ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA S BOKANJCA / Misno slavlje na 48. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije predvodio nadbiskup Zgrablić
Misno slavlje na 48. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije u crkvi sv. Pavla na Bokanjcu u Zadru u subotu, 31. kolovoza, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Koncelebrirali su umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić i prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, koji su bili predavači na Katehetskom danu nakon mise, kao i mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i don Roland Jelić, župnik Bokanjca i ravnatelj Katoličke osnovne škole Ivo Mašina u Zadru.
Susret je okupio svećenike, vjeroučitelje i župne katehete, redovnice i redovnike te bogoslove Zadarske nadbiskupije, djelatne u školskoj i župnoj katehezi.
Nadbiskup je zahvalio Bogu za vjeroučitelje i njihove susrete s učenicima, „za svako njihovo nastojanje da svjedočanstvom života, katehetskim i pedagoškim umijećem i znanjem, prenose Radosnu vijest Isusa Krista svakome tko je povjeren njihovom katehetskom radu“. U želji da Bog blagoslovi njihov rad i plemenita nastojanja, mons. Zgrablić je zahvalio vjeroučiteljima za njihove kreposti vjere, nade i ljubavi kojima doprinose „da škole, župne zajednice, obitelji i društvo, kao i mnogi mladi i djeca, budu prožeti evanđeoskom radošću i smislom života“.

Nadbiskup je potaknuo prisutne da se u molitvi sjete i svih koji su nam „prenijeli veliko bogatstvo vjere, naših pokojnih vjeroučitelja, svećenika, župnika, članova obitelji“, da im Gospodin bude vječna nagrada i radost.
Razmatrajući navješteno evanđelje iz Matejevog evanđelja u kojem Isus govori učenicima prispodobu o talentima, nadbiskup je rekao da su i „služba biskupa, svećenika, vjeroučitelja, župnog animatora, oca, majke, također veliki talent koji nam je Gospodin povjerio. Njegujmo ga budno i mudro kako bi se i drugi mogli obogatiti našim talentom te svi jednom čuli riječi ispunjenja najvećih čežnji našeg srca: ‘Uđi u radost Gospodara svoga’“, potaknuo je mons. Zgrablić.
Naime, 25. poglavlje Matejevog evanđelja „vrhunac je opisa Isusovog javnog djelovanja koje završava s tri prispodobe: o mudrim i ludim djevicama, o talentima i o posljednjem sudu. Nakon toga poglavlja, slijedi opis Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Te prispodobe možemo shvatiti kao oporuku koju nam Isus želi predstaviti“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Isusova poruka o mudrim i ludim djevicama donosi nam poruku o budnosti.

„Moguće je živjeti i ne primjećivati važne stvari. Doći će trenutak kada će se otkriti jesmo li mudro ili ludo živjeli. Potrebno je živjeti budno, kako bismo živjeli mudro, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da prispodoba o talentima pomaže dublje razumjeti ‘budnost’.
„Talenti nisu materijalna dobra i sposobnosti koje moramo umnožiti. Oni predstavljaju ulje iz prispodobe o deset djevica, predstavljaju ljubav koju moramo umnožiti, prema prispodobi koja slijedi nakon govora o talentima, u prispodobi o posljednjem sudu. Gospodar dijeli svoja dobra „polazeći na put“, kaže Isus.
Nitko nije prikraćen njegove Ljubavi. Ni onaj koji je primio jedan talent. Svako prima prema svojim sposobnostima. I to je u redu. To je pravedno, Božje. Daje nam svoje kao da je naše vlasništvo, a zapravo je njegovo. On nam „svoje“ prepušta s povjerenjem“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.
Glavni lik u prispodobi o talentima je Gospodar koji dijeli svoja dobra, dijeli talente. „Talent je Očeva ljubav koja je meni povjerena i koju moram udvostručiti u ljubavi prema bližnjima. Talent je Duh Sveti koji izlazi od Oca i Sina i koji se meni povjerava da ga umnožim, da s njime ‘trgujem’.
Važno je primijetiti kako su darovi koje gospodar daruje različiti, ali svatko dobiva, i onaj koji je primio jedan talent. I taj jedan talent dovoljan je da onaj koji ga je primio ima ispunjen život i da na kraju čuje iste riječi koje je čuo i onaj koji je primio pet i stekao drugih pet talenata. To su veličanstvene riječi: ‘Uđi u radost Gospodara svoga’“, naglasio je nadbiskup Zgrablić.

