Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / U Biogradu održana tribina na temu “Mons. Ivan Zorica – Svećenik, pastir, svjedok”

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Tribina o temi „Mons. Ivan Zorica – Svećenik, pastir, svjedok“ održana je u župnoj crkvi sv. Stošije u Biogradu n/m.

Život biogradskog svećenika don Ivana Zorice (1919.-2001.) predstavili su izlagači: mr. don Dario Tičić, biogradski župnik, izv. prof. dr. sc. Zdenko Dundović, ravnatelj Teološko – katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru i doc. dr. sc. Damir Šehić, predavač na tom Odjelu i na splitskom KBF-u.

Životopis Zorice predstavio je dr. sc. Dundović u izlaganju „Mons. Ivan Zorica – svećenik Zadarske nadbiskupije, prepozit Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru“.

Biografski podaci i službe don Ivana Zorice u Zadarskoj nadbiskupiji

Don Ivan Zorica rođen je u Biogradu n/m 9. veljače 1919. godine. Nakon pet razreda pučke škole u Biogradu, klasičnu gimnaziju završio je u Šibeniku gdje je maturirao 1938. godine. Bogoslovne studije započinje u Splitu, a dovršava u Zagrebu 1942., kada i diplomira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Temeljnu opciju za prihvaćanje svećeništva donosi u vihoru Drugog svjetskog rata, kad su brojni bogoslovi njegove generacije podlegli iskušenjima tih kriznih vremena, a mnogi su stradali u ratu“, rekao je dr. Dundović.

Zoricu je za svećenika zaredio mons. Jerolim Mileta, šibenski biskup i apostolski administrator Zadarske nadbiskupije u Biogradu n/m, 20. prosinca 1942. godine. Svećeničku službu počeo je kao kapelan u Biogradu, a u isto vrijeme bio je i poslužitelj župe Polača.

Don Ivan je uhićen „zbog protunarodne djelatnosti i zatvoren, a kaznu izdržava u zatvoru u Staroj Gradiški, od lipnja 1945. do lipnja 1946. godine. Po povratku iz zatvora, kraće vrijeme provodi u šibenskom sjemeništu, a potom postaje župnik u Lukoranu od 1946. do 1949. godine. Komunističke vlasti zabranile su mu održavanje vjeronauka u osnovnim školama u Lukoranu, uz obrazloženje: „jer mu se prema dobivenim podacima ne može povjeriti rad sa školskom djecom“. Nakon Lukorana, imenovan je za župnika u Gorici-Raštane i poslužiteljem Galovca (1949.-1950.). Od 1950. je župnik Brbinja i Savra na Dugom otoku i poslužitelj Rave (1950.-1954.).

Župnik Sali bio je od 1954. do 1961. g., a potom je župnik Paga i dekan Paškog dekanata. Zadarski nadbiskup Mate Garković imenovao ga je 15. kolovoza 1963. ravnateljem Velikog i Malog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru, no na toj službi ostao je tek godinu dana“, rekao je don Zdenko.

Don Ivan je imao 45 godina kad je imenovan župnikom Sukošana, u rujnu 1964.; tada je bio svećenik 22 godine. „Gradio je crkve i crkvene objekte u Sukošanu i Debeljaku, kad se drugdje nije moglo niti pomisliti na tako nešto. Nova crkva u Debeljaku je posvećena 1970. godine. Obnavlja crkvenu kuću u Sukošanu, gradi vjeronaučnu dvoranu sa stanom za časne sestre. Uslijedila je nadogradnja zvonika župne crkve i elektrifikacija zvona, potpuna rekonstrukcija crkve Gospe od milosti na starom groblju i obnova povijesne crkve sv. Martina. Velik poduhvat bio je izgradnja nove crkve Svih Svetih na groblju 1986. g., za samo šest mjeseci“, rekao je don Zdenko.

Don Ivan je imenovan začasnim kanonikom 1963. g., a od 1966. je rezidencijalni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru čiji je prepozit od 3. siječnja 1984. godine. Papa Pavao VI. imenovao ga je kapelanom Njegove svetosti 19. svibnja 1976. godine.

