„Ljubav je samo riječ dok se netko ne pojavi i podari joj smisao.“ Kažu da se uistinu zaljubimo samo u tri osobe u našem životu. Potrebna nam je svaka od tih ljubavi – iz drugih razloga.

Prva

Često se prvi put zaljubimo kad smo mladi, ponekad već u srednjoj školi. To je idealizirana ljubav, ona koja se čini kao iz bajki koje smo čitali kao djeca.

To je ljubav koja odgovara onome što društvo očekuje od nas da bi trebali raditi, i vjerojatno naši roditelji.

Ulazimo u to s uvjerenjem da će nam to biti jedina ljubav i nema veze ako nam se i ne čini da je baš kako treba ili ako nam se dogodi da moramo progutati naša osobna uvjerenja kako bi ona funkcionirala, jer duboko u sebi vjerujemo da je to ono što ljubav treba biti.

Sve je to iz razloga što nam je kod ove vrste ljubavi važnije kako nas drugi gledaju nego kako se mi stvarno osjećamo. To je ljubav koja se čini ispravnom.

Druga

Druga bi trebala biti naša teška ljubav, ona koja nas uči lekcije o tome tko smo i koliko često želimo i trebamo biti voljeni. Ovo je vrsta ljubavi koja boli, bilo putem laži, boli ili manipulacije.

Mislimo da radimo drukčiji izbor nego kod prve ljubavi, ali u stvarnosti još uvijek radimo izbore iz potrebe da naučimo lekcije – ali i dalje ustrajemo i držimo se toga. Naša druga ljubav može postati krug, onaj kojeg često ponavljamo jer mislimo da će rezultat nekako biti drukčiji nego prije. Ipak, svaki put kada pokušamo, nekako završi gore nego prije.

Ponekad je nezdravo, neuravnoteženo ili čak narcisoidno. Može doći do emocionalnog, mentalnog ili čak fizičkog zlostavljanja ili manipulacije – najizglednije je da će doći do visoke razine drame. Upravo to je ono što nas drži ovisnim o toj priči, jer to je emocionalni vrtuljak ekstremnih uspona i padova i kao što narkomani pokušavaju doći do droge, držimo se padova očekujući uspone.

Kod ovakve ljubavi pokušavanje da uspije postaje važnije nego što bi trebalo. To je ljubav za koju bi voljeli da je ispravna.

Treća

Treća je ljubav ona koju ne očekujemo, ona koja nam se najčešće čini pogrešnom i koja uništava sve preostale ideale koje smo stvorili o tome što bi ljubav trebala biti.

Ova ljubav dolazi tako lagano da se čini da to nije moguće. To je ona vrsta u kojoj se veza ne može objasniti i koja nas obara s nogu jer ju nikad nismo planirali.

Ovo je ljubav u kojoj se spojimo s nekim i jednostavno si odgovaramo, nema idealiziranih očekivanja o tome kako bi se svaka osoba trebala ponašati, niti ima pritiska da postanemo netko drugi, drugačiji od onoga što jesmo.

Jednostavno smo prihvaćeni onakvi kakvi jesmo, i to nam odgovara.

To nije onako kako smo zamišljali da će naša ljubav izgledati, niti je u skladu s pravilima za koje smo se nadali da će nam dati sigurnost. Naprotiv, ona će protresti naša prethodno stvorena shvaćanja i pokazati nam da ljubav ne mora biti onakva kakvom smo je zamišljali kako bi bila iskrena.

Ovo je ljubav koja kuca na naša vrata bez obzira koliko nam trebalo da odgovorimo. To je ljubav za koju osjećamo da je prava.

Možda ne doživimo svi ovo

Možda ne doživimo svi ove ljubavi u ovom životu, ali to je vjerojatno samo zbog toga što nismo spremni na to. Možda zapravo trebamo stvarno naučiti što  ljubav nije prije nego shvatimo što ona jest.

Moguće da će nam trebati cijeli život da naučimo svaku pojedinu lekciju – ili će nam možda, ako imamo sreće, trebati samo nekoliko godina. Možda se ne radi o tome jesmo li ikad spremni za ljubav, već je li ljubav spremna za nas.

Osim toga, ima ljudi koji se zaljube jednom i ta ljubav strastveno traje do njihovog posljednjeg daha. Sve te izblijedjele i istrošene slike naših djedova i baka koji izgledaju jednako zaljubljeno s 80 godina kao i na slikama njihovog vjenčanja – vrsta ljubavi zbog koje se zapitamo znamo li uopće voljeti.

Oni koji su došli do treće ljubavi su istinski sretnici.

Oni su ti koji su umorni od pokušavanja i čija slomljena srca leže kucajući pred njima i pitaju se je li nešto iznutra pogrešno s načinom na koji vole.

Međutim, nije; radi se samo o tome voli li ih partner na isti način kao i oni partnera ili ne.

Samo zbog toga što nije uspjelo prije ne znači da neće uspjeti sada.

Sve se zapravo svodi na to jesmo li ograničeni načinom na koji volimo, ili volimo bez granica. Svi možemo odlučiti ostati s našom prvom ljubavi, onom koja dobro izgleda i radi koje će svi drugi biti sretni.

Možemo odabrati ostati s drugom ljubavi s uvjerenjem da ako se ne moramo boriti za nju tada nije ni vrijedna – ili možemo izabrati vjerovati u treću ljubav.

Onu s kojom se osjećamo kao kod kuće bez ikakvog racionaliziranja.

Postoji nešto čudesno kod naše treće ljubavi.

One koju ne očekujemo. One koja traje. One koja nam pokazuje zašto prije nije uspijevalo.

Ta mogućnost čini nove pokušaje vrijednima jer je istina da nikada ne znate kada ćete naletjeti na ljubav.

„Našao si dijelove mene za koje nisam znala da postoje, a u tebi ja sam našla ljubav za koju nisam više vjerovala da je moguća.“ – Nepoznati autor