brunislava Marijanovića „Neolitičko nalazište Barice u Smilčiću“. Radi se o lokalitetu koji je istraživan od pedesetih godina prošlog stoljeća, pod vodstvom pokojnog Šime Batovića, ali nakon proteka vremena bilo je potrebno proširiti spoznaje primjernom suvremenih metoda.

Autora knjige predstavio je moderator prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić, navodeći kako je rođen u Prozoru u BiH, studij arheologije završio je u Beogradu, gdje je i doktorirao. Radio je u Zemaljskome muzeju u Sarajevu, kraće vrijeme u Arheološkom muzeju u Splitu, a zatim do mirovine na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Veliki trag ostavio je na sveučilištima u Mostaru, Ljubljani i Splitu, ali najveći u Zadru, gdje mu je dodijeljen i naslov professor emeritus. Bavi se proučavanjem prapovijesti istočnoga Jadrana i njegova zaleđa te je istraživao prapovijesna nalazišta Ravlića pećinu, Hateljsku pećinu, Guvnine, Lazarušu, Crno vrilo i dr.

Što se tiče lokaliteta Barice, nova terenska istraživanja, provedena 2016. i 2017. godine, mijenjaju neke dosad uvriježene postavke o izgledu i strukturi najranijih neolitičkih naselja u promatranom prostoru, istaknula je jedna od predstavljačica prof. dr. sc. Tihomira Težak- Gregl.

– Često se događa da neke činjenice prenosimo kroz generacije bez propitivanja, a vrijeme pokazuje da to nije bilo opravdano. Prof. Marijanović pokrenuo je revizijska istraživanja birajući drugačiju strategiju i prostor između istraženih sondi. Do sada se uvijek isticalo kako je riječ o neolitičkom naselju koje ima kontinuitet, organizaciju stambenog prostora oko pitke vode, naselje od kružnih nastambi. Međutim, taj obrazac je upitan jer na lokalitetu nije bilo pravih tragova nastambi, podnica, stupova koji bi nosili kuću, ognjišta, koji nas usmjeravaju na takvim lokalitetima. Ova su iskapanja pokazala da je riječ o ukopanim objektima, nekakvim kućanstvima s gospodarskim objektima, koji svjedoče o povremenom, cikličkom naseljavanju, što je karakteristično za takvo doba, istaknula je Težak-Gregl.

Najveća enigma bili su „misteriozni“ rovovi za koje se smatralo da služe kao zaštita od drugih plemena, divljih životinja ili za čuvanje stoke, te bi govorili u prilog stalnom naseljavanju. Međutim, rovovi nisu dovoljno duboki niti široki da bi pružali zaštitu, a prof. Marijanović ponudio je moguće rješenje. Oni su povezani s hidrografskom slikom područja, na kojemu nema vodotoka ni potoka, ali postoji veći broj uređenih ili improviziranih bunara, koji omogućavaju boravak na tom prostoru.

– Žao mi je što nisam ranije započeo s istraživanjem jer je Smilčić lokalitet s ogromnim potencijalom, za koji bi bila potrebna čitava jedna životna karijera. Nalazište je više od pola stoljeća neizostavan dio ne samo hrvatske ili europske, nego i dobrog dijela svjetske arheološke literature o neolitiku na Sredozemlju i u jugoistočnoj Europi, rekao je Marijanović.

Na lokalitetu Barice po njemu ne može biti govora o naselju u ranom neolitiku, jer to podrazumijeva strukturu, organizaciju, raspored stambenih i drugih objekata, a toga ovdje nema, kao niti fotografije, plana ili crteža bilo kakvog stambenog objekta. Nastambe koje su se povremeno koristile nisu se gradile, već su bile ukopane, jer ovdje nije bilo stabala i građe za izradu greda i potpornih stupova. Sretna je okolnost bila da su pronašli osobu pokopanu u nastambi, i to s kamenim artefaktom zabijenim u zglobu bedrene kosti, uslijed čega je možda i nastupila smrt. Na ovim prostorima nema tragovima masakrima kao u sjevernijim krajevima, te su ovakve smrti plod izoliranih incidenata.

Autoru knjige čestitao je prorektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, koji pohvaljuje stav autora da se ne radi o završenoj priči, već knjigom otvara nova pitanja.

– U znanosti, posebice humanističkoj, na kraju nikada ne smijemo staviti točku, već tri točkice, jer se uvijek može dogoditi da nismo imali neke bitne činjenice. Zato je vrlo važna interpretacija, znanstvena intuicija koja se temelji na mnogim analogijama s drugim nalazištima iz istog razdoblja, rekao je Faričić.

Pročelnik Odjela za arheologiju izv. prof. dr. sc. Dario Vujević na nalazištu je bio zamjenik voditelja te je posvjedočio kako se radilo o velikom poslu koji je na kraju otvorio više pitanja nego je dao odgovora.

– Mogućnost novih tehnologija i vrijeme koje je proteklo dalo je mogućnost za propitivanje nedoumica i pokušaj da se dobije odgovor na neka pitanja. S obzirom na to da je na projektu radilo i dosta studenata, to je bila izvrsna prilika da se upoznaju s nalazištem, ali i mukotrpnim pozivom arheologa, rekao je Vujević.