ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) ZNANSTVENI SKUP NA SVEUČILIŠTU / Kada je Hrvatska prvi put spomenuta na kartama i kako je kralj Tomislav postao romantičarski junak?
Na Sveučilištu u Zadru održan je znanstveni skup „1100 godina od spomena Tomislava kao kralja i kontinuitet hrvatske državnosti”, u povodu prvog spomena Tomislava kao hrvatskog kralja 925. godine, čije je priznanje od pape Ivana X. učvrstilo položaj Hrvatske u europskom kontekstu zapadne kršćanske civilizacije.
Nakon prvog dana, u kojem su obrađivane teme dolaska i najranije prošlosti Hrvata, hrvatskog kraljevstva, kneževa, pomorskoj orijentaciji itd., drugoga dana izlagalo se o kontinuitetu hrvatske državnosti na primjerima iz kartografije i drugih povijesnih izvora.
Prof. dr. sc. Josip Faričić predstavio je kako su se hrvatski prostori prikazivali na različitim kartama još od starog vijeka, s različitim percepcijama koje su umnogome ovisile o stupnju geografskih spoznaja te s različitim konceptualizacijama koje su ovisile o nakani autora ili naručitelja karte. Na ranim srednjovjekovnim kartama u prikazima istočnog Jadrana i pripadajućega zaobalja zrcalila se rimska državno-pravna tradicija pa su dugo prevladavala imena rimskih provincija, a ne imena novih političkih cjelina. Primjerice, na karti poznatog dijela svijeta koja je objavljena uz teološko djelo španjolskog redovnika Beatusa, izvorno izrađenoj 776. godine, ovaj prostor prikazuje s imenima rimskih provincija Istria i Dalmatia. Lambert van Sint-Omaars 1121. godine je na karti Europe upisao imena Dalmatia i Pannonia, a na najimpresivnijoj srednjovjekovnoj karti svijeta, izrađenoj oko 1290. a koja se čuva u katedrali u Herefordu, spominju se Illiria, Histria i Liburnia.
– Prvi spomen Hrvatske (Bilad Garuasia) nalazi se na karti iz 1154. godine arapskog kartografa Mohammeda al-Idrisija, koji je djelovao na dvoru normanskog kralja Sicilije Rogera II. Ona odražava prekid antičke tradicije i kartografsko dokumentiranje nove etničke i političke stvarnosti. U renesansi imamo potpuno novi pristup, pa se cijeli današnji prostor Hrvatske na kartama izrađenim u različitim europskim kartografskim središtima često imenuje Schiavonia, upućujući na slavensko, prevladavajuće hrvatsko, stanovništvo na istočnoj obali Jadrana. S tim imenom povezana je odrednica Schiavoni mnogih znanstvenika, umjetnika, liječnika i crkvenih velikodostojnika iz Hrvatske, a jedan od tragova je i u imenu Riva dei Schiavoni u Veneciji, u neposrednoj blizini duždeve palače iz koje se upravljalo mletačkim jadranskim posjedima. U ranom novom vijeku na kartama je postupno ime Hrvatska (najčešće u latinskoj inačici Croatia) zauzimalo sve veći prostorni obuhvat, od središnje Hrvatske i prostora nostalgično nazivanoga „ostatcima ostataka nekada slavnoga kraljevstva” do današnjega prostora Hrvatske. U isto vrijeme hrvatski etnički prostor povezivan je s imenom Ilirika pa su tako Hrvatska, Dalmacija, Slavonija i Bosna obuhvaćene ilirskim imenom na karti Ivana Lučića, rukopisno priređenoj u Rimu 1663. i tiskanoj u Amsterdamu 1668. Zanimljivo je i to da se današnji zapadnobosanski prostor između Une i Vrbasa na kartama mnogih europskih kartografa nazivao Turskom Hrvatskom (Croatia Turcica, Türkisch Kroatien), jer se smatralo da je to dio Hrvatske samo pod privremenom osmanlijskom okupacijom, naveo je Faričić.
Zanimljivo predavanje „Bratovština sv. Jeronima u Rimu arhetip nacionalne svijesti i novome ranom vijeku” održao je izv. prof. dr. sc. Zdenko Dundović. Na temelju proučavanja zapisnika sjednica Bratovštine sv. Jeronima u Rimu i dosad objavljenih rezultata istraživanja Dundović je prezentirao kako su članstvu bratovštine gravitirali pojedinci s različitih država (Mletačka Republika, Habsburška Monarhija, Osmansko Carstvo), koji su bili svjesni svoga zajedničkog hrvatskog identiteta.
– Bratovština je imala jasno pravilo da joj mogu pristupiti isključivo osobe ilirskog podrijetla i jezika. Taj termin koristi i zadarski nadbiskup talijanskog podrijetla koji 1663. traži da se zatvore crkve s ilirskim jezikom, misleći na glagoljaše. U svoju bratovštinu prima „Ilirce” s prostora koji je pod upravom Venecije, Austrije i Osmanlija, a posebno razmatra pitanje primanja jednog svećenika koji je bio Slovenije, dakle izvan tog prostora, pa je njegovo primanje odbijeno, dok su s istim pravima primane osobe iz Dalmacije, središnje Hrvatske, Zagorja, Slavonije i Bosne. Naslijeđe ove bratovštine ogleda se i u današnjem Papinskom zavodu sv. Jeronima, jer tamo i danas, kada dolaze na studij u Rim, idu svećenici iz prostora obuhvaćenog granicama Ilirika s Lučićeve karte iz 1663., istaknuo je Dundović.
Prof. dr. sc. Ante Bralić proučio je povijesnu ulogu kralja Tomislava u stvaranju modernog hrvatskog historiografskog narativa. U drugoj polovici 19. stoljeća, kada započinje stvaranje moderne hrvatske historiografije, pitanje hrvatske državnosti imalo je središnju ulogu u objašnjavanju zašto Hrvati imaju povijesno pravo na svoju državu. Upravo je stvaranje samostalne hrvatske srednjovjekovne države i krucijalna uloga Tomislava kao moćnog vladara bila ona referentna točka na kojoj se temeljila ideologija hrvatskog povijesnog prava u čijem su stvaranju upravo povjesničari imali veliku ulogu.
– Romantičarskom prikazu kralja Tomislava, pa i Grgura Ninskog, najviše je pridonio Vjekoslav Klaić sa svojom Povijesti Hrvata. Tomislav se opisuje kao mlad i snažan ratnik, kojeg je narod dočekao kao spasitelja kada je krenuo tjerati Mađare preko Drave. Povijesno dvojbeno krunjenje Tomislava na Duvanjskom polju prikazao je slikovito s minucioznim opisom pretpostavljene krunidbene svečanosti. Klaić je bio blizak pravaškoj ideji i vidljiv je njegov protumađarski naboj, rekao je Bralić.
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA6 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




