Zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio je Pismo djeci i roditeljima, svećenicima i vjeroučiteljima povodom početka nove školske godine. Pismo prenosimo u cijelosti:

“1. Pišem ovo pismo vama, djeco i mladi, koji ćete ponovno doći u školske klupe. Obraćam se i vama, cijenjeni učitelji i odgojitelji, vjeroučitelji i roditelji. Sve vas od srca pozdravljam i želim blagoslovljen početak nove školske godine.

Kad je proljetos u lipnju školsko zvono zadnji put zazvonilo i najavilo završetak nastave, svi ste, i nastavnici i đaci, radosno pošli na ljetne praznike koji su se, evo, primakli kraju. S određenim nestrpljenjem očekujete susret s novim i poznatim licima u školi. Posebice to osjećaju učenici koji će prvi put doći u školu i priključiti se starijim kolegama u procesu odgoja i obrazovanja. Škola je, naime, potrebna jer uči zajedno živjeti, razgovarati, slušati, drugima pomagati i poštivati ih. Ona uvodi đake u nove spoznaje i pomaže im otkrivati mudrost i zakone upisane u svijetu oko nas, kao i u svijetu našega uma i srca. Ona pomaže rasti u dobroti i plemenitosti te učenjem, radom i zalaganjem  humanizira vrijeme i prostor u kojem živimo.

Uz ovo pismo kojim upućujem dobre želje za blagoslovljen početak školske godine, htio bih vas potaknuti, dragi učenici, da upoznate jednoga svoga vršnjaka, Karla Acutisa (1991.-2006.), koji se rodio u Londonu u talijanskoj obitelji Andrije i Antonije Salzano. 

Nedugo poslije njegova rođenja, obitelj se vratila u Italiju, u Milano gdje je Karlo rastao i počeo ići u školu. On je bio sasvim običan učenik, kao i drugi njegovi kolege tinejdžeri. S njima se družio i imao prijatelje u razredu. Posebice je volio računala, koristio društvene mreže, uživao u filmovima i stripovima, a imao je i svoj profil na Facebooku. Prvu pričest primio je u samostanu Svetog Ambrozija u Milanu kad mu je bilo sedam godina. Nakon toga skoro je svaki dan nazočio svetoj misi kako bi primao Isusa u sakramentu pričesti. Trudio se biti angažiran u djelovanju svoje župe, posebice na karitativnom polju. No, svi su primjećivali da je mali Karlo bio zaljubljenik Euharistije. Rado se, naime, nakon pričesti zadržavao neko vrijeme ispred tabernakula u molitvi i razmišljanju. To je objasnio u jednoj bilješci gdje je napisao da „primanjem euharistije postajemo sličniji Isusu, pa već na ovoj Zemlji imamo predokus neba”.

2. No, početkom listopada 2006. na jednom liječničkom pregledu otkriveno je da Karlo ima „agresivni oblik leukemije“. Vrhunac životne drame bila je šokantna spoznaja da će uskoro umrijeti.

Pisac njegove biografije veli da se Karlo suočio s tom stvarnošću i „prihvatio vlastitu bolest i smrt kao dio svoga životnog puta i sazrijevanja“. Do kraja je zadržao osobitu pobožnost prema euharistiji, a svoju bolest i patnju prinio je kao žrtvu za Papu i svetu Crkvu Katoličku. Od posljedica razorne leukemije preminuo je u dobi od 15 godina (12. listopada 2006.).

Papa Franjo ga je u srpnju 2018. proglasio slugom Božjim. U veljači 2020. Kongregacija za proglašenje svetima predložila je Papi da ga proglasi blaženim, što je učinio kardinal Vallini, u Asizu 10. listopada 2020.

Ove godine je nakladnička kuća Verbum objavila kratki Karlov životopis koji preporučujem roditeljima (i kumovima) neka to nabave i poklone ovogodišnjim prvopričesnicima i krizmanicima. Jer, vi ste, dragi roditelji, prvi i glavni odgojitelji svoje djece. U vašem okružju oni stječu prve spoznaje i temeljne kreposti. Stoga pratite i aktivno se uključujte u životu i radu škole u koju idu vaša djeca.

Razgovarajte s nastavnicima, odgojiteljima i vjeroučiteljima o njihovom učenju i radu. Pratite intelektualni, duhovni i moralni rast svoje djece. Radujte se njihovim uspjesima i pomažite u njihovim problemima. Oni će vam za to biti trajno zahvalni. Posebice vam stavljam na srce da se za svoju djecu molite i s njima zajedno sudjelujete na nedjeljnom liturgijskom slavlju. Molite se za svoju djecu i molite zajedno s njima. Neka i vaša djeca, poput Karla Acutisa, otkriju ljepotu mise i značenje euharistije. Žrtvujte se za njih i Bog će blagosloviti vaš trud i nastojanje.

Cijenjeni učitelji, vjeroučitelji i odgojitelji.

Vašoj brizi i odgovornosti povjerena su djeca Zadarske nadbiskupije i ovoga kraja. Koristim stoga prigodu zahvaliti vam na vašem zauzetom radu. Potičem vas, budite ustrajni u odgovornom i časnom odgojnom zadatku. Surađujte s roditeljima vaših učenika i pomažite mladima u traganju za smislom života, a to često nije lako. Jer, brojne nevolje u društvu i obitelji, kao i slučajevi beznađa, stvaraju kod mladih stanja napetosti.

Što u tom vidu mogu i trebaju činiti odgojitelji? Kako unositi smisao i radost u zamišljenom i problematičnom okruženju? Kako prožeti odgoj i obrazovanje etikom i moralom? To su zahtjevni zadaci i pitanja o kojima mladi s vama žele iskreno razgovarati. Ali, na valu njihovih traženja i shvaćanja.

Otvorite im, stoga, vrata svoga srca. Osluškujte njihova pitanja. I podnosite njihove nesavršenosti kojih ima kod svakog čovjeka. Ali, nadasve, volite svoj posao i svoje učenike. Vama, dragi vjeroučitelji, koji mojim mandatom predstavljate i zastupate ugled Zadarske Crkve u zbornici i u razredu, upućujem riječi zahvale i ohrabrenja. Budite na visini svoga poziva i zvanja. I neka vam ne dojadi činiti dobro. 

Svim učenicima, učiteljima, odgojiteljima, vjeroučiteljima i roditeljima srdačan pozdrav i blagoslov od Gospodina,

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski”