ZADAR / ŽUPANIJA
FOTO / Odlazak u mirovinu Mirjane Tadić i Ane Škifić, dugogodišnjih djelatnica Caritasa Zadarske nadbiskupije
Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije i Ana Škifić, tajnica zadarskog Caritasa, nakon dugogodišnjeg, prepoznatljivog rada u zadarskom Caritasu i ostvarenog punog radnog staža, otišle su u mirovinu.

Tim povodom, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić pohodio je ured Caritasa Zadarske nadbiskupije u Zadru u petak, 28. lipnja i prigodno darovao te dvije angažirane djelatnice zadarskog Caritasa. Nadbiskup Zgrablić želio je osobno zahvaliti Tadić i Škifić na marljivom radu kojim su sebe ugradile u podizanje i djelovanje zadarskog Caritasa.
„Hvala za sve što ste učinili za Zadarsku nadbiskupiju, za Caritas, za ljude kojima ste bili na raspolaganju. Hvala za vaše inicijative, žrtve, za ljubav koju ste položili u rad Caritasa“, rekao je mons. Zgrablić u obraćanju djelatnicama, istaknuvši da se u javnosti itekako čulo za rad Caritasa Zadarske nadbiskupije. Nadbiskup je metaforički opisao intenzivni rad zadarskog Caritasa rekavši: „Pravac koji je imao Caritas Zadarske nadbiskupije bio je kao vlak koji juri i nije ga lako dostići. Želimo podupirati Caritas, to je bitni element Crkve, to nije nešto sporedno“.
Poželio je da im dani umirovljenja budu ispunjeni lijepim trenucima, opuštenošću i aktivnostima kojima se nisu mogle posvetiti dok su bile zauzete radom u Caritasu. U zahvalnosti i poželjevši im Božji blagoslov, svakoj djelatnici darovao je vrijednu umjetničku sliku, buket cvijeća i još jedan prigodni, vrijedni dar.
Socijalna radnica Mirjana Tadić, koja je u Caritasu bila voditeljica Socijalne službe, u mirovinu je otišla s 42 godine i sedam mjeseci radnog staža. U zadarskom Caritasu radila je 32 godine. U socijalnoj djelatnosti prisutna je od 1. prosinca 1981. godine, počevši raditi u Centru za socijalnu skrb u Biogradu n/m. Od 1. listopada 1992. radila je Caritasu Zadarske nadbiskupije, gdje je došla na poziv prvog ravnatelja zadarskog Caritasa, don Čedomila Šuprahe, koji je oblikovao njen humanitarni rad i usmjerio ih kako nesebično biti na usluzi čovjeku u potrebi.

Ana Škifić u zadarskom Caritasu radila je 33 godine. Prve dvije godine bila je volonter, zatim je bila zamjenica i pomoćnica ravnatelja Caritasa, a zadnjih 25 godina tajnica Caritasa Zadarske nadbiskupije čiju službu čine računovodstvo i obimna pravna administracija, s obzirom na mnoge programe i korisnike kojima zadarski Caritas pruža pomoć.
Caritas Zadarske nadbiskupije djeluje 34 godine. Utemeljio ga je blagopokojni zadarski nadbiskup Marijan Oblak 11. siječnja 1990. godine. U svibnju 1991. g. Caritas se u cijelosti institucionalno organizirao sa svim tijelima, a u kolovozu 1991. svoj rad počeo je u ratnim uvjetima, u prizemlju Svećeničkog doma u Zadru.
U jubilarnoj, tridesetoj godini rada zadarskog Caritasa 2020. godine, Grad Zadar dodijelio je Caritasu Zadarske nadbiskupije, uz proslavu Dana Grada na blagdan sv. Krševana, 24. studenog 2020., Priznanje i Grb Grada Zadra za uzorno karitativno i socijalno djelovanje od dobrobiti za cijelo društvo.
Umirovljenje Tadić i Škifić, na operativno – provedbeni ali i izvanjski prepoznatljiv način, predstavlja svojevrstan zaokruženi, završeni ciklus bitne i intenzivne, temeljne etape rada zadarskog Caritasa. Upravo su Tadić i Škifić, u suradnji s nadređenima, svećenikom ravnateljem i zadarskim nadbiskupom kao osnivačem, postavili čvrste temelje i izuzetno organiziranu strukturu i mrežu rada zadarskog Caritasa koji godišnje pomaže više od 1500 obitelji iz cijele Zadarske nadbiskupije, kroz dvadesetak programa, bivajući istinski kreativni i izvršiteljski, ljudski i radni motor i pogon sustavno strukturiranog rada zadarskog Caritasa.
„Don Čedomil Šupraha, naš prvi ravnatelj, naš osnivatelj nadbiskup Oblak, a osobito zadarski nadbiskup Ivan Prenđa koji je dao veliki dodatni, razvojni zamah radu našeg Caritasa, imali su viziju da se dugovječnost Caritasa zasniva na stručnosti ljudi koji u njemu rade. Nadbiskup Prenđa nas je vrlo često nazivao, jer ljudi su puno dolazili k njemu osobno. Onda bi on nas nazvao, to je bilo skoro na dnevnoj bazi. Pitao bi me: „Je li bio taj čovjek kod vas, što ste učinili po tom pitanju? Kako ste mu i što pomogli u tom slučaju?“. Oni su nas pratili i podržavali. Nikad nismo bili u situaciji da nismo mogli pomoći čovjeku. Treba samo doći do čovjeka i staviti se s te druge, njegove strane“, potaknula je Tadić.