„Ukoliko talente promatramo samo kao sposobnosti i naklonosti koje smo od Boga primili, primijetit ćemo da drugi imaju talente – sposobnosti – koje mi nemamo, da drugi imaju veće talente, veće sposobnosti, nego mi. Naša će se vjera pretvoriti u očekivanje i molitvu da nam Gospodin da ono što nam nedostaje, ono što nam nije dao. Uspoređivat ćemo se s drugima i biti zavidni što drugi imaju više nego što smo mi primili. Činit će nam se kako su drugi postigli ono što mi nikako ne uspijevamo postići. Naše srce stvarat će pogodno tlo za ljubomoru i egoizam, a ne umnažanje talenta“, upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da „takvo razmišljanje ima posljedice na duhovni život“. Duhovni život takve osobe postaje mučan i u velikoj je opasnosti da se iskrivi i slika o Gospodaru.
U tom slučaju i takvom poimanju talenata, „vjera me neće voditi u radosti ispunjenja života, u umnažanje ljubavi. Bit ću nesposoban razvijati svoj identitet djeteta Božjega. Kao posljedica toga, naše srce će biti ‘skučeno’, uskogrudno i nesposobno ispuniti najdublje čežnje koje u sebi nosi. Takvo srce se nikada neće moći isprazniti svoje sebičnosti i ispuniti puninom na koju je pozvano, u suradnji s talentima.
Biti budan, trijezan, živjeti mudro, znači otkrivati i gledati ono što sam ja primio, što mi je Gospodar povjerio, što ja mogu i moram učiniti s onim što sam ja primio.

Talenti ili talent koji sam primio imaju veliku vrijednost. S tim ‘kapitalom’ mogu puno postići. Mogu postići najveća, pa i nezamisliva dobra koja nadilaze moje želje, mogu ući u radost „dobra svoga Gospodara“.
Pozvan sam otkrivati što imam, a ne što nemam, što imaju drugi. Onaj koji ne umnaža svoj talent, taj ga gubi. Pozvan sam s mojim talentom, talentima, „gospodariti, trgovati“, kako bi se on umnožio, udvostručio“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je „ljubav dinamizam koji ne poznaje statiku. U ljubavi mogu napredovati ili nazadovati. Naše talente umnažamo ili ‘skrivamo u zemlji’“.
Potaknuvši da budemo svjesni što činimo sa svojim talentima, nadbiskup je rekao da će Gospodar tražiti „račun“ o upravljanju. „U njegovoj nazočnosti ćemo u punini spoznati jesmo li živjeli mudrost ili ludost. Onaj koji je primio jedan talent, nije prepoznao pravu narav i dar Gospodara. Imao je sasvim krivu sliku o Gospodaru. Mislio je da Gospodar „žanje gdje nisi sijao, kupi gdje nisi vijao“. Nije shvatio što je talent, što mu je povjereno. Pomisao na dar u njemu prouzročio je strah. Nije shvatio veličinu i smisao dara koja mu je povjerena. Nije shvatio da u daru Gospodara ima garanciju radosti vječnosti. Nije razumio kako nagrada ovisi o mjeri, načinu, kako je odgovorio na dar Gospodara“, rekao je nadbiskup.

„Okrutno izgleda i „kazna Gospodara“ u trenutku traženja računa o upravljanju. ‘Uzmite od njega i podajte onomu koji ima deset… Koji ima, još će mu se dati, a od onoga koji nema, oduzet će se i ono što ima’.
Postoje stvari u životu koje nitko ne može učiniti umjesto tebe. Nitko umjesto tebe neće disati, hraniti se, raditi, odmarati, ljubiti… Ako ti to ne činiš, propadaš, umireš, prihvaćaš osudu beskorisnog sluge i tame života.
Ako ne prihvatiš da ti je život Božji dar, da ti je povjereno ono što Bog jest – Ljubav, da ti Gospodar daje darove, talente, po tvojoj mjeri i sposobnosti, nikada se nećeš ostvariti kao Božje ljubljeno dijete, kao osoba u koju je Gospodin utkao sliku svoga Sina. Živjeti talent koji si primio ne može nitko umjesto tebe“, poručio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je poželio da „kateheza, vjeronauk, pastoralno djelovanje, budu umnažanje talenata koje smo primili, a ne samo prenošenje znanja, vještina i informacija, nizanje priznanja i nagrada zbog naših sposobnosti“.

„Mi nismo samo još jedan djelatnik više u razredu i školi, crkvi ili župnoj dvorani, nego dobri ili manje dobri upravitelji talenata koje nam je Gospodin povjerio“, poručio je mons. Zgrablić, moleći zagovor i pomoć Majke Marije koja je donijela stostruki rod svojih talenata.
Nadbiskup Zgrablić izrazio je dobrodošlicu novim suradnicima u pastoralu Nadbiskupije. To su don Milan Blaho, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije koji će biti u službi u župi Bezgrešnog začeća BDM na zadarskoj Puntamici i u neokatekumenskim zajednicama u Zadarskoj nadbiskupiji i don Mirko Barbarić, SDB, koji je došao u službu u župu Gospe Loretske u zadarskim Arbanasima.
Na kraju mise, mons. Zgrablić uručio je kanonske mandate vjeroučiteljima u školi na neodređeno vrijeme. Mandate su dobili Ana Mariana Jokić, Lucija Marcelić, s. Marija Matanović, Ivana Peraić, Marija Tokić i Denis Žunić. Mandate na određeno vrijeme dobili su Anđelo Dušković i Vice Rogić.
I.G.























































Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA16 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
magazin1 dan prijeSUBOTNJA ŠPICA!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




