Od policajca koji se bavi politikom iz uvjerenja, gori je samo onaj  koji to čini iz osvete. I od toga ima gore  –   prijevremeno umirovljeni policajac, “još vruć”, uskače u politička kola koja voze u suprotnom smjeru u čemu se može naći svega osim morala. Je li postao nemoralan posljednjih par mjeseci, otkad je u mirovini, ili se repovi vuku od ranije – ut će se.
Ipak, najgore što se može dogoditi bivšem policajcu je povratak u službu, jer tada, što je jasno svakom iole pismenom, radi za gazdu koji ga je aktivirao, a ne za opće dobro. Nadamo se da barem do toga neće doći, jer takvi slučajevi su posljednjih godina bitno doprinijeli sadašnjem sigurnosnom stanju u zemlji. A ono je jadno da jadnije niti ne može biti. Ovakvi slučajevi pokazuju da možda i može. Listu jada je prerano zaključivati.
Pogađate, radi se o Antunu Novoseloviću, netom umirovljenom šefu zadarske krim policije i njegovom političkom angažmanu u zadarskom SDP-u. Svi lokalni mediji potvrdili su vijest o njegovom svečanom učlanjenju u rečenu političku partiju. Bio bi to još jedan nenormalan i nemoralan čin, kakvim naši (politički) prostori obiluju, nevrijedan pažnje, da se u sve nije uključila predsjednica GO SDP-a, gospođa Antičević-Marinović, koja, upravo čitam, za Zadarski list kaže:
“Mi na svakoj sjednici gradskog odbora primimo dvadesetak novih članova i jednako cijenimo svakog našeg člana. Što se tiče Antuna Novoselovića, čovjek je umirovljen u naponu snage i sada, kada više nije djelatan u službi, odlučio se baviti politikom. Mislim da tako rade časni ljudi…”
Gospođa saborska zastupnica i predsjednica GO SDP Zadar,  po navici, istrčava se s izjavom vjerujući da joj pravnička struka i politička funkcija osigurava bezgriješnost, što je miljama daleko od istine.
S obzirom da sam disciplinirani porezni obveznik i redovan izvršitelj svih društvenih obveza, pitao bih je slijedeće: Zašto nije postavila pitanje zbog čega je “čovjek u naponu snage”, s nizom vanrednih zasluga za profesionalan rad, koje su navedene u svim medijima, u iznimno potrebnoj i važnoj profesiji danas, umirovljen? Valjda joj je poznat problem  s nerealnim brojem umirovljenika u državi. Zašto je bitan gospodin Novoselović, a ne ostalih “dvadesetak novih članova” koje prima “na svakoj sjednici GO”? Zašto misli da su ljudi toliko glupi da ne mogu shvatiti cijelu igru?
Sada ima još jednog Kotromanovića, kojeg je stvorio HDZ, isti onaj nesposobni, kojeg voli prozivati za korupciju i kadroviranje po podobnosti. Kako  se osjećaju ljudi koji su članovi 20 godina i nikada ih nigdje nisu spomenuti? A svi su isti, kaže?
E, nisu isti i nikada nisu ni bili! Koja bi bila politička sudbina gospodina Kapovića da je bio podstanar u Zadru, rođen negdje oko Benkovca. Čak i da je diplomirao, što ovaj nije? Ili gospodina Nikole, Mladog Jastreba iz Murtera? Ili drugih, protežiranih, po osnovu statusa (imovinskog) njihovih roditelja?
Ako je toliko brojno članstvo – čemu dodjele političkih funkcija samo ljudima rođenim daleko od Zadra? “Igra”, po svemu, podsjeća na reality show Big Brother.  Što imućniji roditelji i bezidejnija djeca – poželjniji članovi GO SDP-a.
Dakako, nitko tko je u prilici neće napisati o zadarskom SDP-u ni retka, a da ne spomene “glavne dioničare”, sestru i brata Šarić. To bi bilo kao razglednica Zadra bez Sv. Donata. Tek ih spominjem.
(Pre)hvaljeni novi SDP-ovac, član, kako se (ne znam zašto) navodi, nekih međunarodnih policijskih institucija, morao bi znati da postoji (ne)pisani moralni kodeks u svakoj posebnoj državnoj službi (svugdje u svijetu) o ponašanju ljudi poslije aktivne karijere. On (kako gdje) podrazumjeva razuman protok vremena od izlaska iz iste do angažmana drugdje. Kome trebaju sva njegova nabrojana dostignuća? Hoće li nastaviti gdje je stao? Mnogo je tu patološkog.
No, u Zadru je bilo i gorih slučajeva. O tome smo pisali, a odnosilo se na zapošljavanje visokog policijskog kadra, u privatnoj firmi, i prije  formalnog umirovljenja.
Za koga rade ovakvi ljudi – dok rade i ako rade? Kako i kome uopće vjerovati, policiji, politici…?
HDZ nepovratno tone, a da ovi nisu izvukli nikakvu pouku. Hoće li naučiti tek na svojim greškama?
Hoće li uopće imati na kome griješiti?