Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Misno slavlje za završetak Kapitula Franjevačke kustodije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Misno slavlje sa svečanim ‘Tebe Boga hvalimo’ na završetku Kapitula Franjevačke kustodije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru, u petak,  25. travnja, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Tom misom završen je Kapitul koji je počeo u ponedjeljak, 21. travnja u samostanu sv. Frane u Zadru, tijekom kojega je i službeno dovršen i potvrđen proces transformacije nekadašnje Franjevačke provincije sv. Jeronima u status Kustodije sv. Jeronima koja je ovisna o Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu.

Za vrijeme kapitula, franjevci su razmatrali statute i smjernice prema kojima će se ravnati djelovanje i život Kustodije sv. Jeronima. Franjevačka kustodija sv. Jeronima svečano je proglašena za vrijeme Kapitula u samostanu sv. Frane u Zadru na Uskrsni utorak, 22. travnja.

U misi na završetku Kapitula, uz nadbiskupa Zgrablića koncelebrirali su fra Milan Krišto, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, fra Domagoj Runje, predsjednik Kapitula, fra Tomislav Šanko, kustod Kustodije sv. Jeronima i druga braća kapitularci.

Propovijed nadbiskupa Zgrablića na misi u crkvi sv. Frane u petak, 25. travnja, donosimo u cijelosti.

Draga braćo franjevci, draga braćo i sestre!

Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs, ne samo kao jednogodišnja svetkovina, nego sudbonosni događaj u životu i vremenu.

Okupljeni danas u crkvi sv. Frane u Zadru u ozračju molitve i zajedništva, dok se opraštamo od našeg Svetog Oca pape Franje i molimo za njegovu dušu, dionici smo jednog povijesnog trenutka, osobito za Provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru.

Čestitam na odvažnosti i hrabrim koracima koji su učinjeni ovih godina u preoblikovanju ove franjevačke zajednice od Provincije u Kustodiju. Čestitam na izboru i imenovanju nove uprave Kustodije sv. Jeronima: kustodu fra Tomislavu Šanku i svim savjetnicima: fra Stipi Nosiću, fra Tomislavu Krstiću, fra Diegu Dekliću, fra Leopoldu Mičiću i fra Pavlu Iviću.

  1. Ne manje, nego drugačije

U trenutku kada zadarska Provincija završava svoj povijesni hod kao samostalna zajednica i nastavlja živjeti kao Kustodija unutar Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, Evanđelje po Ivanu nas vodi na obalu Tiberijadskog mora, gdje učenici, nakon noći bez ulova, ponovno susreću Uskrsloga.

Nakon razočaranja i umora, kada su možda mislili da je sve iza njih, Isus im dolazi ususret – ne s prijekorom, nego s pozivom: “Djeco, imate li što za jelo?”. On ih ne prekorava zbog prazne mreže. Umjesto toga, usmjerava ih, daje im novi smjer i ponovno puni njihove mreže. Taj prizor ne govori samo o ribi, nego govori i nadi.

Pozvani smo i mi ovaj povijesni trenutak gledati ne kao na gubitak, nego kao novo poglavlje, kao poziv da mreže bacite s druge strane – u poslušnosti Riječi, s povjerenjem u Gospodinovu nazočnost. Nova Kustodija nije manje, nego drugačije. Nije kraj djelovanja, nego novi poziv.

Isus ne briše prošlost učenika – nego ih ponovno okuplja, jača ih zajedništvom, i priprema im kruh i ribu. Tako i bratstvo, Kustodija, koja se sada povezuje sa zagrebačkom Provincijom, nije poništenje identiteta, nego produbljenje zajedništva. Pozvani ste jedni drugima biti dar, nadopuna, snaga i svjedočanstvo.

U središtu svega stoji kršćanska nada – ne kao osjećaj, nego kao temeljna sigurnost da Gospodin i dalje stoji na obali našega puta i poziva nas na povjerenje. On vidi više nego što mi vidimo. On zna kada i gdje baciti mreže. On priprema kruh i vatru kad mi dođemo iscrpljeni.

Ova nova faza nije noć bez ulova, nego početak novog jutra. Uvijek moramo biti spremni čuti Njegov glas, prepoznati ga u jednostavnim znakovima svakodnevice i imati hrabrosti odgovoriti.

Dođite i doručkujte! – kaže On i nama danas. Pridružimo se Njegovom stolu, u zajedništvu, u povjerenju, u nadi.

  1. Znak vremena u mnogim dobrim stvarima

Nalazimo se u Jubilejskoj godini, vremenu posebne milosti u kojem nas, sada pokojni papa Franjo, u Buli Spes non confundit poziva da u duhu Drugog vatikanskog sabora čitamo znakove vremena koji odgovaraju svakom pojedinom naraštaju (usp. GS 4). Sveti Otac naglašava kako moramo obratiti pozornost na mnoge dobre stvari u svijetu, kako ne bismo upali u napast da se smatramo ophrvani zlom i nasiljem (usp. Br. 7). Uz ovaj snažni poziv, Papa je rekao „Moramo“ – promatranje znakova vremena i „mnogih dobrih stvari“ osobito je važno u ovom trenutku promjene i prijelaza, kako bismo s vjerom i nadom gledali u budućnost.

  1. Franjevačka baština

„Mnoge dobre stvari“, kako kaže papa Franjo, gledamo u povijesnom tijeku ove Provincije sv. Jeronima, a od sada Kustodije.

Duhovna, društvena i kulturna baština franjevaca Male braće u Istri i Dalmaciji iznimno je važna, kako za hrvatsku povijest i identitet, tako i za očuvanje bogatstva kulturnih, vjerskih i društvenih tradicija ovih područja. Ova bogata duhovna, kulturna  i društvena baština svjetlo je za sadašnjost i budućnost ove zajednice.

  1. 1. Duhovna važnost

Franjevci su, dolazeći u Istru i Dalmaciju već početkom 13. stoljeća, snažno pridonijeli očuvanju i širenju evanđelja, posebno u razdobljima kada su ta područja bila pod utjecajem različitih političkih i kulturnih snaga (Mletačke Republike, Osmanskog Carstva, Austro-Ugarske, Jugoslavenske diktature,  itd.).

Franjevci su slijedili ideale sv. Franje Asiškog, naglašavajući jednostavnost, skromnost, poniznost i blizinu narodu. Ovaj pristup bitno je oblikovao duhovni život lokalnog stanovništva.

Kroz škole, samostane i biblioteke, franjevci su bili središta pismenosti i obrazovanja. Mnogi franjevački samostani djelovali su kao važni obrazovni centri, odgojivši mnoge uglednike hrvatske povijesti.

Prisjetimo se bl. Jakova Zadranina (umro 27. travnja 1496. godine) koji je ušao u franjevački red u Zadru, a predstavlja uzor poniznog i predanog redovničkog života. Njegova nesebična služba braći redovnicima, bolesnima i siromašnima, kao i duboka duhovnost, inspiracija su vjernicima. Njegovo neraspadnuto tijelo koje se čuva u Bitettu, mjesto je hodočašća i molitve, a on je zaštitnik toga grada. Njegov spomendan slavimo sutra, 26. travnja.

  1. 2. Kulturna važnost

Mnogi franjevački samostani i crkve u Istri i Dalmaciji bogate su umjetničkim djelima – slikama, kipovima, freskama i dragocjenim rukopisima. Primjeri su franjevački samostani u Zadru, Dubrovniku, Splitu, Rovinju, Puli, na Košljunu… koji predstavljaju neprocjenjivu kulturnu vrijednost. Umjetnost je uvijek znak bogatstva duha.

Ostavili ste značajan trag u arhitekturi izgradnjom mnogobrojnih samostana, crkvi i hospicija, često u jedinstvenim stilskim kombinacijama romaničkih, gotičkih, renesansnih i baroknih elemenata.

Franjevci su među prvima počeli sustavno koristiti i njegovati hrvatski jezik, tiskajući važne rukopise, molitvenike, pjesmarice i vjerske tekstove. Posebno su važni u očuvanju čakavske, štokavske i ikavske jezične tradicije, glagoljskog pisma.

Franjevački samostani sačuvali su neprocjenjive arhive i biblioteke koje omogućavaju proučavanje povijesti, jezika, običaja i društvenog života u prošlosti, čime predstavljaju ključno izvorište povijesnog znanja.

  1. 3. Društveni značaj

Franjevci su često bili aktivni u karitativnom radu, brinući za bolesne, siromašne, prognanike i marginalizirane. Time su izgradili čvrstu povezanost s narodom, koja traje stoljećima.

Kao redovnička zajednica koja inzistira na miru i pomirenju, franjevci su imali ključnu ulogu u smirivanju tenzija među različitim etničkim i religijskim skupinama na ovim područjima kroz povijest.

Sjetimo se Zadarskog mira koji je sklopljen 18. veljače 1358. godine u sakristiji ovoga samostana. Sporazum je to između Mletačke Republike i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca.

  1. Prošlost kao svjetlo za sadašnjost

Franjevačka baština, očito, na ovim prostorima od Istre do Crne Gore, stoljećima je bila neizostavan dio vjerskog, kulturnog i društvenog života.

