Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) “NE SMIJEMO POTCIJENITI VIRUS!” Longin i Beroš pohvalili rad djelatnika Bolnice i Zavoda za javno zdravstvo

Objavljeno

-

Ministar zdravstva Vili Beroš posjetio je danas  u pratnji župana Božidara Longina, gradonačelnika Grada Zadra Branka Dukića, ravnatelja bolnice Željka Čuline i ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Zorana Škrgatića zadarsku Opću bolnicu i zgradu Poliklinike. U pratnji ministra bio je i državni tajnik Silvijo Bašić.

 Kako je rekao, htio se osobno uvjeriti kako se Zadar nosi s COVID krizom i zahvaliti  svim zdravstvenim i nezdravstvenim djelatnicima bolnice na trudu.

„Ravnatelj me izvijestio da je 78 bolesnika hospitalizirano, od čega ih je 13 na respiratoru, a 16 na high flow venitalaciji. Zahvaljujem ravnatelju, ali i svom zamjeniku Bašiću koji je na vrijeme organizirao edukaciju djelatnika koji ne rade u jedinicama intenzivnog liječenja. U Zadru je educirano 15 liječnika i 20 sestara što nam omogućuje da odmorimo kadar koji već godinu dana ne staje“, rekao je Beroš i naglasio da virus ne smijemo podcijeniti.

„I dalje moramo biti spremni na progresiju i veće opterećenje zdravstvenog sustava. Nakon mog današnjeg boravka i obilaska elemenata u zadarskoj bolnici, siguran sam da možemo odgovoriti na ugrozu. Srećom, u Zadar još nismo trebali dovoditi djelatnike, a ako bi bilo potrebno, dovodili bi ih iz onih dijelova Hrvatske gdje je opterećenje manje“, rekao je ministar osvrnuvši se na cijepljenje.

„Cijepljenje je najmoćniji alat u borbi, drugi ključni izazov, koji s dolaskom 200 tisuća doza tjedno u Hrvatsku moramo intenzivirati. Razgovarao sam s ravnateljem županijskog HZJZ-a, svi resursi se moraju mobilizirati, kako bi postigli ciljanu stopu procijepljenosti od 55 posto do kraja lipnja, što će nam omogućiti povratak novom normalnom.“, rekao je ministar Beroš.

Dotaknuo se teme koja se već nekoliko dana provlači kroz medije: afera platforme CijepiSe.

„Nije istina da platforma ne funkcionira. Možda ne funkcionira onako kako smo željeli, ali radi dovoljno da zadovolji izazove cijepljenja u ovom trenutku. Čitam da je došlo i do kraha cijepljenja u Hrvatskoj, što nije točno. Podižemo broj procijepljenih osoba u jednom danu: danas to iznosi 23 tisuće ljudi što je sjajna brojka. Moramo biti svjesni, pogotovo ja, odgovornosti koja je pred nama vezano uz organizaciju tog cijepljenja. I sa županijskim zavodima za javno zdravstvo koji koordiniraju te aktivnosti jer je sustav decentraliziran. Tako da županije same odlučuju kako će masovno cijepiti“, naglasio je Beroš te dodao:

„Koliko znam, punkovi su puni, nisu prazni, ne bacamo cjepiva, i zapravo sve ide svojim tijekom, no svakako želimo ubrzati proces. Cijepljenje je svakako najvažniji korak ka odgovoru na ovu pandemiju. Ako postignemo određeni nivo cijepljenja svakako ćemo se zaštititi od najtežih oblika bolesti. I konačnici, smrti“,  jasan je bio Beroš.

Dotaknuo se danas i bolne teme koja je desetljećima već otvorena: prijeko potreba reforma hrvatskog zdravstvenog sustava i osiguranja financijske stabilnosti.

