Na Cvjetnicu, Nedjelju Muke Gospodnje 10. travnja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru, za vrijeme kojeg je pjevana Muka našeg Gospodina Isusa Krista iz Evanđelja po Luki.

Prije mise, nadbiskup Puljić i puk okupili su se u crkvi sv. Marije kod benediktinki gdje je nadbiskup blagoslovio maslinove grančice. Odatle su svećenici i puk krenuli u procesiju s maslinovim grančicama prema katedrali sv. Stošije, kada je pjevanje antifona predvodio Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana Morovića.   

„Strašno je i neshvatljivo otajstvo najvećeg poniženja Božjega Sina Isusa Krista“ istaknuo je mons. Puljić, rekavši kako Cvjetnica podsjeća na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem kad mu je narod kliktao, no istovremeno spominjemo kako Sin Božji, Životvorac, zapravo ide u zagrljaj smrti.

„Nedjeljom Muke Gospodnje započinje najsvetije i najljepše vrijeme liturgijske godine, a to je Veliki, Sveti tjedan. Ulazimo u tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista kako su je opisali prorok Izaija i 22. psalam, a teološki razradili apostol Pavao i evanđelist Luka“ rekao je mons. Puljić.

Izaija sedam i pol stoljeća prije Isusove smrti opisuje kako su „Mesijina leđa bila izbrazdana bičevima kao oranica plugovima. A lice, ta ljepota nad ljepotama, neljudski iznakaženo i popljuvano“. Psalmist kaže da su mu „proboli i ruke i noge te sve njegove kosti prebrojati mogu, a haljine mu razdijelili i za odjeću njegovu bacili kocku“. I zaključuje kako je „teško bilo u njemu prepoznati lice Božje“.

Apostol Pavao, zaljubljenik Krista raspetoga, kaže da je „Krist, trajni lik Božji, uzeo lik sluge, ponizio samoga sebe te bio i ostao poslušan do smrti, smrti na križu“.

„Sin Božji, dakle, dolazi s neba na zemlju, iz krila Oca Životvorca u zagrljaj smrti! Strašno je to otajstvo najdubljeg poniženja. Ali, nastavlja Pavao, to je razlog što ga „Bog uzvisi i dade mu ime nad svakim imenom“. I nema drugog imena u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista“ istaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je rekao da nitko ne može ostati hladan na navještaj Isusove muke. „Potreseni smo svime što smo čuli. Iznenađeni. Mogli bismo dugo razmišljati o sudionicima te drame“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši kako nas Veliki tjedan poziva da ne razmišljamo samo o Isusu i njegovoj muci, nego i o sebi i o svojoj ulozi u tom procesu.

„Taj proces nije gotov. On traje i trajat će do kraja svijeta. Koju ulogu mi igramo u tom procesu, gdje se možemo prepoznati? Treba li nam moliti Božje oproštenje?“ potaknuo je nadbiskup, opisavši ponašanja pojedinih sudionika u procesu Isusove osude.

Svjetina pozdravlja Isusa na ulazu u Jeruzalem, „Hosana, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje“, radosni zbog susreta i događaja da se nalaze oko njega. Kasnije govore iz svega glasa, ‘Raspni ga. Barabu pusti, ovoga raspni’. Rimljanin mora braniti sunarodnjaka Židova. Rekao im je da ništa loše na Isusu nije našao i da ga ne može osuditi.

„Pa Petar, divni Isusov učenik kojega je Isus od prvoga susreta zavolio. Toliko zavolio, da mu je rekao, Nećeš se više zvati Šimun, nego Petar. S tobom računam, na tebi ću Crkvu sagraditi i vrata paklena neće je razoriti. A Petar pred sluškinjom koja ga tri puta pita kaže da ne poznaje toga čovjeka. Mogli bismo se pitati za svako lice prikazano u drami Isusove muke, razmišljati, suosjećati ili biti ljuti“ rekao je nadbiskup, poručivši: „Isuse, želio bih se naći među onima koji su te pratili, među onim ženama koje su spomenute, a pratile su te do groba i vidjele su kako te sahraniše. A srce im je pucalo od suosjećanja što njihov Spasitelj tako trpi“.

Na Cvjetnicu razmišljamo o Mesiji koji pati i umire, ali gledamo i silno mnoštvo onih koji  pođoše za Mesijom. „Gledamo mučenike, velikane i heroje povijesti koji su cijenili slobodu duha i nisu se strašili okova, kako ne bi bilo okovano Evanđelje. Divimo se i Bogu zahvaljujemo za njihovo neustrašivo svjedočanstvo. Mislimo i na mnoštvo neznatnih i nezapaženih svjedoka u školama, bolnicama, trgovinama i tvornicama kojima su se, kao i Isusu, mnogi „podrugivali, razvlačili usne i mahali glavom“ jer su vjerovali, molili se, djecu kršćanski odgajali i na svete sakramente dolazili“ rekao je mons. Puljić.

U Velikom tjednu razmišljamo o Isusovom procesu i osjećamo „osobitu Kristovu ljubav i naklonost prema svima koji su skrušeni, prezreni i otpisani“. U tom kontekstu, nadbiskup je istaknuo milosni susret Isusa i raspetog razbojnika s Isusove desne strane.

„Razapet između neba i zemlje, fizički shrvan, Isus otvara vrata raja i osvaja jednu dušu. Njegov supatnik i supatnik na Golgoti, desni razbojnik Dizma ide s njim u nebo jer ga je zamolio neka ga se sjeti u svom Kraljevstvu. Ovaj primjer spašenog razbojnika pokazuje nam koliko je Isusu stalo do spasenja ljudi. Pritom ne gleda na bezakonja naša, nego na srce raskajano i ponizno koje neće prezreti“ naglasio je nadbiskup.

Podsjetio je na priču kako se Gospodin ukazao sv. Jeronimu na svoj rođendan pa ga je upitao: „Jeronime, što ćeš mi danas darovati?“. Jeronim, čovjek knjige i proučavanja Svetog Pisma, odgovara: „Svoje knjige, Učitelju“. To je njemu bilo najvrjednije. No, Gospodin mu odvrati kako mu to nije dosta. „Pa, što onda želiš kao dar, dragi Isuse? Možda moj život pokore i odricanja? Jer, što mi još preostaje što bih ti mogao darovati?“. A Gospodin mu odvrati: „Jeronime, daruj mi svoje grijehe“.

„Vrlo poučno i poticajno i za nas. Što ćeš ti, brate i sestro, darovati Isusu za Uskrs ovoga proljeća? Što ćeš ga zamoliti ovih dana Velikoga i svetoga Tjedna i što ćeš od njega tražiti? Hoćeš li se odvažiti i poći mu ususret, pa u sakramentu svete ispovijedi ponuditi mu svoje grijehe kao svoj osobiti dar koji se Isusu osobito sviđa, kao u slučaju svetog Jeronima.

Shvaćamo li mi, zapravo, smisao i poruku njegovih riječi: „Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike zbog kojih je velika radost u nebu kad se kaju i pokoru čine““ potaknuo je na razmišljanje nadbiskup Puljić, poručivši: „Braćo i sestre, čini se kako premalo poznajemo dimenzije Božanskog milosrdnog Srca. A samo u toj dimenziji dobrote, milosti i milosrđa moguće je razumjeti zašto je Isus Petra učinio svojim vidljivim namjesnikom na zemlji. Njega koji ga je kod Cezareje Filipove odgovarao da ne ide u Jeruzalem, Isus oštro ukorava i naziva napasnikom, jer mu nije na pameti ono što je Božje, nego njegovo, ljudsko. Njega, koji ga je u dvorištu velikog svećenika tri puta zatajio i izjavio kako ga ne poznaje, Isus nakon uskrsne pobjede tri puta pita, „Voliš li me, Petre?!“. A on je skrušena i pokajana srca ispovjedio da „ljubi svoga Gospodina“. Kajanje, oproštenje i ljubav prepoznatljivi je troplet Isusovih učenika i njegove Crkve“ rekao je mons. Puljić, zahvalivši Isusu za njegovu muku, ljubav i praštanje.

„Pomozi nam, Isuse, upoznati naše slabosti, padove i grijehe. Potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput razbojnika Dizme s Kalvarije, tražiti samo tvoju milost i milosrđe. I to nam je dovoljno“ istaknuo je nadbiskup Puljić.

Ines Grbić