Zorica je bio i branitelj ženidbenog veza od 1982. i član Zbora savjetnika od 1983. te dugogodišnji pročelnik misijskog povjerenstva (1973.-1993.). Od 1968. do 1988. godine bio je dekan Zadarskog dekanata. Nakon 29 godina predanog župničkog djelovanja u Sukošanu, od 16. srpnja 1993. g. je umirovljen. Kao umirovljenik, sa svojom sestrom redovnicom živio je u obiteljskoj kući u Biogradu i pastoralno pomagao tamošnjim župnicima, sve do smrti. Preminuo je u Općoj bolnici u Zadru 25. travnja 2001. godine. Pokopan je na gradskom groblju u Biogradu n/m 27. travnja 2001. godine. Sprovodne obrede i misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.

Komunistička optužnica Zorice i obrazloženje OZNE zašto je don Ivan osuđen – prema arhivskim dokumentima koje je istražio dr. sc. Zlatko Begonja

Don Zdenko je predstavio i društvene okolnosti u kojima je don Ivan zaređen za svećenika. Bilo je to tijekom Drugog svjetskog rata, „kad je nakon Rapallskog ugovora iz 1920. g. Zadarska nadbiskupija bila rascijepljena između dviju političkih tvorevina, Kraljevine Italije i Kraljevine SHS. Nakon potpisivanja Lateranskih sporazuma 1929. g., papa Pio XI. bulom Pastorale munus ukinuo je 1932. g. metropolitanski status Zadarske nadbiskupije i podvrgnuo je izravno Svetoj Stolici.

Po završetku Drugog svjetskog rata, pokrenuto je pitanje ponovnog sjedinjenja rascijepljene Nadbiskupije, što se dogodilo 1. ožujka 1948. godine. Paralelno s tim događajima, etablirala se i nova komunistička vlast koja je u Crkvi i njenim službenicima vidjela neprijatelja, zbog čega se nadziralo njeno djelovanje. Vlast je nastojala onemogućiti, umanjiti utjecaj Crkve na narod te denuncirati crkvene službenike, za što su bili zaduženi kadrovi komunističke ideologije, s ciljem posvemašnje ateizacije društva. Don Ivan Zorica je u 26. godini života i trećoj godini svećeništva osjetio udarce narodne vlasti“, rekao je dr. sc. Dundović.

Potom je don Zdenko citirao tekst, dio iz doktorske dizertacije povjesničara dr. sc. Zlatka Begonje, naslovljene „Političke prilike i sudski procesi u Zadru od 1944. do 1948.“,  (Zadar, 2007., str. 177. – 179.).

U tom dijelu dizertacije, dr. Begonja opisao je kako je don Ivan pokušao pomoći jednom zatvoreniku u logoru za prisilni rad ‘Jankolovica’ Vrana pokraj Biograda n/m., kojega je Okružni narodni sud u Zadru zbog toga tretirao postupkom podmićivanja te je Kotarski narodni sud u Biogradu zatražio žurno postupanje.

„Upravnik toga logora, Mate Čudina, 26. lipnja 1945. dostavio je dopis Ministarstvu pravosuđa u Zagreb, kojim je opisao pokušaj svećenika don Ivana Zorice da uz pomoć određenih poklona ostvari olakšanje izdržavanja kazne svom dugogodišnjem prijatelju, Frani Šare.

Upravnik je naveo pokušaj don Ivana da ponudi i njemu osobno preda određena novčana i materijalna sredstva, 400.000 kuna, muško odijelo i ručni sat, a sve to kako bi se „kupio“ bolji status zatvorenika Šare F.

Upravnik je Ministarstvo upozorio da ih to izvješćuje, „da znate kako još razni reakcioneri i narodni neprijatelji (u prvom redu popovi) misle da za svoj opljačkani novac mogu kupiti tekovine naše borbe stečene u moru krvi i gomilama kostiju naših najboljih drugova“, citirao je dr. Begonja povjerljivo izvješće od 25. lipnja 1945., dokument u Državnom arhivu u Zadru.