„Ova kriza naglasila je sve ono što je dobro u našem zdravstvenom sustavu, ali jednako tako i sve ono loše, poput financijske nestabilnosti. Apsolutno je trenutak za promjene i ne možemo ih više odgađati. Već neko vrijeme, oko šest mjeseci, u Ministarstvu zdravstva se slagao plan predloženih reformi. One su sad u fazi međuresornog usuglašavanja. Osnovni je cilj, uz postizanje poboljšanja organizacijskog stanja hrvatskog zdravstvenog sustava, stvaranje financijske stabilnosti“, rekao je Beroš te naglasio kako su recentno s veledrogerijama, uz punu potporu Vlade, riješili pitanje dugovanja do kraja godine, što tješi brojne pacijente.

„No, moramo i nakon tog perioda omogućiti isto. Upravo zato je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje dobio je zadatak analizirati i narudžbe i potrebe lijekova za hrvatski zdravstveni sustav i optimizirati te procese: da nabavljamo ono što je potrebno, ali u kontekstu trenutnih financijskih mogućnosti“, rekao je te dodao kako je i korekcija limita zdravstvenih ustanova jedan je od ključnih stavki buduće reforme.

„Limit nije objektivan i nije dobar. Tako svjedočimo, samo u Zadru, da se potrebe samo za plaće djelatnika odnose na 115 posto limita! Dakle, limit koji dobije zadarska bolnica nije dostatan ni za isplatu samo plaća, a gdje su lijekovi, potrošni materijal, ugradbeni, energetika itd. Moramo adekvatno prilagoditi cijene zdravstvene usluge koje mora biti ekonomska kategorija. Unatoč svemu ovome što sam sad nabrojao, mogu reći da hrvatski zdravstveni sustav adekvatno ogovara na ovu krizu. Pa tako i zadarski“ – rekao je Beroš te pohvalio ravnatelja Čulinu koji je pametno organizirao svoju bolnicu.

„U ovom trenutku jednako je važno pružanje i druge zdravstvene zaštite. A Zadar je u tome jako dobar. Poliklinički pogon je reduciran za 10 posto, a klinički za pet posto, što je, ja vjerujem, sjajan doseg i gotovo nevjerojatno dobro u datim okolnostima kada imate toliko hospitaliziranih od COVID bolesti“, pohvalio je Beroš te istaknuo kako je značajna i potvrda ravnatelja Čuline da su u svakom trenutku spremni povećati kapacitete jer imaju 30 novih kreveta, koji su opskrbljeni kisikom i videonadzorom.

Ravnatelj Željko Čulina zahvalio se ministru Berošu na posjeti, no ponajviše na potpori koju im pruža od početka izbijanja pandemije. Rekao je kako zadarska bolnica ima dovoljan broj liječnika i medicinskih sestara te su se uspjeli organizirati za sljedeća tri mjeseca.

„Svi su proveli edukaciju te su spremni za rad na COVID odjelima. Pokazali smo danas ministru i angio salu, po kojom je Zadar poseban. Kardiološki odjel je jedan vrhunski odjel s vrhunskom opremom i stručnjacima koji zbrinjavaju kardiološke bolesnike. Ono što treba reći je da je smrtnost od infarkta među najmanjima u Hrvatskoj. Prvi smo u državi počeli raditi i ablacije, njih 400 godišnje. Smanjili smo liste čekanja pa se s današnjim danom na magnet čeka dva mjeseca, a na CT četiri. Radimo na tome da to još popravimo“, zaključio je Čulina.

