ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) HRVATSKI LESKOVAC / S. Matea Elizabeta od Kraljice mira, rodom iz Zadra, položila doživotne zavjete
Dan Družbe Karmelićanki Božanskog Srca Isusova i doživotno zavjetovanje s. Matee Elizabete od Kraljice mira, karmelićanke BSI, svečano su proslavljeni u provincijalnoj kući Hrvatske provincije Karmelićanki BSI u Hrvatskom Leskovcu u utorak, 2. srpnja.
Svečano koncelebrirano misno slavlje u samostanskoj kapeli sv. Josipa Karmelićanki BSI u Hrvatskom Leskovcu, za vrijeme kojeg je s. Matea položila doživotne zavjete, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, jer je s. Matea Bobić rodom iz zadarske župe bl. Alojzija Stepinca. Nadbiskup je zahvalio s. Marijani Šušić, provincijalnoj savjetnici, na pozivu da predvodi to misno slavlje.

“Kada se osoba odluči posvetiti Bogu i živjeti ljubav, to je veliki Božji dar i milost, ne samo za pojedinca, nego i za mnoge. To je razlog naše zajedničke radosti. Na tom daru Bogu zahvaljujemo, a Vama čestitamo na odvažnom primanju Božje milosti. S Vama se raduju karmelićanke BSI, Vaša obitelj, župna zajednica bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru iz koje dolazite, Crkva u Zadarskoj nadbiskupiji i cijela Crkva”, rekao je nadbiskup Zgrablić u obraćanju s. Matei.
“Položiti doživotne zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti zahtjevno je i može izgledati teško. Ali je lijepo i veliko, jer to je oblik prihvaćanja služenja Bogu, prihvaćanje živjeti od Ljubavi i za Ljubav, živjeti u radosti i slobodi po kojima Bog želi pronaći put ulaska u svijet i naše živote, kako bi ih preoblikovao i učinio sličnijima Božanskom Srcu njegovog Sina. Biti što sličniji Isusovom božanskom srcu veličanstveno je i najljepše što može dostići ljudsko srce”, rekao je mons. Zgrablić.
S. Matea po svom doživotnom zavjetovanju “izriče svoje `Spremna sam` još tješnje povezati se s Bogom opslužujući put čistoće, siromaštva i poslušnosti kojeg su izabrali Krist i Majka Marija, obdržavajući Pravilo i Konstitucije Karmelićanki BSI”. To je i izraz njene spremnosti da “vjerno i postojano nastoji oko savršene ljubavi prema Bogu i bližnjemu i velikodušno stavi svoj život u službu Božjeg naroda”, rekao je mons. Zgrablić.
`Spremna sam` i `Da` s. Matee je “svjedočanstvo kako je moguće odgovoriti na veličanstvenu Božju ljubav koja nam se očituje i daruje u Kristu”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da su riječi `Spremna sam` njenog redovničkog zavjetovanja slične Marijinom `Neka mi bude`, svetopisamskom `Evo me`. Nadbiskup je podsjetio da je papa Franjo rekao kako je “Evo me“ ključna riječ života koja „označava prijelaz od horizontalnog života koji je usmjeren samo na sebe i svoje potrebe, na vertikalni život koji je povezan s Bogom“.
Euharistijsko slavlje s polaganjem doživotnih zavjeta obilježeno je “čudesnim Božjim pozivom, Božjom gestom kojom nas želi zagrliti svojom ljubavlju”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je to gesta Kristovog zagrljaja s. Matee, ali i zagrljaj cijele Crkve i svakoga od nas.
“Prihvaćanje redovničkih zavjeta, odnosno evanđeoskih savjeta u potpunom predanju Kristu je `zagrljaj` ljubavi, `zagrljaj` Krista i njegove ljubljene zaručnice, čin svetosti koji nas povezuje s Bogom. Polaganje zavjeta je produžetak odgovora utemeljiteljice Karmelićanki BSI, bl. Marije Terezije od sv. Josipa, krsnim imenom Anna-Marie Tauscher, koja se u želji da svima posvjedoči Božju ljubav, pitala o putu svog apostolata: ‘Zašto je ne bih smjela slijediti bez stroge klauzure? Vrijeme se mijenja, ali duh, ljubav i revnost u radu za spas duša ostaje uvijek ista’”, podsjetio je predvoditelj slavlja na utemeljiteljicu Družbe.