Nekoliko dana nakon izvješća upravnika, OZNA za Zadar je 30. lipnja 1945. uputila dopis Okružnom narodnom sudu Zadar i javnom tužitelju za okrug Zadar naslovljen „Predmet: Don Ivan Zorica iz Biograda – krivični postupak“.

U njemu je stajalo da osumnjičeni u potpunosti priznaje svoje kazneno djelo pokušaja podmićivanja struktura narodne vlasti te da ga je u tom svojstvu svjesno počinio. Pritom je naznačeno da je njegova namjera bila, što i sâm potvrđuje, prvenstveno olakšanje izvršenja kazne njegovom prijatelju, što mu je kao ratnom špekulantu izrekao narodni sud.

OZNA navodi kako je osumnjičeni u svoju obranu rekao da tim postupkom nije pokušavao ostvariti potpuno oslobađanje od izvršenja kazne, već isključivo njeno olakšavanje.

Bez obzira na takvo svjedočenje, OZNA je odlučila da to ne bi smjelo mijenjati visinu kaznene odgovornosti osumnjičenika. Stoga je u tom dopisu zaključeno: „Obzirom na činjenicu da nikakvi drugi razlozi nisu postojali koji bi okrivljenika navodili na izvršenje ovoga djela, jasno je da ga je on izvršio u cilju rušenja autoriteta Narodne vlasti, nastojeći da starim podlim načinima, podmićivanjima državnog aparata, onemogući izvršenje jedne pravedne odluke Narodnog suda koja je donesena protiv jednog ratnog špekulanta.

Na ovaj način okrivljeni je otvoreno pokazao svoj neprijateljski stav prema NOP-u i Narodnoj vlasti kao i svoju namjeru da svim sredstvima, pa i najpodlijim, radi protiv interesa našeg naroda, a u korist onih nad kojima je, radi protunarodnog rada, kazna od naroda već izrečena. Težina krivične odgovornosti okrivljenika zahtijeva najstrožu kaznu izrečenu od Narodnog suda“. Dopis s tim sadržajem je potpisao Budimir Lončar, tadašnji načelnik OZNE za Zadar.

Nakon iznesenog stajališta OZNA-e, Okružni narodni sud u Zadru u svom je  dopisu od 4. srpnja 1945., kojega je dostavio Kotarskom narodnom sudu u Biograd, zaključio molbom što žurnijeg postupanja u tom slučaju. Osumnjičeni don Ivan već tada nalazio se u istražnom zatvoru.

Kotarski narodni sud u Biogradu n/m donio je 27. kolovoza presudu kojom proglašava don Ivana Zoricu krivim te ga osudio na kaznu oduzimanja slobode s prisilnim radom u trajanju od jedne godine. Izrečena je i mjera gubitka građanskih i političkih prava u trajanju od dvije godine, nakon izdržane kazne. Dobivenu kaznu don Ivan je u potpunosti izvršio u Zavodu za prisilni rad ‘Stara Gradiška’, odakle je otpušten 25. lipnja 1946. godine.

Optužni prijedlog imao je politički karakter i to je utjecalo i na visinu izrečene kazne. Upravnik je don Ivana kvalificirao reakcionarom i narodnim neprijateljem,  kao i sve katoličko svećenstvo. OZNA je nadopunila da je postupak svećenika trebalo dovesti u vezu s tzv. rušenjem autoriteta narodne vlasti. Optuženom don Ivanu stavljeno je na teret i da je svojim djelovanjima iskazao neprijateljski stav prema NOP-u i narodnoj vlasti, zbog čega smatraju opravdanim tražiti od narodnog suda da donese najstrožu kaznu.