Župan Božidar Longin rekao je kako su mnogi bili sumnjičavi oko početka rada i opremanja Poliklinike kada je prije četiri godine u njoj održana svečana sjednica Županijske skupštine i kada još nije bila u funkciji. „Danas je ministar nakon obilaska bio oduševljen viđenim, a još nismo u ovaj prostor u potpunosti uselili. Kao što znate ovdje još dolazi Hitna pomoć i dvije ambulante Doma zdravlja. Preko puta se rade dnevne bolnice, u blizini Poliklinike bit će najmodernija Medicinska škola koja je Regionalni centar kompetentnosti iz područja zdravstva. Sve ovo govori koliko se ulaže u zdravstvo na našem području“, rekao je župan Božidar Longin dodajući kako se sa ministrom razgovaralo i o cijepljenju prioritetnih skupina te pohvalio rad svih djelatnika Zavoda za javno zdravstvo kao i njihovu koordinaciju sa Općom bolnicom Zadar. Dodao je kako je ministar danas upoznat i sa novim voznim parkom za hitan prijevoz bolesnika koji je kompletno obnovljen u zadnjih četiri godine, ali i potrebom za novim brodom za prijevoz bolesnika za koji je vezano pet otočnih općina.

„Taj brod je dotrajao, u izgradnji je novi brod, a dobili smo obećanje ministra da će i resorno ministarstvo sufinancirati njegovu izgradnju. Nadam se da će kroz koji mjesec biti dovršen i u funkciji“, istaknuo je župan Longin.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

ZLATNI JUBILEJ / Zagrebački nadbiskup o 50 godina svećeništva mons. Puljića: “Vaš život i služenje utjelovljuju suštinu svećeničkog poziva”

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Na proslavi zlatnog svećeničkog jubileja, 50 godina svećeništva umirovljenog zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, na svečanom misnom slavlju u katedrali sv. Stošije u Zadru u nedjelju, 16. lipnja, propovijedao je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, predsjednik HBK.

Propovijed nadbiskupa Kutleše donosimo u cijelosti:

“Danas smo se okupili u velikoj radosti i zahvalnosti kako bismo proslavili pedeset godina svećeničke službe nadbiskupa Želimira Puljića. Ovaj iznimni jubilej nije samo prilika za slavlje, već i za duboko razmatranje o vrijednostima koje su oblikovale njegovu službu i koje nas sve pozivaju na obnovu i jačanje našeg kršćanskog života i zajedništva. Geslo koje je nadbiskup Želimir odabrao za svoju službu glasi: „unitas, libertas, caritas“. Te su riječi preuzete iz rečenice koja se pripisuje svetom Augustinu, a čini se da ju je prvi upotrijebio splitski nadbiskup Markantun de Dominis 1617. godine u svom djelu De Republica Ecclesiastica: “In necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas” što znači: “U bitnome jedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav”. Jedinstvo je prvo i temeljno načelo koje daje kontekst slobodi, a hrani se ljubavlju koju nam je naš raspeti Otkupitelj posvjedočio svojim životom.

Duboko ukorijenjen u vjernosti Katoličkoj Crkvi, nadbiskup Želimir održavao je veze jedinstva potičući ljubav i odanost prema Petrovim nasljednicima, vjernost u nauku i crkvenoj disciplini. Za isto se jedinstvo zdušno zalagao među biskupima kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije kroz deset godina. U teškim društvenim i političkim trenucima ta je zadaća zahtjevnija jer je pred njom izazov uvažavanja razlika u mišljenjima i stavovima. U svemu je trebalo predstavljati stajališta koja su rezultat zajedničkih napora i uvida u cjelokupnu vjerničku stvarnost Crkve u Hrvatskoj. Jednostavnost, neposrednost, blizina i spremnost na šalu, kojima je nadbiskup Želimir pristupao svemu, plodovi su ljubavi.

Nadbiskup Želimir je pastir koji je znao da samo kroz istinsko jedinstvo u temeljnim stvarima možemo rasti kao zajednica vjernika i svjedočiti Kristovu ljubav svijetu. U svojoj je mudrosti znao kada je važno naglasak staviti na čvrstoću istine, a kada dopustiti raznolikost mišljenja i praksi prepoznajući da različitost može obogatiti naše zajedništvo.

Po uzoru na sv. Ivana Pavla II., kojega toliko cijeni, isticao je važnost dijaloga i razumijevanja među različitim kulturama i tradicijama unutar Crkve, čuvajući u svemu ljubav „koja daje smisao i jedinstvo različitosti“.[1]

Danas je prigoda da na svemu zahvalimo Bogu, i u poniznosti molimo blagoslov i milosrđe, svjesni odgovornosti za dar svećeništva i ozbiljnosti poziva na pastirsko služenje. Zato s vama u ovoj prigodi želim razmišljati o četiri točke:

1. Dar svećeništva

Benedikt XVI. rekao je da je život svećenika najzanimljivija i najpotrebnija pustolovina za svijet, da je to pustolovina pokazivanja i uprisutnjenja punine života za kojom svi žude.[2] U čemu je ta pustolovina? Zašto bi bila privlačnija od mnoštva drugih ljudskih životnih izbora i zašto se u nju ne upušta više onih koje privlači punina života? Svaki svećenik zna da odgovore na ta pitanja neće naći polazeći od samoga sebe.

Život svakog čovjeka, posebno svećenika, možemo promatrati na razini onoga što sâm čini svojim slobodnim izborima, odlukama i opredjeljenjima, ali i na razini onoga što Bog čini, u čemu nas susreće i prati ili što nam pokazuje dovršeno u svome promislu i vodstvu. Odgovor na svećenički poziv je kao prihvaćanje sjemena koje je Gospodin posijao na tlo našega života. Jednom prihvaćeno, to sjeme, baš kako nas poučava i današnje Evanđelje, raste „spavao čovjek ili bdio, noću i danju (…) sam ne zna kako“; samo od sebe „donosi plod: najprije stabljiku, onda klas, i napokon puno zrnja na klasu.“

Vjerujem, dragi nadbiskupe Želimire, da je nakon pedeset godina svećeništva na klasu Vašeg svećeničkog poziva puno zrnja. Ono je dozrijevalo u krilu Crkve, hranilo se darom vjere i jačalo snagom intimnog zajedništva s Kristom. To troje daje smisao ovako zaslužnoj svećeničkoj obljetnici i potiče nas na obnovljeno divljenje i slavljenje Boga za ono što on čini.

2. Dar Crkve

Svećenički poziv ostvaruje se u Crkvi i po Crkvi. On nije samo osobna stvar. On je za Crkvu, zajednicu vjernika povezanih istim vezovima vjere, poslušnosti i stege. Drugi vatikanski sabor kaže da je Crkva sakrament najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda.[3] Gospodin joj je dao početak propovijedajući radosnu vijest kraljevstva Božjega. Ta je riječ sjeme koje raste vlastitom snagom.[4] Upravo današnja parabola o sjemenu govori nam o nekoliko stvari bitnih i za razumijevanje Crkve.

Govori nam o ljudskoj bespomoćnosti i o konačnoj uspostavi kraljevstva Božjega. Sjeme posjeduje tajnu života i rasta unutar sama sebe. Mi ne stvaramo Božje Kraljevstvo niti je Crkva ljudska tvorevina. U svojim članovima njezina svetost može manje ili više zablistati, ali u konačnici, Crkva je Zaručnica oprana u Kristovoj krvi. Po toj je krvi Crkva sveta. Ako biljku gledamo svaki dan, nećemo primijetiti njezin rast. Ali, on se događa iz dana u dan po zakonima prirode. Tako je i Kristovo kraljevstvo među nama i ne postoji ni najmanja sumnja u njegovu konačnu pobjedu.

Također, Božje djelo napreduje bez buke i neodgodivo. Bog neprestano ostvaruje svoj plan. Unatoč ljudskoj pobuni, neposlušnosti ili slabosti, Božje djelo napreduje; i ništa na koncu ne može zaustaviti njegove namjere.

Parabola nam govori da postoji dovršenje i ispunjenje. Propovjednik lijepo veli: „Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog“ (Prop 3, 1-2). Ima i vrijeme žetve. Neizbježno se pri žetvi događaju dvije stvari: dobar se plod skuplja, a pljeva i kukolj se uništavaju. Žetva i sud idu ruku pod ruku. Kad razmišljamo o tom nadolazećem danu žetve tri su nam stvari stavljene na dušu: poziv na strpljivost, poziv na nadu te poziv da bdijemo i budemo pripravni.

Ako živimo u strpljivosti koja ne može biti poražena, u nadi koja ne može očajavati i u spremnosti koja život promatra u svjetlu vječnosti, mi ćemo, s milošću Božjom, biti spremni za njegovo dovršenje svijeta kada dođe. Vjernici su u dan žetve pozvani uspraviti se i podignuti glave (usp. Lk 21, 28), baš kao žeteoci nakon naporne žetve.

Poštovani nadbiskupe Želimire, tijekom Vaših pedeset godina svećeničkog služenja, bili ste dar Crkvi. Vaš život i služenje utjelovljuju suštinu svećeničkog poziva – posvećenost zajednici vjernika, nepokolebljivu vjeru i predanost širenju Evanđelja. Vaše svećeništvo nije bilo samo osobno putovanje, već putovanje za Crkvu obogaćujući je Vašom mudrošću vodstvom i postojanom ljubavlju. Vi ste svojim služenjem bili svjetionik postojanosti, nade i spremnosti, nadahnjujući i vodeći vjernike prema dubljem jedinstvu s Kristom.

3. Ustrajnost u vjeri

Svećenički poziv pretpostavlja vjeru. U prvome redu, riječ je o osobnoj vjeri u Boga koji poziva, o vjeri koja daje snagu za odaziv i, na koncu, o vjeri koja u dinamici poziva prerasta u život i navještaj Crkve. Svećenik ne ispovijeda niti navješćuje svoj doživljaj, nego poslušnošću vjere daje svoj pristanak Bogu koji se objavljuje i jamči za istinitost svojih riječi.

O važnosti vjere za život Crkve svjedoči i činjenica da najteže rane na njezinu tijelu nisu one zbog slabosti ljudske naravi, već su to rane raskola, razilaženja u temeljnim istinama vjere. Vez vjere jedan je od tri veza zajedništva Crkve. Uvijek postoji opasnost da se vjera izgubi i da jasnoća istine potamni nedosljednošću našeg življenja. Zbog toga u vjeri treba rasti i ustrajati, čuvati je i sačuvati.

Pavao u vezi s gubitkom vjere upozorava Timoteja: „Taj ti zadatak predajem (…): Bij boj plemeniti, imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere“ (1 Tim 1, 18-19).

Apostol predlaže Timoteju da pristupi svom pastoralnom poslanju kao što bi general pristupio vojnoj operaciji. Riječ koja se ovdje prevodi kao „boj“ na klasičnom grčkom znači „vojna ekspedicija“. Timotejeva misija na čelu Crkve u Efezu nije samo pitanje borbe u jednoj bitci; on je uključen u rat i mora nastaviti djelovati kao vođa vjernika sve do konačne pobjede. Sveti Pavao voli koristiti vojne metafore za opisivanje kršćanskog života (usp. Ef 6, 10-17; 2 Tim 2, 3).[5] Naš blaženi kardinal Alojzije još je u svoje vrijeme prepoznao da je „borba za duše pokrenuta na svim linijama“, da se ona vodi svim sredstvima jer same crkve „više nisu dovoljne za pridobivanje duša za Krista.“[6] Danas nam je to više nego jasno.

Druga stvar koju sveti Pavao poručuje Timoteju veza je između vjere i ispravne i čiste savjesti: kad savjest zaluta, to znači brodolom vjere. „Onaj koji se oprosti od kršćanskog života, za sebe osmišljava vjeru koja je u skladu s njegovim moralnim ponašanjem“, upozorava i sveti Ivan Zlatousti u svojoj propovijedi na prvu poslanicu Timoteju. Tako, doktrinarna zbunjenost često potječe iz moralno nedoličnog ponašanja.

