Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

GOVOR NOVOIMENOVANOGA ZADARSKOG NADBISKUPA: “Nakon razmišljanja, molitve i neprospavanih noći, nisam mogao odbiti ovo imenovanje”

Objavljeno

-

Papa Franjo imenovao je u četvrtak 7. travnja 2022. zadarskim nadbiskupom koadjutorom svećenika Porečke i Pulske biskupije mons. Milana Zgrablića čiji govor na objavi imenovanja u Biskupskom ordinarijatu u Poreču prenosimo u cijelosti:

“Preuzvišeni gospodine nadbiskupe mons. Dražene, apostolski upravitelju Biskupije Porečke i Pulske i koadjutoru Nadbiskupije splitsko-makarske; preuzvišeni gospodine biskupe u miru mons. Ivane; poštovani mons. Sergije, kancelaru Biskupije Porečke i Pulske; dragi vlč. Darko;
draga sestra Marija; draga subraćo svećenici i časne sestre; dragi djelatnici u Biskupskom ordinarijatu; poštovana braćo i sestre,

1.

dok sam se ovih dana intenzivnije molio i promišljao kako me je sveti otac papa Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Zadarske nadbiskupije, i dok sam relativno brzo morao donijeti odluku o prihvaćanju ili neprihvaćanju imenovanja, navirale su mi u misli Isusove riječi koje sam izabrao za mladomisničko geslo. To su riječi koje je Isus izgovorio na Posljednjoj večeri apostolima – svojim prijateljima: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne štogod ga zaištete u moje ime.“ (Iv 15, 16). U tim Isusovim riječima pronašao sam tada, i još uvijek pronalazim, izrečen cijeli moj život: moje postojanje, moju prošlost, moju sadašnjost, moju budućnost, moj duhovni poziv, moja životna opredjeljenja, moje životno poslanje, način mog rada i življenja, dapače, smisao cijelog mog života.

Od najranijeg djetinjstva u meni je postojala želja biti svećenik. Ta je želja bila presudna u odluci da krenem u sjemenište i snažna motivacija u pripremi za svećeništvo. Dugo vremena nisam mogao sebi objasniti otkud i zašto ta jaka želja za svećeništvom. Nakon niza godina razmišljanja, molitve, duhovnog vodstva i teološkog studija, uvjerio sam se da je to način na koji me dobri Bog poziva u svećeništvo. Prepoznao sam i prihvatio ovu želju za svećeništvom kao dar i otajstvo, kao Božji glas u mojoj duši i otkrio se u Isusovim riječima: „Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas“ (Iv 15, 16). Za ovaj dar, milost, poziv i poslanje dobrome sam Bogu neizmjerno zahvalan. Zahvalan sam Bogu što sam mogao upoznati Krista, najdragocjenije i jedino blago Crkve i biti dionik u njegovom svećeništvu.

Za mene je sve ovo čudesno djelo Božje dobrote, djelo poziva i životnog poslanja.

I sada opet nešto čudesno, ali sasvim suprotno od moje želje za svećeništvom. U utorak, 29. ožujka 2022. primio sam usmenu i pismenu obavijest preko apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue, kako me sveti otac papa Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Zadarske nadbiskupije. Nakon razmišljanja, molitve i neprospavanih noći, u savjesti nisam mogao odbiti ovo imenovanje. Prihvatio sam imenovanje od Svetog Oca kao novi Božji poziv, novi način Božjeg poziva i poslanja preko Crkve – Tijela Kristova, „da idem i rod donosim“ (usp. Iv 15, 16). Prihvatio sam imenovanje iz poslušnosti prema Kristu, Crkvi i svetom ocu papi Franji koji predvodi Crkvu naših dana. U pismu kojem sam uputio Svetom Ocu 31. ožujka ove godine izrazio sam svoju punu svijest kako je biskupska služba, osobito u naše vrijeme, istovremeno dar ali i velika odgovornost pred kojom osjećam svoju potpunu nedostatnost. Znam da neću biti sam u ovom novom poslanju i služenju i stoga se oslanjam na Božju pomoć, vodstvo Duha Svetoga, molitve i plodnu suradnju svih Bogu posvećenih osoba kao, vjernika laika i ljudi dobre volje osobito Zadarske nadbiskupije.

2.

U ovoj prigodi objave mog imenovanja nadbiskupom koadjutorom zadarskim iz sveg srca želim Bogu zahvaliti za nebrojne milosti koje sam primio tijekom života. Naš je dragi blaženik Miroslav Bulešić o svom 25. rođendanu zapisao u svoj dnevnik: „Svršavam danas 25 godina života. Smućujem se u sebi, kad pomislim na premnoge milosti, što si mi Ti, o Bože, kroz tolike godine podijelio…“ (Baderna, 13. svibnja 1945.) Ako bl. Miroslav može reći za svojih 25 godina „da mu se smućuje zbog premnogih milosti koje je primio“ u dvadeset i pet godina života, što bih tek ja trebao reći za svoju šezdeset i jednu godinu života?