Zahvalno se sjetila prvog ravnatelja Šuprahe kojem je Caritas bio u njegovom velikodušnom srcu i na njegovoj bolesničkoj postelji. Naime, mjesec dana prije njegove smrti, a preminuo je 27. kolovoza 2026. u 79. godini života i 54. godini svećeništva, don Čedomil je Tadić i Škifić kada su ga posjetile, poklonio križ koji je znak Caritasa, heklan od čipke i oporučno im rekao: „Čuvajte mi Caritas“. Taj križ, znak Hrvatskog caritasa kojeg su za don Čedu heklale čipkarice iz njegovog rodnog otoka Paga, Tadić i Škifić ostavile su za uspomenu na zidu Pučke kuhinje u Zadru.
„Te don Čedine riječi dodatno su me i opet zadužile da ostatak života provedem humanitarno. Kad se cijelim život bavite time, humanitarni rad uđe u strukturu i duh vas kao osobe“, rekla je Tadić, koju je krasila umješnost i sposobnost u povezivanju različitih institucija da se pruži pomoć potrebnima.
„Možete imati veliko srce, htijenje i želju da pomognete čovjeku, ali, ako svoju stručnost ne možete i ne znate povezati sa stručnošću i nadležnostima, podrškom drugih institucija koje u određenom trenutku mogu pomoći čovjeku, nismo ništa učinili. Za naš opstanak i kvalitetan, uspješan rad tijekom tri desetljeća uvelike su zaslužni don Čedomil i nadbiskup Prenđa koji su inzistirali da bude prisutna struka u tome što radimo. Da se educiramo, da pratimo, surađujemo, da sudjelujemo na seminarima, razmjenjujemo iskustva. I to nam je davalo snagu da možemo dalje raditi, jer u radu Caritasa i pružanju pomoći ljudima jako je važan i potreban kontinuitet u radu“, rekla je Tadić, upozoravajući na nedostatnost stihijskog, polovičnog djelovanja, prepuštenost slučaju i amaterizmu u situaciji neredovitog i manjkavog pružanja pomoći. Tadić je iskusna i potvrđena socijalna radnica, cijenjenih radnih sposobnosti u organizaciji rada zadarskog Caritasa na zadarskom području, a poznata je i u hrvatskim okvirima po suradnji s drugim kolegama koju je njegovala i podržavala, kao i u koordinaciji i suradnji Caritasa s različitim javnim institucijama i ustanovama u društvu, kako bi se pomoglo čovjeku u različitim potrebama.
Zadarski Caritas u provedbi socijalnih programa surađuje s Gradom Zadrom i Zadarskom županijom kao glavnim partnerima s kojima su „radili u istom pravcu da se pomogne čovjeku u nevolji, na dobrobit onih kojima je pomoć potrebna“, kao i s Centrom za socijalnu skrb, Probacijskim uredom, komunama, bolnicama, domovima, školama, OPG-ovima, raznim aktivima dobročinitelja i nizom drugih subjekata čije je mogućnosti pomoći zadarski Caritas uspješno povezivao i umreživao u pružanje pomoći krajnjem korisniku. U nadležnosti Caritasa Zadarske nadbiskupije su dvije Pučke kuhinje, u Zadru i Benkovcu, Prenoćište za beskućnike, Socijalna samoposluga, Kabinet za ranu intervenciju, Obiteljsko savjetovalište i druge razine pružanja pomoći na osobnoj i obiteljskoj razini.