Da bismo živjeli, rasli i u vjeri do kraja ustrajali, moramo se hraniti riječju Božjom i moliti Gospodina da nam uveća vjeru. Ona treba biti „ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5, 6), podržavana nadom i ukorijenjena u vjeri Crkve.[7]

Zbog stalnog opadanja vjere u Crkvi i u svijetu možemo biti obeshrabreni. No, kao što u malom gorušičinu zrnu možemo prepoznati veliko stablo, tako vjerom prepoznajemo i priznajemo da je Crkva kraljevstvo otkupljenih koje sâm Bog vodi njegovu konačnom ispunjenju. To pouzdanje svećeniku daje hrabrost za uzvišenu zadaću poziva kojim je pozvan. Također ga oslobađa uskogrudnosti i isključivosti.

Jednako tako, kao što se na razgranatom stablu gorušice gnijezde različite vrste ptica, tako se i u Crkvi Božjoj može naći mjesta za različite vrste mišljenja, stavova, duhovnosti i obreda. Svećenik, a biskup još više, pozvan je njegovati bogatstvo različitosti čuvajući vez vjere.

4. Intimnost zajedništva

Današnje Evanđelje pred nas stavlja još jednu stvar važnu za svećenički poziv, a to je blizina onoga koji poziva. Marko kaže da je Isus naviještao riječ mnoštvu, kako je već tko mogao slušati. Govorio im je u prispodobama i primali su kako je već tko bio u stanju razumjeti. Samo je učenicima nasamo sve razjašnjavao. Mudar učenik traži učiteljevo društvo. One koji su se s Isusom zadržavali, nije htio ostaviti, već im je razotkrivao značenje svih stvari. Ako je netko uistinu veliki učitelj, nisu toliko riječi ni njihovo značenje ono što mi želimo upoznati. To je nadasve sama osoba učitelja. Njegova će poruka uvijek biti ne toliko u tome što on kaže, koliko u tome što on jest. Čovjek koji želi od Krista učiti mora se s Kristom družiti, dijeliti najprisnije zajedništvo s njime. Eto, to je poziv svećenika: „Biti s njime i biti poslani – dvije međusobno nerazdvojne stvari. Samo tko je ‘s Njime’ uči ga upoznavati i doista ga može naviještati. A tko je s Njime, ne zadržava za sebe ono što je pronašao već to mora prenositi.“[8]

Draga braćo i sestre, vratimo se na kraju na geslo nadbiskupa Želimira noseći s ovoga misnoga slavlja tri poruke i za svoj život.

Prva poruka koju trebamo ponijeti sa sobom jest važnost jedinstva u bitnim stvarima naše vjere. Vidjeli smo u svjetlu Evanđelja da je to jedinstvo odraz ispravne i čiste savjesti i neprestane duhovne borbe. Moramo biti svjesni odgovornosti našeg kršćanskog poziva i borbe koja se na duhovnom području vodi za naše duše. Budimo u toj borbi saveznici i suradnici Božji jer on nas je iz ljubavi stvorio bez nas, ali nas bez nas ne može spasiti.

Druga poruka je sloboda u ne nužnim i dvojbenim stvarima. Sloboda Kristovih učenika ne može biti izlika bezakonju i neredu. Njezin je kontekst spasenje svakog čovjeka i dobro Crkve. Omogućuje da budemo otvoreni za različitost darova i karizmi unutar Crkve, za uključivost, susretljivost i misionarsku zauzetost prema svima izvan nje. Drugi vatikanski sabor je to jasno izrazio zahtjevom da „prije svega u samoj Crkvi promičemo uzajamno uvažavanje, poštovanje i slogu, priznajući svaku zakonitu različitost, da bi se uvijek plodonosnije uspostavljao dijalog između svih onih koji tvore jedan Božji narod, bili oni pastiri ili Kristovi vjernici. Jače je, naime, ono što vjernike sjedinjuje negoli ono što ih dijeli“.[9]