Takvim je postupkom OZNA, izvan okvira svoga formalno propisanog djelovanja, na najizravniji način izvršila utjecaj na poslove pravosudnih institucija. Čin takvog zadiranja bio je neprihvatljiv, ali i ‘razumljivi’ postupak ukoliko se pravilno shvaćao njihov tadašnji status u društvu. Zahvaljujući potpori koju je OZNA imala od političkih struktura vlasti, zbog čega se ponašala poput partijske (komunističke) policije, ostvarila je dominantnu poziciju u svim segmentima društvenog života, pa i nad pravosuđem. Uzimajući u obzir sve činjenice, moramo zaključiti da je i ovaj slučaj primjer koji nesporno dokazuje kako se raznim oblicima pritisaka mogao ostvariti politički cilj, upravljen i prema smanjenju prostora djelovanja točno određenih kategorija društva“, istaknuo je dr. Zlatko Begonja u svojoj dizertaciji, kojega je na tribini citirao dr. sc. Dundović.

Župnik Tičić prisjetio se kako je sliku mladog svećenika don Ivana vidio prvi put na stubištu paškog župnog dvora, jer je Zorica bio župnik u Pagu od 1961. do 1963. godine. „Don Ivan je poslao u sjemenište don Srećka Frku Petešića, koji je mene doveo do Mlade mise. Kao župnik, bio sam mu nasljednik i u Salima. Kad je don Ive preminuo, tada sam mu kao mladi župnik Bukovice cjelovom počastio ruku, dok je mrtav ležao pod svodovima Stošijine crkve u Biogradu, s posebnim osjećajem jer je bio moj župnik u Pagu“, rekao je don Dario.

Tičić je podsjetio da se 2025. g. navršava 900 godina kako su Mlečani razorili Biograd u kojem je bio okrunjen i kralj Koloman. To govori o značaju Biograda kao nekadašnjem središtu u doba hrvatskih narodnih vladara, rekao je don Dario. U vrijeme Petra Krešimira IV. Biograd je bio i biskupsko sjedište; naslovnik nekadašnje Biogradske biskupije je mons. Giovanni Gaspari, apostolski nuncij u Litvi. Don Dario je podsjetio da su u tlu pod pločama biogradske župne crkve sv. Stošije pokopani neki biogradski svećenici, među kojima i don Toma Tolić te su uočeni i svećenički prstenovi na kostima njihovih ruku, za vrijeme arheoloških istraživanja.

U sklopu manifestacije ‘Krševanovi dani kršćanske kulture’, događaj su organizirali Zadarska nadbiskupija i Teološko – katehetski odjel Sveučilišta u Zadru.

I.G.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) USPJEŠNI ZADRANI NA MANIFESTACIJI EVOLUTION NEXT LEVEL / Karlo Vulin, Ivana Bičanić, Zvonimira Karavida i Vedran Božičev o padovima i uspjesima

Objavljeno

-

By

Jedan od najupečatljivijih panela, nedavno održane, manifestacije Evolution Next Level u Zadr, bio je razgovor pod nazivom „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi”, koji je okupio uspješne poduzetnike i kreativce povezane sa Zadrom i Zadarskom županijom. Na panelu su sudjelovali Karlo Vulin, prehrambeni tehnolog i poduzetnik, Ivana Bičanić, poduzetnica i vlasnica brenda Chic IB Bags, Zvonimira Karavida, akademska umjetnica, te Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, dok je razgovor moderirala Izabela Vrtar.

Panel je otvorio razgovor o poduzetništvu, kreativnosti i osobnim poslovnim putevima, ali i o snažnoj povezanosti sudionika s gradom i regijom iz koje dolaze. Unatoč međunarodnim iskustvima, poslovnim uspjesima i projektima koji prelaze granice Hrvatske, svi su panelisti naglasili kako je upravo Zadar i Zadarska županija prostor kojem se uvijek vraćaju i koji je snažno utjecao na njihov razvoj.

Karlo Vulin, koji često odlazi u Sjedinjene Američke Države kako bi razvio nove poslovne projekte, istaknuo je kako mu upravo iskustvo života u manjim sredinama daje posebnu perspektivu. „Moj put je bio šarolik i imao sam neke specifične interese u životu koje sam jednostavno morao ostvariti, pa i po svijetu. Naravno, ne želim cijelo vrijeme živjeti vani, jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kad malo više putuješ i vidiš razne stvari – možda i najjača od svih destinacija na kojima sam bio”, rekao je Vulin.

Dodao je kako upravo sredine koje možda nisu u središtu globalnih poslovnih tokova često razvijaju snažan poduzetnički duh i inicijativu. „Mislim da mi je jako pomoglo i to što dolazim iz manje sredine koja je vrlo kompetitivna i živa. Mladi iz takvih sredina često su jako proaktivni i poduzetnički nastrojeni, iako možda nisu uvijek na velikoj globalnoj sceni”, rekao je Karlo.

Sličnu priču o poduzetničkim počecima podijelila je i Zvonimira Karavida, akademska umjetnica čiji su radovi danas prisutni u domovima diljem svijeta. „U trenutku kada sam shvatila da je stvaralaštvo nešto čime se želim baviti, ljudi oko mene počeli su koristiti poticaje i pokretati svoje poslove. To mi je dalo ideju da i ja pokušam dobiti poticaj kako bih nabavila prve alate i peć za staklo”, rekla je Karavida. Danas su njezine Periske, male staklene skulpture inspirirane morem, postale prepoznatljiv umjetnički suvenir koji pronalazi put do domova diljem svijeta.

Svoje poduzetničko iskustvo s publikom je podijelio i Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, koji je govorio o tome kako se ideje često razvijaju kroz različita iskustva i projekte, ali i o važnosti okruženja u kojem odrastamo. „Mislim da je ovo sjajna prilika da se na jednom mjestu okupe ljudi koji žele razgovarati o naprednim temama i razmišljati o tome kako ići dalje. Uvijek je gušt vidjeti ovoliko mladih ljudi koji žele učiti i razvijati svoje ideje”, rekao je Božićev te dodao „Moj put je bio šarolik i imao sam različite interese koje sam želio ostvariti, pa i po svijetu. No, ne želim živjeti vani jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kada puno putuješ i vidiš različite destinacije, zaista posebna”, rekao je.

Na panelu je sudjelovala i Ivana Bičanić, poduzetnica, vlasnica brenda Chic IB Bags i jedna od organizatorica manifestacije Evolution Next Level, koja je s publikom podijelila i dio svog osobnog poduzetničkog puta. Nakon godina života i rada u inozemstvu, Bičanić se vratila u Hrvatsku gdje je, kako kaže, prošla kroz vrlo težak poslovni period, uključujući i osobni bankrot. No upravo taj trenutak postao je prekretnica iz koje je krenula graditi novu poslovnu priču. „Prošla sam kroz razdoblje osobnog bankrota i to je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu. Ali upravo tada shvatiš koliko je važno ponovno ustati, učiti iz vlastitih pogrešaka i krenuti dalje. Danas, nakon svega, mogu reći da sam ponosna što sam ponovno izgradila svoj put i što danas stojim iza projekta poput Evolution Next Levela koji želi ljudima otvoriti perspektivu i pokazati da uspjeh dolazi uz hrabrost, rad i upornost”, rekla je Bičanić.

Dodala je kako vjeruje da upravo ovakvi susreti i razgovori mogu mladima i poduzetnicima dati dodatnu motivaciju. „Željeli smo stvoriti prostor u kojem će ljudi moći čuti stvarne priče o uspjehu, ali i o padovima, jer upravo iz tih iskustava najviše učimo. Ako nekome ova manifestacija pomogne da napravi svoj sljedeći korak ili dobije novu ideju, onda smo napravili veliku stvar”, zaključila je.

Panel „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi” tako je pokazao kako se globalni uspjeh često rađa iz lokalnih priča, iz sredina koje potiču kreativnost, inicijativu i snažnu povezanost s vlastitim korijenima. Događaj se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta, Zadarske županije, Grada Zadra te Turističkih zajednica Zadarske županije i Grada Zadra.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

DIES ACADEMICUS / Svečani koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” 

Objavljeno

-

By

U sklopu obilježavanja manifestacije Dies academicus 2026., Sveučilište u Zadru organizira svečani koncert pod nazivom „Sveučilište gradu Zadru na dar”.

Koncert će se održati  u utorak, 24. ožujka 2026. godine u 19 sati, u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.

U programu sudjeluju:

Nela Šarić, sopran

Nera Gojanović, mezzosopran

Gordana Pavić, klavir

Ovaj svečani glazbeni događaj dar je Sveučilišta gradu Zadru i njegovim građanima, a ujedno predstavlja vrhunac obilježavanja važnih akademskih jubileja.

Ulaz na koncert je slobodan.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

300. GODIŠNJICA DOLASKA ARBANASA U ZADAR / Bilosnić o malo poznatim detaljima iz života književnika Augustina Stipčevića

Objavljeno

-

By

U organizaciji Društvo zadarskih Arbanasa, a u sklopu 300. godišnjice dolaska Arbanasa u Zadar, u srijedu, 18. ožujka 2026., s početkom u 18 sati, u prostorijama Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi, održano je predavanje istaknutog hrvatskog književnika Tomislav Marijan Bilosnić pod nazivom „Sjećanje na Augustina Stipčevića“.

Riječ je o kulturnom događaju koji je publici približio život i stvaralaštvo jednog od važnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, ali i po prvi puta ponudio osobnije i intimnije dosad nepoznate detalje iz života ovog autora podrijetlom iz zadarskih Arbanasa. Posebna vrijednost ovog predavanja je u činjenici da je Bilosnić bio blizak prijatelj Augustina Stipčevića, s kojim je dijelio brojne životne trenutke.

Govoreći iz prve ruke, Bilosnić se osvrnuo na njihovo dugogodišnje poznanstvo i druženje, započeto 1970. godine, prisjećajući se zajedničkih susreta, Stipčevićeve suradnje u listu mladih „Zoranić, kojega je te godine Bilosnić pokrenuo u Zadru, razgovora i književnih razmjena koje su obilježile njihovu suradnju. Publika koja je ispunila prostor Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi,  imala je priliku čuti i niz osobnih doživljaja koje je sam Stipčević dijelio s Bilosnićem – od sjećanja na djetinjstvo u Arbanasima, školovanje u Zadru i Splitu, obiteljske prilike, odrastanje, prve književne radove, promišljanja o vlastitom književnom putu, zadarskom kulturnom prostoru, doživljaje i odnose među hrvatskim književnicima u  drugoj polovini 20. stoljeća, te o svojoj neostvarenoj želji da se pred kraj karijere vrati u Zadar.

Uz te osobne crtice, predavanje je obuhvatilo i analizu Stipčevićeva književnog opusa, s posebnim naglaskom na njegova prozna djela u kojima je iznimno živopisno i autentično prikazivao arbanašku sredinu te povijest zadarskih Arbanasa. Upravo kroz ta djela, kako će istaknuti Bilosnić, Stipčević je uspio sačuvati duh jednog vremena i identitet zajednice koja je dala značajan doprinos kulturnom mozaiku Zadra.

Cilj ovog predavanja bio je potaknuti nove naraštaje, osobito mlade Arbanase i Zadrane, na upoznavanje i čitanje djela Augustina Stipčevića, ali i na dublje razumijevanje vlastite kulturne baštine. Zbog velikog interesa publike, zaključeno je da se predavanje Tomislava Marijana Bilosnića o Augustinu Stipčeviču  objavi u zasebnom izdanju Društvo zadarskih Arbanasa, do kraja jubilarne godine dolaska Arbanasa u Zadar.

TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ: Značaj hrvatskog književnika Augustina Stipčevića za književnost i kulturni život Zadra

Razvoj hrvatske književnosti u drugoj polovici 20. stoljeća obilježen je nizom autora koji su svojim djelima oblikovali kulturni i društveni identitet pojedinih regija. Među njima posebno mjesto zauzima Augustin Stipčević, književnik arbanaškoga podrijetla čiji su život i književno stvaralaštvo snažno i neraskidivo povezani sa Zadrom i njegovom kulturnom sredinom. Iako je veći dio profesionalnog života proveo izvan Zadra, tematska i kulturna povezanost s tim gradom ostala je trajna okosnica Stipčevićevog književnog opusa.

