ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Don Rudi Juras proslavio mladu misu u rodnoj župi Kali
Don Rudi Juras, mladomisnik Zadarske nadbiskupije, proslavio je svoju mladu misu u župnoj crkvi sv. Lovre u svom rodnom mjestu Kali na otoku Ugljanu, u subotu, 6. srpnja.

Slavlje mlade mise počelo je okupljanjem u obiteljskoj kući don Rudija gdje mu je njegova majka Karmela u vrtu kuće, pokraj Gospinog kipa, udijelila blagoslov. Odatle se uputila procesija svećenika i naroda prema župnoj crkvi sv. Lovre.
Na mladoj misi don Rudija propovijedao je don Josip Radić, voditelj javnog vjerničkog društva ‘Omnia Deo’, za vrijeme čije župničke službe u Kalima je don Rudi i osjetio poziv za svećeništvo. Don Josip je podsjetio kako je došao u Kali nakon 11 godina, sretan što opet vidi to „drago mjesto koje mu je ostalo u srcu i molitvama i što vidi draga lica ljudi, od zbora nadalje“.
„Na mladoj misi okupila nas je činjenica da je ovom zemljom hodao Bog. Našom prašnjavom zemljom hodala je druga božanska osoba. Bog je propovijedao i govorio čovječanstvu, Bog se utjelovio i učinio vidljivim čovječanstvu. Ta druga božanska osoba je u svojoj naravi vrhovni, vječni, istinski, jedini svećenik. Ali, Božja ideja je i to katoličku vjeru čini neusporedivom s ičim, da je taj Bog htio biti prisutan na zemlji kroz sakramentalnu stvarnost. Htio je ostati na zemlji. To je čudo nad čudima“, poručio je don Josip. Stvarnost Božje prisutnosti su euharistija, ispovijed po kojoj Bog s Neba oprašta čovjeku na zemlji.
„Bogu su zato potrebni ljudi. Bog je htio svećenike i svoje vrhovno, jedino, istinsko svećeništvo vršiti preko čovjeka. On, djelitelj milosti, htio je kroz sakramentalnu stvarnost biti stalno s nama. Jedan od ljudi, don Rudi, pristao je na suradnju s Bogom, pristao je biti poslužitelj milosti Božje na svijetu, među nama. Milost Božja je naklonost, pomoć, ali ne bilo kakva pomoć, nego naklonost živoga, jedinoga, pravoga, istinskog Boga. Njegova naklonost i pomoć potpuno je nezaslužena, nadnaravna. To nije pomoć nas slabih ljudi, nego nadnaravna pomoć živog Boga. To znači da se ona nigdje ne može kupiti, zaslužiti, zaraditi, iznuditi, nego je čisti dar – to je milost Božja, Božja naklonost“, poručio je don Josip, istaknuvši da se čovjeku ne može ništa bolje dogoditi nego da svemogući Bog pogleda na čovjeka, na nas ljude.

Benedikt XVI. je rekao: „Milost je biti pogledan od Boga, dotaknut njegovom ljubavlju“. „Don Rudi je pogledan od Boga i dotaknut njegovom ljubavlju. Milost je najveći dar od Boga. Milost je naša nutarnja naklonost da činimo dobro, prirodno utkana u ljude. Milost nas usmjerava da u nekoj situaciji izaberemo dobro. Božja milost nas potiče da odlučujemo da idemo prema Nebu, ne prema propasti“, potaknuo je don Josip, istaknuvši da Božja milost ne prisiljava, nego traži ljudski, slobodni ‘Da’.
„Milost je Božje sebedarivanje čovjeku. Ako čovjek prihvaća tu Božju ljubav, naklonost i sklonost, čovjek sigurno kreće prema Nebu, unatoč poteškoćama. Milost Božja nas ne vodi najlakšim putem, nego Božjim putem koji vodi u Nebo. Ako je čovjek prihvaća, ako stavlja sakramente i molitvu na prvo mjesto, ako živi evanđelje ljubavi, preobražavat će se u anđela u ljudskom obliku“, poručio je don Josip, rekavši da je don Rudi odgovorio na Božju milost.
„Don Rudi je povjerovao Bogu. To je najveći dar. Vjera je Božje svjetlo u našem životu i o našem životu. Ne možemo znati istinu o našem životu bez vjere. Vjera je božansko svjetlo koje prozračuje cijeli naš život. Razumom možemo doseći do ruba života, do smrti. Razumom ne možemo znati što je vječno, što se proteže iza i ispred nas. Vjera nam prosijava što je bilo prije nas i što će biti poslije nas“, rekao je don Josip, naglasivši da je vjera najviša spoznaja koju čovjek može imati.
Don Rudi je primio dar vjere i odlučio se za svećenički poziv. „Vjera se ne temelji na uvidu u stvari, na očiglednosti, kao razumska spoznaja, na očevidu ljudskim razumom, empirijskom uvidu. Vjera je spoznaja najvišeg stupnja koja se prima po ljubavi i povjerenju u božansku osobu. Ta nadnaravna spoznaja prosvjetljuje naš razum, rasvjetljuje našu pamet, da ne idemo stranputicom; ona ražaruje naše srce, učvršćuje našu volju na putu dobra. Tješi nas u trenucima bolesti, patnje i nepravde. To je čudesni Božji dar“, poručio je don Josip.