Treća i najvažnija poruka za nas jest ljubav u svemu. Ljubav je srž kršćanskog života. Pozvani smo da u svemu što činimo budemo vođeni ljubavlju – ljubavlju koja prašta, koja se žrtvuje i koja donosi nadu i utjehu onima u potrebi. Ljubav se po svojoj nutarnjoj logici, baš poput sjemena, širi i grana, pružajući svoje plodove svima koji je traže. Ne pravi razlike ni po vjerskoj, ni nacionalnoj, ni spolnoj, ni dobnoj, ni socijalnoj razlici. Ljubav je kraljica svih kreposti i po njoj ćemo svi biti suđeni.

Dragi nadbiskupe Želimire! Pedeset godina Vašega svećeničkoga života, od čega trideset četiri godine biskupskoga služenja, razlog su da parafraziramo riječi koje je sveti Pavao primijenio na samoga sebe i uputimo ih Vama: Dobar si boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen ti je vijenac pravednosti kojim će ti u Dan žetve uzvratiti Gospodin. Baš kao i svima nama koji s ljubavlju čekamo njegov pojavak (usp. 2 Tim 4, 7-8).

Molimo Gospodina da Vas obdari svim duhovnim i tjelesnim blagodatima te da Vam umirovljenički dani budu ispunjeni mirom, radošću i blagoslovom. Neka Vas nadahnjuju primjeri blaženog Alojzija Stepinca i sluge Božjeg kardinala Franje Kuharića, čiji su životi i služenje bili svjetionici vjere, nade i ljubavi. Radovat ćemo se svakom Vašem pastirskom iskustvu i mudroj riječi koju budete htjeli podijeliti s nama u svakoj prigodi. Od srca Vam upućujemo najsrdačnije čestitke i zajedno s Vama slavimo Boga.”

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Turistu pozlilo na Velebitu. HGSS opisao spašavanje

Objavljeno

-

By

foto: HGSS

Jednom strancu u nedjelju je pozlilo na Velebitu, objavio je HGSS. Opisali su kako je izgledala akcija u koju je bio uključen i helikopter.

“HGSS – Stanica Zadar dobila je dojavu o hitnoj akciji na Velebitu. Strani državljanin imao je simptome slabosti, povraćanja i jakih bolova u trbuhu tijekom planinarenja na putu od Stapa prema Ljubotiću.

17 članova HGSS-a iz Starigrada odmah je krenulo na teren, a istovremeno je upućen zahtjev za podizanje helikoptera.

Akcija je završena u 15:55 sati kada je unesrećeni predan timu HMS na zračnoj luci Zemunik. Ukupno je sudjelovalo 20 članova iz 6 stanica HGSS-a, uključujući 17 članova zemaljskim putem i 3 letača spašavatelja, te helikopter i posada HRZ-a”, objavio je HGSS.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

GOLI, BOSI, U PREKRŠAJIMA… / Je li Zadar postao kulturna meka za najnekulturnije goste ikada?

Objavljeno

-

By

foto: Saša Čuka

Gole guzice i trbusi nasred Poluotoka, koferi na Orguljama, motorom do Kalelarge… prvi su znaci da je počelo još jedno ljeto u Zadru.

Na stranu što najiskrenije sumnjamo da se Balkanci ovako ponašaju u bijelom svijetu, moglo bi biti da istovremeno imaju najnekulturnije goste ikada.

Netko bi trebao provjeriti kako točno turistički djelatnici prodaju našu obalu strancima jer postoje ozbiljne naznake da je pogrešno shvaćena krilatica TZ Zadarske županije – “Reci da. Svemu.”

Valjalo bi povremeno i čuti neko “Ne!”?

Jer, evo tek dio turističkog ugođaja iz grada:

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu