Sretko Kalinić je 25. kolovoza 2010. prebačen avionom srpske Vlade iz Zagreba u Beograd, gdje je smješten u pritvor Specijalnog suda. Kalinić je u odsutnosti osuđen na 30 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu Zorana Đinđića, te na još 40 godina zbog drugih zločina, a sada ima pravo tražiti novi proces. Zloglasni pripadnik “zemunskog klana” prvi je hrvatski državljanin koji je izručen Srbiji.
Njegov otac, Bogdan Kalinić, zaposlen je kao portir na Ekonomskom fakultetu u Subotici gdje sa svojom suprugom Stanom živi već petnaest godina. Iz Bilišana kraj Obrovca, 1995. godine obitelj Kalinić otišla je na sjever Bačke, u subotičko naselje, Mali Bajmok.
Reporteri Z NET-a jutros su razgovarali sa ocem “slavnog” uhićenika.
* Dobro jutro, je li gospodin Kalinić?
– Nije gospodin, nego Bogdan Kalinić iz pokojne Krajine. Izvolite.
* Ovdje novinar Marko Dunatov sa zadarskog Z NET portala. Može jedan kratki intervju?
– Da.
* Kada ste otišli iz Bilišana?
– Otišli smo 1995. godine.
* Niste se poslije više nikako vraćali?
– Nisam.
* Što ste od imovine tamo imali?
– Gostionicu i kuću.
* Što je sada s time? Znate li?
– Pa ništa. To tamo stoji kako stoji. Ali čujem, jer nisam išao dolje, da je nešto spaljeno. Dnevni boravak i kupatilo, ostalo nije. Da nema mnogo štete, ali ima.
* To je još uvijek vaše?
– Da, nego čije je!?
* Imate li se namjeru vraćati u Bilišane?
– E, junače moj, kad se penzionišem ja se vraćam dolje. Sto posto.
* Te 1995. godine ste otišli direktno u Suboticu?
– Da, da. Direktno u Suboticu.
* Jeste li imali problema sa zapošljevanjem?
– Ma jok. Odmah sam se zaposlio, drugi dan kad sam došao.
* Kako je bilo u Bilišanima do 1995., kroz rat?
– A kako će biti?! Ratno stanje k’o ratno stanje.
* Rodili ste se u Bilišanima?
– Da. Rodio sam se tamo.
* I vaša supruga?
– I Stana također. Ona se djevojački prezivala Gugleta.
* Inače, kako ste? Obzirom na sve? Kako se živi?
– Pa eto, životari se, radi se. Živi se uglavnom k’o i svugdje. Tko radi dobro je, tko ne radi loše. Radim svoj posao, slažem se sa kolegama. Što ću drugo?!
* Je li vam supruga radi?
– Ona je radila dana u Gedoru novosadskom i sad ima već godinu dana da ne radi. Dobila je otkaz kao višak radne snage, i to je to.
* Koliko imate do mirovine?
– Još četiri godine.
* Kada se vratite u Bilišane, mislite obnoviti kuću?
– Ma da. Obnoviti i vratiti se dolje živjeti. I umrijeti dolje.
* Jeste li bili kod Sretka u pritvoru, otkada je prebačen u Beograd?
– Bio sam, da.
* Kako je on?
– Pa za sada dobar. Drži se.
* Što kaže?
– A što će reći? Zatvorenik k’o zatvorenik.
* On je išao u osnovnu školu u Obrovac?
– Jeste. Osnovnu je završio u Obrovcu, a srednju prometnu u Benkovcu.
* Skupa ste otišli 1995. godine iz Bilišana?
– Svi skupa smo otišli, da. A što mu bi, ne znam. Eto, dobri  moj Marko. Drago mi je što ste se javili.
* I meni je drago što smo se čuli. Nadam se da ćemo se imati prilike i vidjeti?
– Bit’ će! Bit’ će! Kad se vratim dolje. Samo vi navratite pa ćemo mrsiti brke. Bog vas pomogao junače moj dobri. Živio mi sto dvadeset godina i rujno vino pio!