Radić je potaknuo don Rudija da živi u svijesti da je stan Božji, jer čovjek u svom tijelu nosi Božjeg duha; da bude svjestan da je svećenik najveće žrtve ljubavi u ljudskoj povijesti, neusporedive s ičim.
„Don Rudi je svećenik Isusa Krista koji je jedina istinska, prava žrtva, koji je svećenik, žrtva i oltar. Nemoguće je biti svećenik, bez spremnosti unaprijed da budeš svakovrsna žrtva. Da budeš spreman odricati se svega što te udaljuje od Boga“, upozorio je don Josip, rekavši da je kršćanski život odricanje od onoga što svijet pruža, a protivno je evanđelju. Duh svijeta je protivan duhu evanđelja i čovjek je pozvan odbacivati sve što ga udaljuje od Boga.
„Svećenik to mora činiti na poseban način, biti žrtva ljubavi na spasenje drugih. Svećenik je pozvan živjeti kreposno, da bi njegov život bio plodniji za evanđelje. Potrebna je veličina svećenika u njegovoj ljubavi prema Bogu i čovjeku. Na tom putu prati ga ljubav vjernika“, rekao je don Josip, dodavši da je i on kao svećenik u Kalima iskusio ljubav vjernika i Bogu zahvaljuje za to.
Potaknuvši na molitvu neka Bog podari don Rudiju da živi kreposno, don Josip je naglasio: „Euharistija ne ovisi o tome kako svećenik živi. Bog će doći svima, bez obzira kako se svećenici ponašaju i što rade. Pretvorba će se dogoditi i Bog će doći. Ali, plodnost euharistije ovisi o našoj dispoziciji. Rezultat plodnosti euharistije će biti različit kod ljudi. Isti Bog će doći, ali plod euharistije će biti različit s obzirom na našu ljubav, vjeru, poniznost, dobrotu i sebedarje. Svećeničko ponašanje ne utječe na valjanost sakramenta, ali itekako utječe na dispoziciju ljudi kojima Bog dolazi, kaže Ivan Pavao II.“, poručio je don Josip.
Poželio je da don Rudi živi za Boga i ljude, a ljubav će ga pritom snažiti, voditi i činiti sretnijim, iako neće uvijek biti lako.

Zahvala mladomisnika Jurasa
Na kraju mise, don Rudi je uputio zahvalni govor. Zahvalio je Bogu na darovima života i svećeništva, rekavši da nikad prije nije bio pomišljao da će biti svećenik. Zahvalio je roditeljima, pokojnom ocu Jadranu i majci Karmeli na daru života i na svemu što su učinili za njega. „Nije im bilo lako kad sam odgovorio na Božji poziv i krenuo za svećenika jer ostali su sami, stariji ljudi i narušenog zdravlja, ali nisu mi zatvorili vrata i imao sam njihovu podršku.
Otac je svim srcem htio doživjeti moju mladu misu i stalno je pitao liječnike hoće li njegovo srce izdržati do moje mlade mise. Eto, njegovo srce nije izdržalo, ali je najvažnije da je preminuo okrijepljen sakramentima. Iako ima zdravstvenih problema, moja majka se svim srcem dala u organizaciju moje mlade mise i svim događanjima koji su joj prethodili“, rekao je don Rudi u zahvalnosti roditeljima.
Zahvalio je bratu Stipi i njegovoj supruzi Violeti, brojnoj rodbini, istaknuvši da se njegov bratić Jure sasvim dao u organizaciju mlade mise i popratnih događaja s prijateljima. Zahvalio je umirovljenom zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću koji ga je primio kao svećeničkog kandidata i bogoslova i zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću koji ga je zaredio za svećenika i na ukazanom povjerenju.
Zahvalio je bivšim kaljskim župnicima: don Šimi Periću, pokojnom don Emilu Bilaveru koji mu je udijelio sakramente kršćanske inicijacije, don Marku Lončaru i don Jerolimu Lenkiću. Osobito je zahvalio sadašnjem kaljskom župniku Marku Vujasinu na otvorenosti u organizaciji mlade mise.

