Povodom 180 godina od izgradnje župne crkve sv. Kuzme i Damjana u Slivnici, don Luka Šustić, župnik Slivnice, uputio je proglas župljanima i prijateljima župe kojeg objavljujemo u cijelosti. 

„Dragi župljani i prijatelji župe sv. Kuzme i Damjana u Slivnici!

S posebnim osjećajem ponosa, zahvalnosti i duhovne radosti, upućujem Vam pismo povodom 180. obljetnice od izgradnje naše župne crkve, posvećene svetim mučenicima Kuzmi i Damjanu, zaštitnicima naše župe i trajnim zagovornicima pred licem Božjim.

Godine Gospodnje 1845., naši su preci, premda tada suočeni s mnogim izazovima: siromaštvom, teškim životnim uvjetima i društvenim promjenama, odlučili sagraditi crkvu. Nisu gradili samo prostor od kamena, nego su podizali duhovni temelj života naše zajednice. Njihov trud, žrtva i vjera nisu bili kratkotrajan pothvat, već proročki čin nade i predanosti Bogu, koji i nama danas ostaje svet i obvezujući primjer.

Tijekom ovih 180 godina naša je crkva bila mjesto susreta Boga i čovjeka, utočište u trenucima boli, središte slavljenja u trenucima radosti, prostor u kojem su se rađale i razvijale mnoge ljudske i duhovne priče. Koliko je samo molitava u šutnji izrečeno, koliko suza proliveno, koliko zahvalnosti položeno pred oltar sv. Kuzme i Damjana. Sve to čini neizbrisiv trag života vjere u Slivnici.

Zahvalni smo svima koji su tijekom ovih desetljeća ugradili dio sebe u našu crkvu: svećenicima, župljanima, dobročiniteljima, čuvarima i obnoviteljima njezina duha i zdanja. Posebno se sjećamo pokojnih svećenika i vjernika, koji su svoje živote posvetili služenju Gospodinu u ovoj zajednici. Njihova imena možda nisu uklesana u kamenu, ali su trajno upisana u povijest naše župe i, vjerujemo, u Božju knjigu života.

Ova velika obljetnica nije samo prisjećanje na prošlost – ona je i poziv u sadašnjosti i zaduženje za budućnost. Živimo u vremenu kada se mnoge vrijednosti pokušavaju relativizirati, kada se zaboravlja dublji smisao ljudskog života i kada je vjera često stavljena na kušnju.

Zato je danas, više nego ikad, važno da mi, nasljednici onih koji su tu crkvu gradili i čuvali, ostanemo čvrsti u vjeri, ustrajni u molitvi i zauzeti u služenju. Naša crkva i naša župa trebaju svakoga od nas. Trebaju otvorena srca, spremne ruke i postojanu vjeru. Ne gradimo više zidove od kamena, nego živu zajednicu, u kojoj se Krist prepoznaje po ljubavi, po zajedništvu i po brizi za najpotrebnije. Budimo Crkva koja svjedoči, koja uključuje i koja ljubi, po primjeru naših svetih zaštitnika, sv. Kuzme i Damjana, koji su služili ljudima liječeći tijela i duše – besplatno, s ljubavlju i po vjeri.

U sklopu obilježavanja te obljetnice pripremamo svečano euharistijsko slavlje i pripravu uoči glavne proslave, koje će nas povezati u molitvi, zajedništvu i sjećanju. Duhovnu pripravu predvodit će svećenici koji su služili u župi Slivnica i vjerno slavili sveta otajstva u našoj crkvi.

Glavna proslava povodom 180 godina izgradnje naše župne crkve će biti na blagdan naših zaštitnika sv. Kuzme i Damjana. Svečanu svetu Misu u zajedništvu svećenika i Božjeg puka u subotu, 27. rujna, s početkom u 11 sati, u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, a proslavu će u izravnom Tv prijenosu prenositi Laudato televizija. Vas, dragi župljani i prijatelji, od srca pozivam da se uključite, da budemo zajedno, kao obitelj okupljena oko stola Gospodnjega i da ovu obljetnicu proslavimo dostojanstveno, s ponosom i vjerom.