I to slavlje upućuje na iskustvo koje su proživljavali veliki uzori i učitelji duhovnog života: sv. Terezija Avilska, sv. Terezija od Djeteta Isusa koja je i zaštitnica Družbe Karmelićanki BSI, sv. Ivan od Križa, sv. Terezija Benedikta od Križa (Edit Stein), bl. Marija Terezija od sv. Josipa, sv. Majka Terezija i mnogi drugi, rekao je nadbiskup.
Iskustvo tih velikih uzora života s Bogom i polaganje doživotnih zavjeta podsjeća nas i na učenje Drugog vatikanskog sabora kad govori o Crkvi koja je pozvana odgovoriti na Božju ljubav i na poziv na svetost, rekao je mons. Zgrablić, citirajući saborski dokument: „Kristovi sljedbenici… moraju uz Božju pomoć držati i usavršavati svetost koju su primili… Svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani su na puninu kršćanskog života i na savršenstvo ljubavi; tom se svetošću i u zemaljskom društvu promiče čovječniji način života“ (LG 40).
Nadbiskup je razmatrao doživotno zavjetovanje i u duhu Isusovih riječi iz navještenog evanđelja kao “očitovanje Božje ljubavi i Božje blizine”.
“Isusova molitva je trajna. Obuhvaća sva vremena i sve vjekove. Ona je u isto vrijeme izvanvremenska i svevremenska. Isus i sada moli Oca za nas koji smo na njegovu riječ povjerovali. Moli za nas da budemo jedno, i to ne samo rodbinski, fizički ili prijateljski povezani, nego sjedinjeni u Duhu, u zajedništvo u kojem je On u Ocu i Otac u njemu. Isus moli za nas da slava, tj. punina života, istine, ljubavi i mira, koja je u Ocu, Sinu i Duhu Svetom, bude u nama. Isus moli da ista ljubav koja je u Ocu i Sinu bude u nama, kako bi svi mogli osjetiti beskonačnu i bezuvjetnu ljubav kojom nas Bog ljubi”, poručio je mons. Zgrablić, podsjetivši na Isusovu molitvu Ocu za svoje učenike: „I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima i ja u njima“ (Iv 17, 26).
“Te zadnje Isusove riječi molitve ulomka iz Ivanovog evanđelja liturgije doživotnog zavjetovanja su i zadnje Isusove riječi Velikosvećeničke molitve na Posljednjoj večeri. Nakon zaključka te molitve, sv. Ivan u svom Evanđelju donosi opis Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Isusova ljubav nije ostala na riječima, nego se očitovala i „još će se očitovati“, kaže Isus. Tj., darovala se i daruje se, na križu, u otvorenom Isusovom Srcu. Isusovo probodeno, otvoreno Srce, Srce iz kojega je potekla krv i voda, ostaje otvoreno da bi do nas doprle rijeke milosti u otajstvima krsta i euharistije; ostaje zauvijek otvoreno kako bismo se u njemu nastanili, kako bi ljubav kojom je Otac ljubio Sina i Sin Oca, bila u nama i mi u Njemu”, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Podsjetio je na misli Benedikta XVI.: „Samo kada u Kristu susretnemo Boga živoga, spoznajemo što je život. Nismo slučajno i besmisleno djelo evolucije. Svatko od nas je plod Božjeg nauma. Svatko od nas je željen, svatko je voljen, svatko je potreban. Nema ništa ljepše od toga da nas zahvati, iznenadi Evanđelje, Krist. Nema ništa ljepše nego poznavati Njega i s drugima dijeliti prijateljstvo s njime“.

Nadbiskup je s. Matei poručio: “Niste sami na putu svetosti i predanja Gospodinu. Niste sami jer Vas Crkva i Vaša zajednica prate molitvama. Crkva zaziva Duha Svetoga za Vas, kako biste umnažali mnoge Božje milosti koje ste primili i donosili obilni rod života. Crkva moli za Vas kako bi Vaše `Spremna sam` uvijek pratila radost i odanost Gospodinu”, kako bi se i drugima ostvarilo zajedništvo s Bogom Ocem i sa Sinom Isusom Kristom.