Stručnost Caritasa Zadarske nadbiskupije potvrđuje i da je zadarski Caritas jedini biskupijski Caritas u Hrvatskoj koji je proveo svih pet faza natječaja koji je bio raspisan za pružanje pomoći potrebnima iz Europskog socijalnog fonda koji se zove Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD). Naziv projekta kojeg od 2016. godine provodi zadarski Caritas je „Suzbijanje siromaštva u Zadarskoj županiji podjelom hrane i osnovne materijalne pomoći“, čijim su višemilijunskim sredstvima pomognuti brojni pojedinci i obitelji na socijalnoj, prehrambenoj, higijenskoj, tehničkoj, školskoj i drugim razinama pomoći. Da bi ostvarili pravo uopće moći se prijaviti za dobiti materijalna sredstva koja su bila na raspolaganju iz EU fondova, Caritas je morao imati osiguranu svu logistiku, sva pravna i operativna rješenja i mogućnosti koje su potrebne za bavljenje humanitarnim radom. Bez ostvarenja tih preduvjeta Caritas nije mogao niti pristupiti prijavi na natječaj. Te kriterije i uvjete jedino su u početku bili ostvarili Caritasi Zagrebačke nadbiskupije i Zadarske nadbiskupije, a kasnije su se u tome osnažili i Caritasi iz drugih hrvatskih biskupija te su se prijavljivali na natječaje za materijalna sredstva iz EU fondova, u čemu je zadarski Caritas prednjačio. Uspješnost tog projekta i pohvalu njegovoj provedbi i na međunarodnoj razini potvrđuje da je vodstvo zadarskog Caritasa početkom 2019. g. bilo pozvano u Europski parlament u Bruxellesu predstaviti provedbu programa FEAD kao primjer dobre prakse drugim zemljama kako rješavati problem siromaštva u svojim sredinama.
Tadić je istaknula kako je zadarski Caritas puno surađivao i s Hrvatskim Caritasom kao krovnom institucijom. Naime, Hrvatski Caritas provodi mnoge projekte koji se mogu primijeniti u programima biskupijskih Caritasa u zajedničkoj provedbi pojedinih akcija koje se koordinirano ostvaruju na nacionalnoj i na razini mjesne Crkve. Da je rad zadarskog Caritasa prepoznala i hrvatska država pokazuje da je Caritas Zadarske nadbiskupije dobio ‘Državnu nagradu za humanitarni rad’ koju RH dodjeljuje za postignuća i doprinos razvoju i unaprjeđenju humanitarnog rada. Na prijedlog Odbora za dodjelu Državne nagrade za humanitarni rad, 10. prosinca 2018., tu su Nagradu Tadić i suradnici primili u Ministarstvu za socijalnu politiku RH. Za Državnu nagradu za humanitarni rad predložila ih je šira zajednica za socijalno područje u kojem djeluju.