Neka nas i dalje prate i zagovaraju naši nebeski zaštitnici, sv. Kuzma i Damjan. Neka nas Gospodin blagoslovi mirom i ustrajnošću, a Duh Sveti rasplamsa u nama želju da budemo dostojni baštinici i graditelji njegove Crkve u današnjem vremenu“.

Znanstveni simpozij „Od Biograda do Ćokovca – 900 godina od rušenja benediktinske kraljevske opatije (1125.-2025.)“ održava se u petak, 26. i subotu, 27. rujna u Biogradu n/m i u Tkonu na otoku Pašmanu.

Taj simpozij je prvi u nizu događaja u sklopu proslave velikog Jubileja benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1129.-2029.).

Samostan na Ćokovcu je jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj koji tim simpozijem započinje obilježavanje 900. obljetnice svoje benediktinske prisutnosti na brdu Ćokovac pokraj Tkona na otoku Pašmanu (1129.-2029.).

Taj interdisciplinarni Simpozij je početak obilježavanja 900 godina djelovanja benediktinaca na Ćokovcu u nadolazećem petogodišnjem razdoblju, a završetak proslave Jubileja će biti 2029. godine.

Taj petogodišnji spomen hod benediktinske prisutnosti na Ćokovcu održava se istovremeno s petogodišnjim hodom Opatije Montecassino koja će obilježiti 1500. obljetnicu svoga osnutka od strane sâmoga svetoga Benedikta 529. godine. 

Samostan na Ćokovcu je sljednik benediktinske opatije sv. Ivana evanđelista koja je bila osnovana 1060. g. u Biogradu n/m kao kraljevska zadužbina Petra Krešimira IV., a koja je poznata još i kao Rogovska opatija. Zato se Jubilej i naziva „900 Jubilaeum Rogovense“.

Ta je biogradska, zvana Rogovska opatija, bila srušena u jeku ratnih okolnosti 1125. godine i zato se Simpozij održava ove, 2025. godine, u spomen 900. obljetnice od rušenja benediktinske opatije u Biogradu n/m.  

Nakon višegodišnjeg života u izgnanstvu, ta se monaška benediktinska zajednica 1129. preselila na Ćokovac i tu se održala u kontinuitetu, sve do početka 19. stoljeća.

Nakon prekida u 19. stoljeću, zajednica je obnovljena 1965. godine na Ćokovcu gdje monasi ponovno žive po Pravilu sv. Benedikta. Stoga se ove 2025. godine navršava i 60 godina od povratka benediktinaca na Ćokovac, odnosno od ponovnog života benediktinaca na Ćokovcu.

„Obilježavanje prelaska zajednice benediktinaca iz Biograda na Ćokovac privilegirana je prigoda za evaluaciju povijesnog i kulturnog nasljeđa Rogovske opatije. Ujedno, istovremeno simboličko podudaranje niza obljetnica dopušta uklopiti istraživanje povijesti opatije u širi kontekst obilježavanja velike 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva.

Okupljajući znanstvenike s područja povijesti, arheologije, povijesti umjetnosti te muzikologije, po prvi put će se interdisciplinarno pokušati osvijetliti rana povijest jedne od najznačajnijih srednjovjekovnih opatija u Hrvatskoj“, poručuju organizatori Simpozija, a to su: Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Društvo za povjesnicu Zadarske nadbiskupije ‘Zmajević’ u Zadru.

Prvog dana simpozija za sudionike će biti organiziran i posjet Rogovu pokraj sv. Filip i Jakova, nekadašnjem posjedu biogradske opatije, a drugog dana posjet Samostanu Ćokovac.

Prvog dana, u petak, 26. rujna, s početkom u 10 sati, Simpozij se održava u Gradskoj vijećnici u Biogradu n/m, a drugog dana, u subotu, 27. rujna, s početkom u 10 sati, Simpozij se održava u Interpretacijskom centru pomorske baštine u Tkonu na otoku Pašmanu.