“Onaj tko njeguje intimni život s Bogom, tko je uskladio svoje srce, dušu i umne sposobnosti s Božjom ljubavlju, tko svoje sposobnosti stavlja u službu bližnjega, može širiti toplinu Božje ljubavi u ljudskim srcima i biti svjetlo koje će pomoći ljudima da vide Boga i slave Oca, može postati sol koja će dati okus životu i postati svjetlo po kojem će drugi moći prepoznati Kristovo lice. Tko tako duhovno živi s Kristom, može ostvariti ideal života kojeg je živjela sv. Terezija od Djeteta Isusa: ‘U srcu Crkve, moje majke, bit ću ljubav’”, rekao je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je poželio da i obred doživotnog zavjetovanja s. Matee bude duhovni poticaj “da živimo put kršćanske vjere u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kako bismo zauvijek gledali slavu koju je dao svome Sinu”, kao i da s. Mateu i sve karmelićanke prati radost Božje blizine, ne isključujući trenutke kušnje i križa. “Na putu života neka vas prati primjer i zagovor bl. Marije Terezije od sv. Josipa i svi sveci i blaženici karmelskog reda”, poručio je nadbiskup Zgrablić karmelićankama.
Tijekom obreda zavjetovanja, kako određuje Obrednik, nadbiskup Zgrablić pitao je s. Mateu je li spremna doživotno predati se Gospodinu. S. Matea je rekla pred nadbiskupom da moli od Boga, Crkve i Krista, Zaručnika Crkve, da ga nasljeduje do smrti u toj redovničkoj zajednici. Nadbiskup je s. Matei za vrijeme obreda predao simbole doživotnog zavjetovanja: križić na kojem piše ime s. Matee, sličicu na kojoj je napisan tekst osam blaženstava i svijeću.
S. Matea položila je doživotne zavjete dodirom križa kojeg je uvijek sa sobom nosila utemeljiteljica njihove Družbe, bl. Marija Terezija od sv. Josipa i stavljajući svoje ruke u ruke generalne poglavarice Majke Karle Marije od Križa Peranović. Vrhovna poglavarica Peranović došla je za tu prigodu iz kuće matice iz Nizozemske. U misi su sudjelovale i provincijalna poglavarica s. M. Andreja Petravić, redovnice i prijatelji Družbe, majka s. Matee, obitelj, rodbina i prijatelji. Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirale sestre pridošle iz svih samostana Provincije.

Provincija Karmelićanki BSI u Hrvatskoj ima 98 sestara. Njihove sestre djeluju i u misijama u Nizozemskoj, Islandu, Brazilu i Nigeriji.
Karmelićanke BSI Dan osnivanja svoje Družbe 2. srpnja slave kao ‘rođendan Družbe’ u zahvalnosti Presvetom Trojstvu za darovane milosti po životu i djelu njihove osnovateljice bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Na taj dan uvijek upriliče proslavu nekog redovničkog jubileja, polaganje zavjeta, ulazak u novicijat ili početak oblačenja.
U misi su koncelebrirali don Mario Akrap, župnik Mateine rodne zadarske župe bl. Alojzija Stepinca, vlč. Onesmo Simon Komba iz Tanzanije, jer je s. Matea prije dolaska u samostan volontirala u Tanzaniji u župi toga svećenika, don Antun Mate Antunović, s kojim je veže prijateljstvo dok su bili dijelom molitvene zajednice u zadarskoj župi Kraljice Mira na Stanovima, leskovački župnik Dubravko Škrlin Hren, vlč. Ivan Zovko i don Mario Karadakić, tajnik zadarskog nadbiskupa.
S. Matea je viša medicinska sestra i radila je u bolnici u Zagrebu. S. Matea je bila dolazila na duhovne susrete karmelićanki BSI u Bibinje i Zagreb gdje je upoznala njihovu karizmu. Osjeća misijski poziv i birala je biti dijelom Družbe koja ima zajednicu sestara i u misijama. To ju je dodatno privuklo Karmelićankama BSI, uz njenu pobožnost Srcu Isusovom koje je i u sâmom nazivu te karmelske Družbe.
Ines Grbić

Foto: Karmelićanke BSI
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA12 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