„Nastojali smo u radu surađivati sa svima, i s institucijama na državnoj razini. U našem radu i u neprestanim kontaktima s tadašnjim Ministarstvom obitelji bili smo jako suradljivi. Nastojali smo zajedno s njima proširiti naše oblike pomoći korisnicima. Nakon te zauzetosti uslijedilo je i to veliko državno priznanje koje nas je obradovalo i koje smo, vjerujem, opravdali“, rekla je Tadić. Caritas često dobije dojavu da u nekoj sredini živi obitelj u siromaštvu, a služba Caritasa uvijek je nastojala biti stambeno, materijalno i zdravstveno što hitrija u pružanju pomoći tim korisnicima. U Caritasu su znali aktivirati i druge subjekte koji pružaju socijalne usluge u Zadarskoj županiji. Jer, neki ljudi ne znaju da se negdje pruža pomoć, čak se boje i zatražiti je, neki misle da im pomoć ne pripada. „Uvijek kažem: ne treba i ne smije nitko biti gladan, jer Caritas nije samo naša aktivnost. Našu aktivnost podupiru i brojne druge institucije, lokalna zajednica, Grad Zadar i Zadarska županija. Brojni donatori, brojni veliki trgovački centri koji nam daju hranu koju ne mogu prodati, a hrana je sasvim zadovoljavajuća. Mi iz Caritasa odlazili smo pokupiti hranu po tim centrima. Naime, Hrvatski Caritas je na nacionalnoj razini sklopio ugovore s velikim trgovačkim centrima, od kojih smo preuzimali namirnice koje oni ne mogu prodati, pa smo i time poboljšavali kvalitetu naše usluge“, rekla je Tadić.
Caritas Zadarske nadbiskupije provodi i niz humanitarnih akcija u vlastitoj organizaciji, od tradicionalne Fritulijade svake godine u Došašću, mnoge božićne i uskrsne akcije, organiziranje ljetovanja za djecu iz Vukovara i drugo. Odgovarajući na aktualne potrebe trenutka, najnovije su sustavno pružali pomoć i izbjeglim obiteljima, majkama s djecom, iz Ukrajine. „Rad u Caritasu oplemenio me kao osobu, posebno ljudi s kojima sam radila, kao i nadbiskupi Oblak, Prenđa, a tek don Čedo. Don Čedo nam je dao odgoj kako pristupiti čovjeku, ne gledajući koje je nacije i vjere. Gledati samo njegovu potrebu. I ne gledati imamo li mi u tom trenutku čovjeku nešto dati. Ne trebamo se bojati dijeliti, ne trebamo se bojati pomoći, jer Bog je tu i Božja providnost je velika. To nam se uvijek pokazivalo, i meni kroz moj rad. Često bih nekim korisnicima rekla: „Vidjet ćemo za dva, tri dana“. I stvarno. Za dva, tri dana imala sam sve ono što je trebalo dati i pomoći tom čovjeku.

Često kad bih ujutro dolazila na posao, našla sam vrećicu na vratima. Umnoži se ono što imamo i bude puno. Da nema institucije Caritasa, u sustavu socijalne skrbi bilo bi puno teže. Veselilo me kad bi nam čovjek rekao: „Mene su poslali iz Centra za socijalnu skrb, ne mogu dobiti pomoć mjesec dana jer je takva procedura. Možete li mi vi pomoći?“. Mi možemo pomoći kroz niz projekata, ne možemo i ne trebamo nikoga vratiti“, rekla je Tadić, ističući kako je Caritas pomagao ljudima u situaciji kad bi im zbog birokracije na državnoj razini bila onemogućena neka pomoć, koju je Caritas mogao fleksibilnije i brže pružiti.
„Tko god radio u Caritasu, mora raditi na duhovnosti i humanosti. Poziv je takav i institucija je takva, da se u Caritasu mora dati sve od sebe. Ako zatvaramo oči pred potrebnima, nismo ništa učinili. Ne smijemo se umoriti, moramo dati maksimum od sebe i pomoći svima kojima je pomoć potrebna, obespravljenima. Osobito smo željeli pomoći obiteljima, pa i onima u kojima je roditelj zaposlen, kad su primanja nedostatna za opskrbiti djecu potrebnim. Zdrava, jaka obitelj je temelj snažnijeg društva i cijele zajednice. Najveća nagrada nam je kada uspijemo pomoći čovjeku u potrebi. To nas je ispunjavalo profesionalno i duhovno, kao ljude koji su pozvani činiti dobro“, poručila je Mirjana Tadić, u zahvalnosti Bogu i suradnicima na svemu plemenitome što su ostvarili u dugogodišnjem radu Caritasa Zadarske nadbiskupije. Na oproštajnom susretu bio je i don Darijo Matak, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije.
Ines Grbić







Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA8 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