Teme i raspored izlaganja i imena izlagača na simpoziju objavljeni su na mrežnoj stranici www.cokovac900.com koja je otvorena povodom proslave toga Jubileja.

Kratki povijesni pregled djelovanja benediktinskog samostana na Ćokovcu

Kralj Petar Krešimir IV. je 1059. godine potvrdio povlastice za samostan sv. Ivana Evanđeliste u Biogradu, čime je utvrđena njegova važnost i veza s Rimom.

Oko 1124./1125., nakon razaranja Biograda od strane Mlečana, monasi su preselili zajednicu na Pašman i izgradili samostan na lokaciji postojeće kapele sv. Kuzme i Damjana.

Od 13. do 15. stoljeća samostan je bio utjecajno kulturno i duhovno središte u Dalmaciji. Često se nazivao “glagoljaškom opatijom”, upotrebljavajući glagoljicu u liturgiji i pisanju. Sačuvani rukopisi su Prijevod Regule sv. Benedikta (14. st.), Pašmanski brevijar i Tkonski zbornik.

Godine 1808., pod francuskom upravom, samostan je ugašen, a monasi otpušteni. Posljednji monah, Petar Pletikosić, umro je 1850., a obnovu je započeo kupnjom samostanske zgrade. Nakon više od jednog stoljeća bez monaškog života, obnova je započela 1961., a obnovljeni oltar posvećen je 1965. godine.

Glede kulturno-povijesnog statusa, samostan je upisan kao spomenik kulture nulte kategorije te je sačuvana bogata glagoljaška baština, uključujući kodekse, liturgijske tekstove i ikonografske zapise.

U pripremi organizacije Trajnog euharistijskog klanjanja u Zadru koje se planira pokrenuti do ovogodišnje svetkovine Bezgrešnog začeća BDM, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić poslao je dopis svim župnicima u Zadarskoj nadbiskupiji.

Potiču se župnici da u nadolazećem vremenskom razdoblju, osobito tijekom listopada, na svim nedjeljnim misama pročitaju vjernicima Proglas zadarskog nadbiskupa o pokretanju Trajnog euharistijskog klanjanja u Zadru i upoznaju ih s načinima kako se uključiti u provedbu te inicijative.

Uz dopis župnicima, mons. Zgrablić potiče da se vjernici Zadarske nadbiskupije koji žele u određeno vrijeme, dan i sat, boraviti u crkvi, prijave na tri načina: ispunjavajući obrazac putem mrežne stranice Zadarske nadbiskupije, www.zadarskanadbiskupija.hr/tek; da ispune papirnati obrazac prijavnice kojega će zainteresirani vjernici dobiti u svojim župnim crkvama, na stoliću koji se prikladno nalazi u crkvama ili da se prijave telefonom kod svoga župnika.

Suradnja svećenika, župnika je „ključna kako bismo inicijativu Trajnog euharistijskog klanjanja učinili plodonosnom i omogućili što većem broju vjernika da pronađu svoje vrijeme za susret s Gospodinom u tišini i molitvi“, poručuje mons. Zgrablić svećenicima i zahvaljuje im na angažmanu i pastirskoj brizi.

“Mogu se prijaviti svi vjernici dobre volje: pojedinci, obitelji, zajednice, mladi i stariji. Klanjanje traje 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Vjernici se pozivaju izabrati konkretni sat u tjednu (npr. ponedjeljak, 14–15 h). Idealno bi bilo da se svatko prijavi na jedan sat tjedno. Važno je da se prijaviš jer svaki termin treba biti popunjen kako bi Isus nikad ne ostao sam. Tvoja prisutnost čini razliku – pred Njim stojiš u ime mnogih. Nije potrebna posebna molitva – dođi i budi s Njim. Crkva će biti otvorena i osigurana. Po dolasku se upiši u knjigu klanjanja“, poručuje mons. Zgrablić vjernicima.