Hrvati ne uživaju niti jednu stečevinu  Domovinskog rata i u povijesti nije zabilježena tako brza negacija ratnih postignuća.  Jesu li i koliko žrtve bile uzaludne dvojimo svakodnevno i gotovo nema poraznijeg osjećaja za one koji su direktno sudjelovali u ratu. Ništa bolje se ne osjećaju ni ostali građani, koji su, svatko na svoj način, doprinosili obrani zemlje očekujući slobodnu, neovisnu, demokratsku, sigurnu i bogatu državu jednakih prava i mogućnosi za svakog njenog građanina, koja će biti relevantan faktor međunarodnih odnosa u svijetu. Ne očekujući ništa više od onoga što baštini civilizirani dio svijeta.
Hrvatska danas nije slobodna ni neovisna zemlja, jer više nego ikada ovisi o bjelosvjetskim faktorima koji se iživljavaju i eksperimentiraju njenom sudbinom do mjere koja je ravna kolonijalnoj potčinjenosti. Demokracija u njoj je upitna jer su ozbiljno ugroženi njeni temelji, ugrožen je politički, ekonomski, industrijski, liberalni i svaki drugi segment koji je tvori, a u pojedinim fazama koketirala je s prikrivenom diktaturom. Nepostojanje pravne i socijalne sigurnosti građana potvrdili su, krajem prošle godine, vrhovni državni autoriteti, predsjednici Države i Vlade. Javno su priznali ono što narod osjeća godinama. Koliko je Država bogata potsjećaju nas relevantne međunarodne institucije svrstavajući nas na samo dno, među siromašne dojučerašnje kolonije s afričkog kontinenta, a mi to gledamo godinama iz prvog reda. Međunarodna reputacija je prava zona sumraka i rezultat je prethodno navedenih odlika.
ZAJEDNIČKI NAZIVNIK ZA NEVOLJE
Svaki građanin, svaki branitelj naročito, svaki prijatelj iz svijeta dvojeći traži zajednički nazivnik za nevolje ove Zemlje i tkogod je čiste savjesti dolazi do istog zaključka – kriva je, ZNA SE, politika. Ona, koja vodi ovu Zemlju od početka, koja je udarila temelje svim nevoljama i pretvorila se u nedvojbeni zajednički nazivnik za sigurni  i neizbježni  sunovrat. Može li gore od toga? Može, jer ako ima imalo dostojanstva u padanju ono se topi, a nadolazeći dani ozbiljno upozoravaju na njeno potpuno odsustvo i moguće prisustvo izvanrednog stanja.
ANTE GOTOVINA – ŽRTVOVANJE (TREĆI PUT)
Ante Gotovina, hrvatski general, haaški uznik i njegova sudbina, predviđen je za žrtvovanje treći put. Mnogo za jednog čovjeka i jedan život, pa bio i generalov. Dvaput ga žrtvuju oni koje je stvorio, a to je posebno mučan osjećaj.  Sada njime treba postići nepoznati planirani cilj od čega se ledi krv svakom normalnom čovjeku. Rizik je ogroman, jer odsutnost najmanjih primjesa morala vladajućih mogu rezultirati opasnim razvojem događaja. Vlast je potpuno dezorjentirana i lako može ispustiti posljednje končiće.
SVE GENERALOVE ŽRTVE
Njegovo prvo žrtvovanje u adolescentskoj dobi ostaje njegova osobna stvar i nije mi namjera ulaziti u njegovu osobnost u kojoj su ionako već mnogi nepozvani radi osobnih interesa. Njegova prva i najveća kazna, bez obzira na ishod haaške optužnice, je ogroman broj neželjenih prijatelja, raznih protuha i nikogovića, koji su se, u svojoj nemoći, željeli s njime identificirati nanoseći mu zlo bez mogućnosti odmaka. Za hrvatsku vlast oduvijek je bio sumnjiv i tretiran sveobuhvatnim mjerama tajnih službi,  ZNA SE čijih. Bez obzira što je bio vojnik sigurnosno su ga tretirale službe vladajućih, što je bilo nezakonito i nemoralno, obzirom na paralelno javno vojničko avanziranje i tobožnje povjerenje. Otpočetka je bio predviđen za žrtvovanje i kasniji razvoj događaja to nepobitno potvrđuje. Pripremljenost vlasti na njegovu haašku budućnost dokazana je nebrojeno puta, od spriječavanja prvog saslušanja od strane haaških istražitelja do pretjerane revnosti u suradnji s Tribunalom. Haaški suci su morali ograničavati revnost hrvatske vlasti, jer je često probijala uobičajene okvire normalne suradnje. Dakako, odvjetnici su, radi vlastitih interesa, oprezno skretali pozornost na pretjeranu lojalnost sudu i mi smo „pušili“ njihovu brigu za njegovu uzničku sudbinu.
Tribunal je proizvod svjetske stvarnosti i nije nepošten sam po sebi, već se ponaša kako prema kome može. Imaju svoje interese, a zadovoljavaju ih tamo gdje je to najlakše. Oni, EU, UN, susjedne zemlje i međunarodne institucije, svi se posebno odnose prema nama. Mi, (čitaj vlast) skloni smo ih kriviti za stanje u kojem jesmo, a da ne vidimo kako smo i bez njih sposobni uništiti sve što možemo, bilo da se radi o čistoj pohlepi moćnika, neznanju ili nečem trećem. Komunistički mentalitet je naš krivac, ali opet ostaje nejasno kako to nije u dvadesetak drugih država čiji je bio mnogo rigidniji, pa i jače UDBE I KOS-ovi. Kuda god se krene svi putevi vode k jednom – neuništivoj organizaciji u Hrvata, a ZNA SE kojoj. Onoj, koja regrutira djecu poput nekih vojskovođa izgubljenih ratova, nerijetko viđenih kroz povijest. Baš poput nekih na Crnom kontinentu, kojima sve više sličimo. Je li to posljednja faza agonije u kojoj su se našli, ili nije, znat ćemo za petnaestak dana kada se sprema generalovo treće žrtvovanje.
Zna general za rečeno i još mnogo toga, zna što je prošao kao čovjek  i vojnik i ni na kraj pameti mu nisu politička preseravanja onih istih koji su ga doveli tu gdje je. Minimum ljudskosti dovoljan je da ga se pusti obitelji i prijateljima koji su se prilično istopili, jer su to bili zbog sebe samih ili zbog interesa ZNA SE čijih. Znajući ga, neće ponoviti grešku i poput Purde omogućiti šefici izlive patetike, koji vrijeđaju zdravi razum i onih s posebnim potrebama. HTV radi i svaki gazdaričin keksić  apsolutno zaslužuje. Istina ? No pasaran!
POMOĆ CRKVE JE DOBRODOŠLA?  Beatius est magis dare quam accipere, Dj 20,35 ?
ZNA SE kome crkva u Hrvata otpočetka daje duhovnu potporu. Doduše, skuplju od  oniksa i mnogo veću od financijskih i materijalnih dobara, jer se  otkida od usta potrebitih. Tako je bilo i kad je žrtvovan general i opet bi bilo kada bi zatrebalo. Osim teorija da je skuplje jeftinije, da se dobijeno ne dijeli, već ugrađuje u monumente, da se u luksuzu može živjeti siromašno, koristi svaku priliku da vrijeđa one od kojih živi sve do nuđenja potpore generalu. Pozivaju na post petkom ne znajući kako pošteni dio naroda, onaj koji ga nije izdao,  odavno posti preko cijelog tjedna. Jedno im se ipak mora priznati – natjerali su nevjernike da misle o Isusu, jer oni koji nisu vjerovali u njegovo uskrsnuće sada zacijelo vjeruju da se okreće u grobu.
… ONA… ONI?
Ona, gospodarica naših sudbina, zacijelo ima svoj plan, koji temelji na pomno skrivenim adutima. Zna li što treba znati, ili će je pustiti da nasjedne. Nebi bilo prvi put, a da je stvorena da bezizlaz napravi još bezizlaznijim – jeste. Stvorila je sve uvjete za „puzajuće“ vanredno stanje i to je jedino područje koje može autorizirati. Što god branitelji naprave na skupu povodom „haaške presude“njeno je djelo. Dobro bi bilo da se, po isteku mandata, angažira u tajnim službama i ubaci na neprijateljski teritorij, jer nitko tako dobro ne može rasturiti društveni potencijal, koji bi, sam po sebi, morao biti najhomogeniji poput našeg  braniteljskog. Kaže da ne želi ni sa kim dijeliti svoje zasluge. Bojim se da uskoro nitko više to neće ni tražiti.
Koji su skriveni aduti Vladimira Šeksa, Andrije Hebranga, Tomislava Karamarka… Čuva li Milinović lance, ili nas još uvijek mogu iznenaditi poput prekrajanja izbornih jedinica? Ako posluže da nam sačuvaju gospođicu Petir, Friščića, Milinovića i Kalmetu, sve će im biti oprošteno. Spoznaja da im je hrana u saborskom restoranu poskupjela sa 32 na 34 kune dovoljna im je kazna. O Bože, jadu nikad kraja.