„Kad sam došao na prvu godinu bogoslovije, ti si bio na petoj, završnoj godini i tada nisam mogao ni zamisliti da ćeš mi tako brzo doći za župnika, a pogotovo da ćeš kao župnik biti uključen u organizaciju moje mlade mise. Mlada misa je uvijek velika radost za župu, ali na župniku je velika odgovornost oko organizacije, a ti si, don Marko, za sve potrebno bio otvoren. Od srca ti hvala“, rekao je don Rudi u obraćanju kaljskom župniku Vujasinu.
Zahvalio je don Mariju Akrapu, dugogodišnjem župniku i mentoru na đakonskoj godini u zadarskoj župi bl. Alojzija Stepinca, na svemu što je za njega učinio. Mladomisnik je zahvalio svim svećenicima koji su došli na slavlje njegove mlade mise, među njima i don Anti Soriću, generalnom vikaru Zadarske nadbiskupije te subraći mladomisnicima, Antoniju Oltranu i Tinu Vidovu, koji je drugi ovogodišnji kaljski mladomisnik.
Potaknuvši na molitvu za svećenička zvanja, zahvalio je i svećenicima koji su kaljskog podrijetla: Slavku Ivošu, Tomislavu Končuratu, Josipu Kolegi i fra Ediju Ricovu koji djeluje u samostanu sv. Mihovila u Zadru gdje revno ispovijeda.
Zahvalio je odgojiteljima, učiteljima i profesorima, odgojiteljima kroz svećeničku formaciju koju je prošao u tri formacijske kuće: u zadarskom sjemeništu ‘Zmajević’ na pripravnoj svećeničkoj godini, na bogosloviji na Jordanovcu u Zagrebu pod vodstvom isusovaca i na Kaptolu u Zagrebu u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Teološki studij Juras je završio na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je diplomirao 2023. godine. Zahvalio je bogoslovima, s. Antoneli, karmelićanki koja je s njim studirala i došla je na mladu misu, zadarskom sjemeništarcu, dvojici bogoslova i ministrantima.

Zahvalio je kaljskom zboru mladih i zboru odraslih koji su pjesmom animirali slavlje, Gospinoj skuli, bratovštini čiji je član, a djeluje više od 400 godina, čiji članovi brinu za uređenje crkve. Zahvalio je donatorima koji su mu pomogli u organizaciji mlade mise: Općini Kali, poduzeću Marina njiva, Ribarskom obrtu Mišlov, Draganu Gobinu, obrtu Tuljan, obitelji Nevena Mišlova, obrtima Mrotine i Marine te Božidaru Blaslovu.
Zahvalio je svima koji su mu pomagali molitveno i materijalno, župama Preko i Sutomišćica-Poljana te njihovom župniku i dekanu don Filipu Kucelinu. „Te župe redovno prikupljaju sredstva za duhovna zvanja i više puta su iskazali materijalnu i molitvenu podršku. Hvala mještanima što su se iskazali u organizaciji svih događanja oko mlade mise, ženama koje su neumorno pekle fritule, kolače i koje su posluživale, djelatnicima restorana Pescatore. Hvala svim ljudima s kojima sam bio povezan u životu. Obećavam da ću moliti za sve vas, jer Gospodin želi da se svi zajedno s njim vječno družimo“, rekao je don Rudi u obraćanju prisutnima.

Zahvalio je i svojoj duhovnoj obitelji, Javnom vjerničkom društvu Omnia Deo, čiji su kandidati, bogoslovi i svećenici, vjernici laici te otvorene i klauzurne časne sestre bili na mladoj misi. Među njima su i četiri časne sestre iz Kali, s. Skolastika i tri u klauzuri. „Moj vjerski život ne bi postojao bez zajednice. Moj svećenički poziv i svećeništvo ne bi postojali bez zajednice na čijem su čelu duhovni otac don Josip Radić i duhovna majka Jozefina Glasnović. Ne znam kako bih ja došao do zajednice, zajednica je došla k meni. Don Josip je 2005. godine došao u Kali s prvom braćom. Na nagovor moje mame Karmele, otišao sam na jednu nedjeljnu misu. Kad sam čuo don Josipovu propovijed, u meni se dogodio onaj klik i počeo sam ići u Crkvu, a kasnije sam počeo razmišljati o svećeničkom pozivu. To razmišljanje je trajalo dugo“, rekao je don Rudi, u zahvalnosti don Josipu i Jozefini Glasnović na „otvorenim i predanim srcima Bogu za Crkvu i duše“.
Rudi Juras rođen je 1. ožujka 1978. u Zadru, kao drugo dijete od oca Jadrana i majke Karmele rođ. Mujan. U šesnaestoj godini primio je sakramente kršćanske inicijacije u rodnoj župi sv. Lovre u Kalima. U Zadru je završio srednju strukovnu školu. Više godina bio je zaposlen u poduzeću koje se bavi marikulturom. Dolaskom don Josipa Radića za župnika u Kalima 2005., potaknut njegovim propovijedima, počeo se dublje zanimati za vjeru i intenzivnije razmišljati o svom životnom zvanju. Ušao je u molitvenu zajednicu Euharistijskog Srca Isusova i Marijina koju je don Josip osnovao u Kalima. Nakon nekog vremena, u njemu je sazrjela odluka o svećeničkom pozivu. Počekom 2019. postao je član Javnog vjerničkog društva Omnia Deo.
Ines Grbić




















Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 sata prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