U razdoblju od 1939. do 1999. godine Stipčević je djelovao kao pjesnik, prozaik, esejist, kazališni kritičar i urednik, te je svojim djelima i kulturnim radom pridonio oblikovanju suvremenoga književnog identiteta Zadra. Njegova književnost često tematizira povijest, društvene promjene i mentalitet zadarskoga prostora, osobito arbanaške zajednice, čime je ostavio važan trag u regionalnoj i nacionalnoj književnosti. Podatak iz njegove biografije da je rođen u Kotoru, čini mi se da mnoge buni i u zadarskoj sredini, pa taj životni slučaj, kako je sam Stipčević držao mjesto svoga rođenja,  gotovo da zamagljuje činjenicu da je ovaj književnik životom i djelom vezan za Arbanase i Zadar, da je privatno i u djelima naglašavao činjenicu da potječe iz arbanaške zajednice povezane sa Zadrom. Naglašavam ovaj podatak, jer držim da su Arbanasi, poglavito Zadar, ostali u svojevrsnom kulturnom dugu prema književniku Augustinu Stipčeviću. Njegov književni opus, premda nedovoljno valoriziran i u širem nacionalnom kontekstu, predstavlja iznimno vrijedan doprinos razumijevanju lokalnog identiteta, povijesne memorije i jezične posebnosti arbanaške zajednice. U znanstveno-kritičkom smislu, izostanak sustavne recepcije i analize njegova djela ukazuje na prazninu u regionalnim književnopovijesnim istraživanjima. Time se potvrđuje da kulturne sredine poput Zadra još uvijek nisu u potpunosti integrirale vlastitu književnu baštinu u širi kanon, unatoč njezinoj dokumentarnoj i estetskoj vrijednosti.

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima romaneskni ciklus  „arbanaške orijentacije“, koji se sastoji od djela Glad na ledini (1956.), Cesta nema granice (1960.), Vruće ljeto (1966.) i Noć pod nogama (1987.). Iako je Stipčević „svoje cjelokupno djelo vezao uz zadarsku sredinu, bilo da je riječ o pjesničkom, dramskom ili pripovjedačkom / proznom“ djelu, spomenuta tetralogija, se promatra kao šira pripovjedna cjelina, koja prati sudbinu glavnog lika koji se prilagođava različitim društvenim i političkim okolnostima, naglašeno je arbanaškog predznaka. Ovu bi tetralogiju s pravom možemo zvati i arbanaškom i zadarskom tetralogijom. Ovi  romani prikazuju društveni život arbanaške zajednice i povijesne promjene koje su oblikovale širi zadarski prostor.

Arbanasi, etnička skupina albanskoga podrijetla nastanjena u Zadru od 18. stoljeća, predstavljaju važan dio identiteta grada. Stipčević je u svojim djelima prikazivao način života Arbanasa na vratima grada, društvene odnose i prilagodbu modernim promjenama. Zbog toga njegova književnost ima i značajnu etnografsku i kulturno-povijesnu vrijednost. Kroz književni prikaz lokalne zajednice autor je pridonio očuvanju sjećanja na društvene procese koji su obilježili zadarsko područje tijekom 20. stoljeća, pa Stipčevićeva djela svjedoče o tranziciji društva od tradicionalnih struktura prema modernome urbanom životu.

Za Zadar, Stipčevićev je doprinos osobito značajan, jer je Stipčević cijeli svoj životni vijek kroz književnost i kulturnu publicistiku održavao vezu između zadarske kulturne tradicije i šire hrvatske književne scene. Time je pomogao integrirati regionalnu književnu tradiciju u nacionalni književni kontekst.

Zaključimo, Augustin Stipčević nedvojbeno zauzima važno mjesto u hrvatskoj književnosti druge polovice 20. stoljeća. Njegova književnost predstavlja vrijedan dokument društvenih i kulturnih promjena u Dalmaciji i Hrvatskoj tijekom tog vremena, osobito u kontekstu regionalne književnosti povezane sa Zadrom. Zbog toga se Augustina Stipčevića može smatrati jednim od važnih i rijetkih književnih kroničara zadarskoga prostora, čiji rad ima trajnu vrijednost za hrvatsku književnost i kulturnu povijest.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu