Kad sam počela živjeti sa svojim dečkom ozbiljno sam oboljela od virusa urednosti. Vidjela bi prašinu prije nego padne, odjeću u ormaru slagala po bojama, vješalice stavljala sve u istu ravninu. Imam averziju prema kaosu. Potajna sam premještačica namještaja, a dečko kada bi nakon mog napadaja sindroma kraljice čišćenja ušao u kuću, trebalo mu je pet minuta da shvati kako je ušao u pravi stan.
Vrtno cvijeće ili ono sobno nikada me nije voljelo i uvijek je venulo. No, ja sam uporno kupovala zemlju, oblačila kombinezon i ustrajno zalijevala, presađivala. Obožavala sam nove posude i sve kućne trendove. Biti dečko pomahnitale kućanice značilo je otkriti krevet u drugoj sobi. TV je lutao po sobi, a sva sreća pa kamin nije bio na kotače, pa se cijeli namještaj svako malo premještao oko njega. Za sve je krivo proljeće.
Dolaskom novih susjeda, koji su se preselili stan ispod našeg, nastojala sam upozoriti ih na proljetno čiščenje zbog naglih udaraca, bubanja i škripanja pokućstvom. Bili su vrlo simpatičan par. On profesor u srednjoj školi, a ona tajnica. To su vam one koje uvijek imaju neke tajne sa šefom. Ova je bila tiha, nenametljiva i voljela sam što je tako malo pričala. Jer svaka izgovorena rečenica zvučala je kao ona narkomanska kada se ušlagiran brani pred sudom, pa ne razmišljajući kaže i ono što ne treba. Njega nikad nisam razumijela, jer je uvijek imao nešto „fino“ za reći. Čovjek je strašno volio mudre izreke i poslovice. Često smo se družili, večerali zajedno, odlazili vikendom u provod. Moj sad već, hvala Bogu bivši, uvijek je govorio kako je ona super, pa onda kako su oboje super. Eh, da sam tad bila normalna cura, pa čitala između redaka, sad bih još imala taj stan i bila tako uredno bolesna. Stan se pretvorio u pravi kaos kad sam saznala da ovaj moj i ova u stanu ispod, imaju zajedničku tajnu. Samo sam pokupila svoje krpice, najdraže cipele i otišla.
Kada se odlučite za proljetno čišćenje života, vjerujte teže je nego ono s preuređenjem i kompletnom dezinfekcijom i mijenjanjem cijelog stana. Ako ste ikada imale nevjernog muškarca, jeste li se pri tom zapitale kako ne znate pravilno odabrati? Možda ne tražite pravu visinu, bez obzira na valnu duljinu. Ili ste moža jednostavo slijepe i ne razmišljate da je on tipičan muškarac koji bi pojebao sve što je žensko i ide na dvije noge!?
Odlučila sam živjeti sama, u kaosu, uživati u neredu. Ormar zatvoriti samo onda kad mi netko dolazi pa elegentno svu robu pokupiti sa stolice i onako u hrpi sve strpati. Cvijeće nemam, jer ga mrzim! Zaposlila sam tetu koja jednom tjedno dođe i sve uredno počisti. Zar nije i Bog poslugu stvorio najprije sebi? Sad se znojim u teretani gledajući macho nabildane muškarce. Bar imam što “slasno i fino” za sanjati. Umjesto s krpom u ruci, proljeće dočekam sa sunačnim naočalama na licu zureći u sunce! Kome se čisti, samo naprijed. Zapitajte se pri tom gdje su vam muževi u vrijeme vaše opsjednutosti dezinfekcijskim sredstvima!.
Nedavno sam srela Tajnicu.
– Bog, sjećaš li me se? Irena! Živjela si stan iznad mene. Nikad ti se nisam ispričala zbog svega što se dogodilo, ali On je jednostavno divan i nisam mogla odoljeti. Evo prvi dan proljeća je i baš sam te se sjetila. Još uvijek imaš euforiju oko proljetnog čišćenja?
Luđakinja! Glupača! Drolja! Besramnica! Kurva! Gadura! Jadnica! I što da ja sad njoj odgovorim? Nabacila sam onaj tupavi osmijeh, isti kao i ona meni kad sam gledala u njih dvoje govoreći kako sve znam. I otišla. Poslala sam sve k vragu, ali nek’ znaju da ću ih tamo i dočekati!
Draga, moje proljetno čišćenje je počelo, ali života! Tu sam sad samo JA!