Kada je tada novopečeni premijer Ivo Sanader početkom 2004. izgovorio “Hristos se rodi”, cijela nacija ostala je zapanjena, a Sanaderova čestitka upisala se u povijest kao simbol zaokreta u budućim odnosima sa susjednim Srbima i njihovom manjinom u Hrvatskoj, ugnjetavanom za vrijeme Tuđmana.
Jest da su tada postali potpuno jasniji razmjeri licemjerstva i manipulacije bivšeg šefa HDZ-a, ali “Hristos se rodi” iz usta Ive Sanadera, bitno drugačijeg od onog Sanadera sa splitske rive koji se identificirao s ratnim zločincem Mirkom Norcem, označio je prekretnicu u položaju Srba u Hrvatskoj. Masa se uspjela prilagoditi novim političkim “eurociljevima” novog vođe i odnosi sa srpskom manjinom u gotovo dva Sanaderova mandata nisu bili bitnije narušeni, ali nisu ni približno cvjetali. U posljednjih godinu dana, od dolaska Ive Josipovića na Pantovčak i s njegovim inzistiranjem na srpsko-hrvatskom prijateljstvu, taj se odnos, barem izvana, naročito ulickao. Dva su se predsjednika nekad zaraćenih zemalja već nekoliko puta sastajali, što formalno, što neformalno, a susrete su pratile obostrane isprike za počinjene ratne zločine.
  
Vrlo važnu ulogu za položaj Srba u Hrvatskoj odigrao je u posljednjem razdoblju SDSS. Sanaderu je pomogao da uspostavi čvrstu vlast, a zauzvrat odnosi sa Srbima dovedeni su na neku drugu razine. No, srpska stranka je ostanak uz kompromitirani, aferama kontaminirani HDZ, što im mnogi zamjeraju, vrlo dobro znala, kako nam je kazao Gjenero, naplatiti. Tako su najbolje svakako prošli s novim izbornim zakonom koji im garantira tri mjesta u parlamentu, a koji je SDP nazvao primjerom političke korupcije.
Kako su zaista u svim tim političkim igrama prošli Srbi u Hrvatskoj i koliko se u praksi štite njihova ljudska prava, odnosno što je stvarnost, a što pusta šminka, analizirali su za Index bivši čelnik HHO-a i politički filozof Žarko Puhovski i politički analitičar Davor Gjenero.
“Kada sam 6. siječnja 1992. došao na proslavu pravoslavnog Božića, bio sam jedini Hrvat na toj proslavi. Bilo je tu nekih 40-ak ljudi, vrlo uplašenih. To je bio početak, a sada su te proslave postale neka vrsta jet-set okupljališta političara. Ne mislim da je to loše, ali je važno da se skine etiketa atraktivnosti s tog događaja, i da on postane nešto što je normalno”, priča bivši šef HHO-a i politički filozof Žarko Puhovski. Skinuta je etiketa izdajica onima koji slave Božić na taj dan, nastavlja on, ali sada valja skinuti etiketu atrakcije. “Tek kada postignemo da proslava pravoslavnog Božića više ne bude vijest, onda ćemo znati da smo u civiliziranim odnosima sa Srbima”, kazao je.
Bivši šef HHO ocijenio je da su trenutni srpsko-hrvatski odnosi “predobri”. “U sferi političkih funkcionera i vođa sve funkcionira idealno,a  s druge strane ima niz problema koji se guraju u drugi plan, kako što je povrat imovine izbjeglicama ili antisrpska propaganda koja se još sporadično pojavljuje. Ali sve se to naprosto pokapa pod demostrativnim prijateljstvom i suradnjom, što je dobro, ali po mom sudu, ipak neke probleme drži skrivenima”, kaže nam Puhovski zaključivši: “Sve zapravo dobro funkcionira do obljetnice Oluje. Tada zapadnemo u nekoliko dana krize, ali onda sve opet bude u redu”.
“Činjenica je da je odnos prema srpskoj manjini u doba Tuđmana bio izrazito loš. Manjine su bile žrtvama nacionalističko-ekspanzionističke politike. I ta je situacija trajala do 2000. godine”, priča nam Gjenero. Ipak, upozorava da getoizacija Srba u vukovarskoj regiji nije prevladana ni do današnjeg dana. Nakon 2000. godine počinje ozbiljniji povratak izbjeglica, a 2002. se postepeno počinje provoditi i Zakon o pravima manjina. Velikim napretkom naziva razdoblje s kraja 2003. godine kada je formalizirana koalicija HDZ-a i SDSS-a. “Uslijedio je onaj ‘Hristos se rodi’, što utječe na promjenu odnosa prema manjinama na regionalnoj i lokalnoj bazi te se postepeno uspostavlja normalizacija odnosa, ali i novi politički diskurz koji je manje kontaminiran nacionalizmom nego što je bio prije”, kaže nam Gjenero.
On drži da je za konsolidaciju odnosa dobro što SDSS ustraje u koaliciji s HDZ-om, jer ako bi zbog SDSS-a pala Vlada, “onda bi nastupio jedan vrlo neugodan nacionalistički val”. Ovako, SDSS se, kaže Gjenero, u koaliciji dobro naplatio. Taj politički analitičar drži, pak, kako je za srpsku manjinu puno bitnije djeluju li mehanizmi zaštite njihovih prava na lokalnoj razini te da se uspostave mehanizmi suradnje kroz manjinske samouprave. “Opasno je kada se politizira i profesionalizira manjinska pripadnost. Puno je bolje kada se njihova prava štite mehanizmima civilnog društva zasnovanima na dobrovoljnosti i slobodi, a koji su uvjetno rečeno jeftiniji i ne iziskuju dodatne prihode”, zaključuje Gjenero.