‘Nastavljam s demantiranjem neistina tj. fake news – ovaj puta da se cjepiva protiv COVID-19, ali i cjepiva općenito, rade od ‘stanica pobačenih fetusa’. Opet, čisti nonsense koji već odavno u javnost lansiraju brojni protivnici cijepljenja’, kaže hrvatski znanstvenik iz Toronta Igor Štagljar

Pred građanima je mnogo razumljivih nedoumica oko cjepiva protiv bolesti COVID-19 koja bi uskoro trebala biti u upotrebi kako bi se cijepljenjem obuzdala pandemija koronavirusa. Kruži i mnogo lažnih i neprovjerenih vijesti oko cjepiva, a jedna od tih je i tvrdnja da se ona rade od “stanica pobačenih fetusa”.

Da u cjepivu nema ičega takvog te kakav je njegov uobičajeni sastav, u objavi na Facebooku detaljno je rastumačio hrvatski znanstvenik Igor Štagljar, profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu u Kanadi. Prenosimo njegovu objavu.

“Nastavljam s demantiranjem neistina tj. “fake news” – ovaj puta da se cjepiva protiv COVID-19, ali i cjepiva općenito, rade od “stanica pobačenih fetusa”. Opet, čisti nonsense koji već odavno u javnost lansiraju brojni protivnici cijepljenja.

Neka cjepiva (npr.cjepiva protiv vodenih kozica, rubeole, ospica, bjesnoće) se pripremaju tako da se dotični inaktivirani ili oslabljeni virusi koji uzrokuju gore nevedene infektivne bolesti umnažaju (amplificiraju) u fetalnim embrionalnim stanicama (tj njihovim fibroblastima). Takve fetalne embrionalne stanice su se počele koristiti u pripravci cjepiva još odavno, tj. početkom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Važno je spomenuti da znanstvenici za njihova istraživanja koriste različite stanične linije koje dolaze iz različitih izvora – primjerice, neke stanične linije dolaze od umrlih pacijenata koji doniraju njihove organe za znanost. Odličan primjer ovdje je pokojna gospođa Henrietta Lacks čije su tumorske stanice grlića maternice koje su prema pokojnoj gospođi dobile i ime (prva dva slova njenog imena i prezimena) – HeLa stanice. Te stanice su ušle u legendu znanstvenih istraživanja diljem svijeta još od 50-ih godina prošlog stoljeća, a također su igrale odlučujuću ulogu u pripravi polio cjepiva protiv dječje paralize još davne 1952. godine. Upravo su te HeLa stanice korištene za pripravak prvog cjepiva protiv polio virusa tj. služile su za njegovo umnažanje.

Također postoje i stanice linije koje dolaze iz fetusa pa su tako i 60-ih godina prošlog stoljeća iz placente uzete takve fetalne embrionalne stanice koje se već više od 60 godina koriste za pripravak različitih cjepiva. Jedini razlog zašto se te fetalne embrionalne stanice koriste u pripravi cjepiva je zato što se dotični virusi mogu jako dobro umnožiti (amplificirati) bas u tim stanicama – primjerice, mogućnost umnažanja gore navedenih virusa u stanicama životinjskog porijekla je puno manja te se stoga u pripravi cjepiva koriste isključivo fetalne embrionalne stanice. Dakle, tu nema NIŠTA NOVOG jer smo većina nas tokom našeg djetinjstva bili cijepljeni takvim cjepivima koja su bila umnožena upravo u fetalnim embrionalnim stanicama.

Virolozi koji rade na pripravci takvih cjepiva pomiješaju inaktivirani/oslabljeni virus sa fetalnim embrionalnim stanicama u staničnoj kulturi, virusi onda uđu u te stanice, tamo se amplificiraju u puno kopija i onda uzrokuju njihovo puknuće. Takvi amplificirani virusi (sada ih ima milijun kopija) se onda pročiste iz tih stanica tako da u konačnoj pročošćenoj formi postoje samo virusne cestice (ponavljam još jednom, njih nekoliko milijuna), a sav debris od tih fetalnih embrionalnih stanica koji je nastao zato sto su ih virusi uništili tokom njihove amplifikacije se onda odstrani posebnim postupkom centrifugacije – dakle u toj finalnoj (pročišćenoj) formi koja se uštrcava u ljude nema niti DNA od tih fetalnih embrionalnih stanica, niti njihovih dijelova.

Mnogi antivakseri vole tvrditi da konačna cjepiva koja sadrže pročišćene inaktiviarne viruse koji se pripremaju na gore navedeni način sadrže i ljudske DNA molekule, koje dolaze iz tih fetalnih embrionalnih stanica – to jednostavno nije istina jer se bilo kakvi ostaci DNA iz tih fetalnih embrionalnih stanica uništavaju tretiranjem sa posebnim kemikalijama. Zbog toga u konačnom cjepivu mogu postojati samo vrlo minimalne (gotovo nemjerljive količine, radi se u trilijuntim dijelovima grama) ljudske fragmentirane DNA iz tih fetalnih embrionalnih stanica.

Ovdje je važno naglasiti da ne postoji ama baš nikakva mogućnost da se takvi mali fragmentići ljudske DNA ugrade u naše kromosome nakon što se cjepiva ušpricaju u ljude – to je dokazano u brojnim eksperimentima. No, vidite i sami, antivaksero pokušavaju uvjeriti ljude koji nemaju molekularno biološko znanje da će takva cjepiva onda rezultirati u promjeni njihovih kromosoma jer će se prema njihovom mišljenju ti fragmentirani dijelovi ljudske DNA iz fetalnih embrionalnih stanica ugraditi u naše kromosome. Kada bi ta moć ugradnje strane DNA u ljudske kromosome išla tako lako, genska terapija bi bila najpopularnija metoda u liječenju svih bolesti, a kao što znamo, ona to nažalost nije.

Što se tiče sastava nedavno pripremljenih inovativnih mRNA cjepiva protiv COVID-19 (od Pfizer/BioNTech-a i Moderne), važno je spomenuti da se za njihovu pripravu NE KORISTE NIKAKVE ljudske stanice – takva mRNA cjepiva se stvaraju isključivo kemijskom sintezom koja traje samo nekoliko sati. Te novo-sintetizirane mRNA molekule koje kodiraju protein šiljka (S protein) ovog novog koranvirusa se onda “pakiraju” sa lipidnim česticama te se pomiješaju sa standardnim “stabilizatorima”, a to su sljedeće kemikalije:

– 0.01 mg kalij klorid (sol)

– 0.01 mg kalij fosfat (sol)

– 0.36 mg natrij klorid (sol)

– 0.07 mg natrij fosfat dihidrat (sol)

– 6 mg sukroza (šecer)

Dakle, završna forma Pfizerovog mRNA cjepiva uopće ne sadrži nikakve “čudne stabilizatore” i “pojačivače (eng. adjuvants)” – svi sastojci u Pfizerovom cjepivu se već odavno koriste za pripravke mnogobrojnih cjepiva”, napisao je Štagljar u poduljem objašnjenju.