Najkraće: Bogu hvala za moje pokojne roditelje Josipa i Mariju (Josipu) preko kojih sam primio život, koji su me voljeli, hranili, odgajali, pomagali školovati, te s ljubavlju i radošću pratili u svećeničkoj službi. Bogu hvala za moju sestru Mariju, brata Vjekoslava i pokojnu braću Đina i Josipa. Bogu hvala za sve članove ostale moje obitelji i rodbine. Hvala Bogu za mog pokojnog župnika, preč. Petra Pahovića, koji je prepoznao moj poziv i kao župnik pratio me od upisa u sjemenište u Pazinu sve do mlade mise u Sv. Ivanu i Pavlu. Hvala Bogu za pokojnog biskupa mons. dr. Dragutina Nežića koji me je rado primio u sjemenište i bogosloviju i pratio sve do đakonskog ređenja. Hvala Bogu za pokojnog biskupa mons. Antuna Bogetića koji mi je podijelio sakramente đakonata i prezbiterata te povjerio prve službe. Hvala Bogu za biskupa mons. Ivana Milovana i nadbiskupa mons. dr. Dražena Kutlešu s kojima sam rado surađivao u raznim službama koje su mi povjerili. Bogu hvala za moje odgojitelje u sjemeništu, sve nastavnike, učitelje, profesore, časne sestre i mnoge vjernike laike koji su mi mnogo pomogli u životu. Hvala Bogu za moje kolege i prijatelje s kojima sam mogao dijeliti „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“ (GS 1) života. Hvala Bogu i za sve ostale znane i neznane molitelje i dobročinitelje. Hvala Bogu za sve nebrojne milosti koja sam primio a koje nije moguće niti nabrojiti.

3.

I ovom prigodom, od srca, još jednom, zahvaljujem svetom ocu papi Franji na iskazanom povjerenju. Zahvaljujem i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u procesu mog imenovanja nadbiskupom koadjutorom zadarskim.

Hvala vama biskupe Ivane i nadbiskupe Dražene za razumijevanje, pomoć i suradnju u službama koje sam obavljao.

Hvala vama braćo svećenici na zajedništvu, prijateljstvu i uzajamnoj brizi za dobro naših vjernika.

4.

Ovih dana u mislima i molitvi intenzivno sam povezan i s Crkvom u Zadarskoj nadbiskupiji.

Upućujem u ovoj prigodi najprije najsrdačnije pozdrave preuzvišenom gospodinu mons. dr. Želimiru Puljiću, nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije.

Oče Nadbiskupe, izuzetna mi je čast što ću, ako Bog da, biti Vaš suradnik i iz Vašeg bogatog iskustva učiti i pomagati u pastirskoj službi u Crkvi koja živi u Zadarskoj nadbiskupiji. Uz Vaš nadbiskupski grb stoji geslo „unitas, libertas, caritas“ („jedinstvo, sloboda, ljubav“). Vjerujem da će upravo ove evanđeoske vrijednosti biti temelj i motiv naše suradnje i zajedničkog poslanja za slavu Božju, spasenje naših duša, duša onih koji su nam povjereni i opće dobro svih ljudi koje Gospodin stavlja na put našega života.

Preko Vas, oče nadbiskupe, pozdravljam svu subraću svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, kao i sve Bogu posvećene osobe vaše, naše Zadarske nadbiskupije.

Srdačan pozdrav upućujem svim djelatnicima i suradnicima svih institucija Zadarske nadbiskupije.

Pozdravljam članove svih župnih zajednica, pokreta, karitativnih, katehetskih i duhovnih aktivnosti koje žive i djeluju u župama Zadarske nadbiskupije.

Pozdrav upućujem svim obiteljima: očevima i majkama, bakama i djedovima, djeci i svim mladima.

Osobito srdačno pozdravljam sve bolesne, nemoćne, invalide, starije, usamljene, siromašne, prognane…

Pozdravljam sve vjernike pravoslavne i drugih vjeroispovijesti.

Pozdravljam također i predstavnike društvene i političke vlasti; sve djelatnike kulturnih, prosvjetnih, socijalnih, zdravstvenih, gospodarskih i svih drugih djelatnosti na području Zadarske nadbiskupije.

5.

Novu službu povjeravam zagovoru nebeske Majke Marije, svetom Josipu, zaštitniku Crkve i hrvatskoga naroda, svetim zaštitnicima Zadarske nadbiskupije: svetoj Stošiji, svetom Šimi, svetom Krševanu i svetom Zoilu. Molim za pomoć i zagovor u novoj službi i sv. Mavra, porečkog biskupa, svetu Eufemiju, bl. Miroslava Bulešića i sve druge svece, mučenike i blaženike osobito Crkve u Biskupiji Porečkoj i Pulskoj i Zadarskoj nadbiskupiji.

6.

Blagoslovljen vam svima bio nadolazeći Uskrs. Svjetlo uskrsloga Krista neka nas obasja da živimo u nadi koja nam je u Uskrslom Gospodinu darovana.

Molim se za vas.

Molite se za me.

Molimo se za mir u Ukrajini i cijelom svijetu.

Hvala vam.

Bog vas blagoslovio.”

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu