Volonterski maraton ’72 sata bez kompromisa’ u Zadarskoj nadbiskupiji počeo je okupljanjem volontera na misnom slavlju koje je u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak, 13. listopada predvodio don Ivan Šibalić, povjerenik za mlade u Zadarskoj nadbiskupiji.

Don Ivan je rekao kako će mladi u aktivnostima maratona dati dio svoga života. „Nije to neki veliki dio života, nekoliko sati unutar jedne godine, ali, dao sam nešto svoga. Moći ćete reći, dao sam nešto, dva sata, pet, mladi u organizaciji još i više. Ne želim da vam to propadne, da to ne bude, ‘Napravio sam nešto, prošlo je, osjećam se lijepo, gotova je stvar, idemo dalje’. Zato što od toga možete dobiti puno više. To je prilika za vas; da možda neki od vas i prvi put u životu porazgovarate s Gospodinom na poseban način. Mi se u životu učimo razgovarati s Bogom“ rekao je don Ivan, dodavši da je većina naučila kako razgovarati s Bogom od bake, djeda, roditelja, naučili smo moliti Oče naš.

Tragom Božje riječi u prvom misnom čitanju, u kojem apostol Pavao piše „Svi su, zaista, sagriješili i potrebni su slave Božje“, propovjednik je rekao da nema bezgrešnih ljudi, osim Marije.

„Budući da smo pali, potrebni smo slave Božje. Bog je voljan čovjeku dati to što smo izgubili, slavu Božju. Bog nam je to obećao i on nam to stvarno daje. Dao nam je svoga Sina za brata. Nekada nam Isus nije bio brat, sada nam je brat. Boga zovemo Ocem, Isusa zovemo svojim bratom. Bog daruje slavu“ rekao je don Ivan.

U maratonu 72 sata mladi imaju priliku učiniti nešto dobro za bližnjega.

„Ovaj svijet te aktivnosti zove volontiranje. Za nas kršćane, volontiranje je slaba riječ. Mi imamo puno bolju riječ od toga. Mi to zovemo bratska ljubav. Volontiranje izvan Crkve je kad radim nešto jer imam dobru volju. Kad kršćani pročitaju Sveto Pismo, trebali bi reći, ja ljubim svoga brata, sestru, stalo mi je do njih i zato činim dobro djelo prema bratu i sestri. Mi koristimo riječ volontiranje, ali imamo puno bolje od toga. Sveto Pismo nam nudi puno bolje od toga“ istaknuo je don Ivan.

U tom kontekstu, ako mladi gledaju kršćanskim, a ne ovozemnim očima na ono što budu činili, to neće biti samo volontiranje.

„Ljudi koji volontiraju, a nisu vjernici, nakon volontiranja kažu, ‘Osjećam se dobro’. Jer Bog nas je takvima stvorio, da kad radimo nešto dobro, osjećamo se dobro. Kad se čovjek osjeća dobro, onda želi još toga. Pa idem još volontirati. Zašto? Da se osjećam dobro.

Ali, Sveto Pismo ne govori o tome da mi bližnjima trebamo činiti dobro, dobra djela, zato da bi se osjećali dobro. Pogledajmo Isusa na križu. Isus na križu ne osjeća se dobro. A u tom trenutku, što radi? Ovaj svijet bi rekao, volontira. A mi kažemo, Isus daje svoj život za svoju braću i sestre! I ne osjeća se dobro. Ali to čini. Zato što je to ljubav, a ljubav je bolja od volontiranja“ poručio je don Ivan Šibalić.

Povjerenik je poželio da mladi tijekom 72 sata nauče reći nešto novo što možda nikad prije nisu rekli Bogu.

„Prije nego počnete raditi to što budete, a trebate biti spremni na bilo što, zato se zove bez kompromisa, znači – stavio sam se na raspolaganje, pa što bude – probajte prije početka toga rada reći ‘Bože, tebi na slavu’. I onda idem učiniti nešto što mi je možda čak i teško učiniti. Ali radim to Bože tebi na slavu. Onda vidimo kako smo od roda Božjega. Potrebni smo slave Božje“ potaknuo je don Ivan, naglasivši da nam Bog vraća slavu koju smo izgubili svojim grijesima.

„Taj ‘tebi na slavu’ – nekad je to ugodno, zabavno, nekad nije. Nekad treba otići na križ. Kad je išao na križ, Isus je rekao ‘Bože, neka bude volja tvoja’.

Znači, mi ne volontiramo, nego – Neka bude volja tvoja. To je tvoja volja, Bože, ja to činim kao tvoj sin, iz poslušnosti prema tebi, tebi na slavu.

To bih vam savjetovao, da vam to bude način molitve koji je moguće da nikad niste naučili od nekoga. Da se naučite reći: Bože, ovo što sad radim mi se ne radi, ali znam da je ispravno. Ja ovo činim, Bože, tebi na slavu.

Ako se to naučite reći u životu, onda nećete biti volonteri, nego ćete biti puno više od volontera, onda ćete biti Bogu slični.

To više nije rad zato da bi mi bilo dobro, zato što to volim, zato što imam nekakvu ljubav prema toj vrsti rada. Pusti to. Nakon toga možda se čak i ne osjećaš najbolje. Nema veze. Zašto si radio? Na slavu Božju! 

Kad budete znali raditi stvari na slavu Božju, vidjet ćete kako svijet drugačije izgleda“ poručio je don Ivan mladima.

„Treba nešto napraviti, a ne da mi se. Prekriži se i to učini. Bože, tebi na slavu, idem i radim. Ako se naučite iskreno, ne samo ustima, jer usta znaju biti lažljiva, duboko iz srca reći ‘Bože, tebi na slavu’, to vam je u odnosu prema Bogu molitva koju možda nikad niste rekli. Recite je dok budete radili aktivnosti za vrijeme 72 sata bez kompromisa“ potaknuo je mlade don Ivan Šibalić.  

Nakon mise, mladima su organizatori dodijelili prepoznatljive zelene volonterske majice i aktivnosti u kojima će sudjelovati u petak i subotu, 14. i 15. listopada.

Pod geslom ‘Probudi se’, zadarski mladi će volontirati u Domu za stare i nemoćne na Boriku u Zadru i Crnom, u dječjem vrtiću na Voštarnici Radost, u Pučkoj kuhinji i Socijalnoj samoposluzi zadarskog Caritasa, u Azilu za pse i Konjičkom klubu, Posudionici dječje robe Ribica te će slagati drva kod jedne redovničke zajednice. Također, mladi će se družiti s djecom iz Ukrajine u župi Arbanasi i imati radionicu s djecom iz Ukrajine u ogranku Gradske knjižnice u rostoru Kneževe palače u Zadru.

Zadar je među 19 hrvatskih gradova u kojima će 107 mladih darovati svoje vrijeme, tjelesne i duhovne sposobnosti kako bi pomogli različite socijalne potrebe u društvu.

„Želimo potaknuti mlade da se probude i da budu spremni na volontiranje u različitim akcijama diljem Lijepe naše. Potiče se mlade na kreativnost, solidarnost i zajedništvo. U našim aktivnostima želimo povezati sve generacije što je važno, jer su za vrijeme korone i naši najmlađi i najstariji bili zakinuti u druženjima“ rekao je Ante Dušević, koordinator zadarskog Organizacijskog tima 72 sata.

Maraton ’72 sata bez kompromisa’ u Zadru je u organizaciji Povjerenstva za mlade u Zadarskoj nadbiskupiji.

Ines Grbić