Red Male braće svojim je prisustvom oblikovao duh naroda, čuvajući vjeru u teškim vremenima, pružajući obrazovanje i njegujući umjetnost i književnost. Franjevci su bili stupovi duhovnosti i znanja, most između vjernika i Crkve, između Evanđelja i svakodnevnog života.

Vaša uloga nije se ograničavala samo na propovijedanje i sakramentalni život, već ste postali učitelji, pisci, prepisivači, kroničari i diplomati.

Samostani nisu bili samo mjesta molitve, već i središta kulturnog i obrazovnog djelovanja, rasadišta misli i identiteta hrvatskog naroda. Franjevci su prenosili evanđeoske vrijednosti kroz pučke misije, duhovne vježbe i pastirsko djelovanje, ostavljajući neizbrisiv trag u svijesti ljudi.

Vaš doprinos, braćo franjevci, kroz 800 godina, ne može se mjeriti samo u zgradama samostana i crkava, već u dušama vjernika, u plemenitosti naroda koji je kroz stoljeća nalazio oslonac u vašem služenju. I danas, kada se Crkva suočava s novim izazovima, franjevački duh ostaje nadahnuće i svjetlo koje pokazuje put jednostavnog, ali dubokog nasljedovanja Krista.

  1. Nada kao zalog za budućnost

Bogata franjevačka baština drži i otvara vrata nade za budućnost. Nada je poput svjetlosti, jer nam omogućuje vidjeti ono što tek dolazi, ono dobro koje očekujemo i za kojim težimo. No, nada nije samo želja za nečim boljim u budućnosti – i to po našim željama i planovima, već sadašnje djelovanje Duha Svetoga u našem životu. I to je najvažnije: pustiti da Duh Božji u nama djeluje, ovdje i sada.

Sveti Pavao  – piše: “A nada ne postiđuje, jer je ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan” (Rim 5, 5). Nada nas povezuje s Božjom ljubavlju i daje nam snagu da nastavimo koračati i u vremenima kao što je ovaj, za ovu franjevačku zajednicu. Nada je nutarnje svjetlo koje ne gasne, jer je utemeljena na Božjem obećanju vječnog zajedništva s Njime.

  1. Uskrsna radost i smisao sadašnjeg trenutka

Ova povijesna promjena uprave od Provincije u Kustodiju događa se u uskrsnom vremenu, najvećem kršćanskom blagdanu, koji daje smisao prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U svojoj uskrsnoj poruci 2009. godine, papa Benedikt XVI. je rekao: “Uskrs nas uči da povijest nije zatvoreni krug, nego putovanje prema konačnom ispunjenju”. Ove riječi su izuzetno značajne, rekao bih, za ovaj trenutak danas.

Franjevačka duhovnost, utemeljena na evanđeoskoj jednostavnosti, ljubavi prema siromašnima i potpunom pouzdanju u Božju providnost, iznimno je aktualna i danas.

Današnji svijet, opterećen individualizmom i otuđenošću, posebno treba franjevački duh bratstva, solidarnosti i služenja. Sveti Franjo nas uči da prava radost dolazi iz potpunog predanja Božjoj volji i iz nesebičnog služenja drugima. Njegova duhovnost nije ostala u prošlosti, već i danas nadahnjuje mnoge koji tragaju za smislom i unutarnjim mirom.

  1. Zahvala, blagoslov i bratstvo u suradnji

Hvala svima vama, braćo franjevci, što ste kroz stoljeća utkali duhovno bogatstvo, kulturu i znanje u tkivo, srce i dušu hrvatskog naroda. Također, iskreno zahvaljujemo na plodnoj i sveobuhvatnoj suradnji sa Zadarskom nadbiskupijom te se nadam da će i nadalje braća franjevci biti važan oslonac u našem duhovnom i pastoralnom djelovanju. Neka i dalje zajedništvo i bratstvo između franjevaca i mjesne Crkve donosi obilne plodove u životu vjernika.

Neka vas u ovom novom vremenu, u kojem ulazite u dublju povezanost s braćom franjevcima iz Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, vodi duh franjevačkog bratstva i evanđeoske ljubavi. Blagoslovljena bila vaša suradnja u duhu svetog Franje, u vjernosti Crkvi i u službi Božjem narodu.

Molimo Gospodina da nas sve održi u radosti i vjernosti, da budemo svjedoci nade koja ne razočarava. Po zagovoru sv. Jeronima, sv. Frane, blaženog Jakova Zadranina, svih svetih franjevaca, kao i svih zaštitnika Zadarske nadbiskupije neka nas sve zajedno Gospodin blagoslovi i vodi. Amen.

mons. Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu