Umjesto da mjerodavne organizacije pošalju oboljele svećenike u “dolinu gubavaca”, one im omogućavaju da slobodno lamataju jezicima po hrvatskim oltarima i šire homofobnu pandemiju. Ova rečenica, priznat ćete, zvuči poprilično nastrojena protiv Crkve, njezinih sljedbenika i njezinih zemaljskih opunomoćenika koji bi trebali povoditi Kristov nauk. Možda bi mogla glasiti i ovako:
“Umjesto da mjerodavne organizacije pošalju gay udruge u ‘dolinu gubavaca’, one im omogućuju da slobodno paradiraju po europskim trgovima i šire homoseksualnu pandemiju.”
Da je ove riječi kojom prilikom kazao kakav socio-patološko-naci-skinhead, većina bi, iako je i to pogrešno, samo odmahnula rukom i rekla – ma pusti budalu. Jer “skin si, takav si”. Međutim, kada na sveopće zgražanje javnosti i klera, bar onog dijela koji u glavi ima koju šačicu soli, ovu morbidno, homofobično, mrziteljsku rečenicu izjavi “Božji pastir”, kome je dano u zadatak da svoje stado vodi Božjim putem – onda smo u problemu.
Andro Ursić, župnik u Supetru, ili da kažemo Don Fob, koji se davno posvadio sa vlastitom pameću dodao je nakon toga i ovu zgražajuću rečenicu:
“Znamo da je u Kristovo vrijeme vladala pošast gube, te da su oboljeli trebali biti izolirani i nastaniti se u Dolini gubavaca. Krist je prema oboljelima od gube bio samilostan i sve koji su došli k njemu s vjerom, liječio je od opake bolesti. Suvremeni ‘gubavci’ dolaze Kristovu namjesniku na zemlji, ne da ih liječi, nego da potvrdi njihovu bolest kako bi se proširila na sve meridijane i paralele.”
Netko dovoljno “prehlađen” kao supetarski Don Fob mogao bi, recimo, ne uspjevši pohvatati sve konce izjaviti nešto ovakvo:
“Znamo da je u Kristovo vrijeme vladala pošast raznoraznih bolesnika, te da su oni trebali biti izolirani i nastaniti se u zato predviđenim sanatorijima. Krist je prema takvima bio samilostan i sve koji su došli k njemu s vjerom, poslao ih je u svijet da šire Božju riječ. Suvremeni ‘bolesnici’ dolaze Kristovim vjernicima iliti ovcama ne da ih kao pravi pastiri vode Kristovim putem,nego da ih zaraze svojom ‘boleštinom’ kako bi se ona proširila na sve meridijane i paralele.”
Znam da rečenica djeluje baš onako kako i zvuči – skandalozno. Međutim,obzirom da čovjek nije mogao sam sebe stvoriti kao homoseksualca već je to, svidjelo se nekima ili ne, također Božje djelo ili njegova slika i prilika, možemo prvu rečenicu, ovisno iz koje se perspektive čita, napisati i ovako:
“Umjesto da mjerodavne organizacije pošalju Boga k vragu, one mu omogućuju da slobodno i dalje od ljudi stvara homoseksualce koji po europskim trgovima šire homoseksualnu pandemiju.”
Pa na nju, recimo, nadodamo dvije kapi glupofixa kojim inače dobro upućene i katolički neosviještene spodobe, pardon osobe, podmazuju vlastite mentalne proteze, dobijemo sljedeću rečenicu:
“Znamo da u naše vrijeme vlada pošast katolicizma, te da bi oboljeli trebali biti izolirani i nastaniti se u Dolini budala. Mi smo prema oboljelima od katolicizma samilosni i sve koji takvi dolaze k nama s ljubavlju ih podupiremo. Suvremeni ljudi oboljelima od katolicizma umjesto da ih liječe, priznaju njihovo poimanje stvarnog i nestvarnog, relevantnog i irelevantnog i kao pravi suvremeni ljudi puštaju da se njihov katolicizam proširi na sve meridijane i paralele.”
Što smo, dakle, zaključili raščlanjujući (premda je to uistinu vrlo težak posao) suvislost Don Foba na proste faktore? Da bi njegova rečenica mogla, ako se malo preformulira iz kuta gledanja “suvremenih gubavaca”, izgledati slično… “Umjesto da mjerodavne organizacije pošalju katolike na Goli otok, one im omogućavaju da slobodno paradiraju po europskim trgovima i šire katoličku pandemiju.” Nastavljamo dalje u istom tonu.
Znamo da je u Titovo vrijeme vladala pošast katolicizma, te da su oboljeli trebali svi biti izolirani i nastanjeni na Golom otoku. Tito prema većini oboljelih nije bio samilostan i sve koji su došli k njemu tamničio je gdje god bi se sjetio. Suvremeni katolici dolaze post Titovim namjesnicima ne da ih izoliraju, već da potvrde i podupru njihovu pošast kako bi se ona proširila na sve meridijane i paralele. Jedna takva pošast izbacila je na obalu civilizacije i Don Foba, župnika supetarskog Andru Ursića. Pa mi pada na pamet scena iz Smojinog Malog mista u kojoj je don Karmelo dajući roge nebu ispalio:
Kad dođem na Posljednji sud i kada me Gospodin bude pitao – pastiru gdje je tvoje stado, ja ću mu reći: Koze i jarce si mi dao, koze i jarce ti vraćam.
Slično bi mogao reći neki supetarski vjernik kada dođe na Posljednji sud, pa ga Gospodin upita – ovco, jesi li svjesna svojih zemaljskih grijeha?
– Gospodine, kakav pastir takve su mu i ovce.