Neki znakovi stalno preispituju svoje odluke, sumnjaju u sebe i sabotiraju vlastiti napredak. Iako imaju sve potrebne sposobnosti, njihova unutarnja borba sprečava ih da uspiju.

Djevica
Djevica je perfekcionist koji se rijetko zadovoljava postignutim. Umjesto da cijeni ono što ima, neprestano vidi ono što nedostaje. Kritična prema sebi više nego prema ikome, često odustaje od stvari jer nisu “dovoljno dobre”.

Ribe
Ribe znaju što žele, ali ne i kako to ostvariti. Lako ih preplave emocije, izgube se u maštanjima i često ne djeluju kad bi trebale. Sumnjaju u sebe, čak i kad im drugi vjeruju.

Blizanci
Blizanci imaju mnogo ideja, ali rijetko koju provedu do kraja. Njihova unutarnja rastrganost, strah od pogreške i stalno preispitivanje odluka često ih zakoče u ključnim trenucima.

Osobe s krvnom grupom A mogle bi imati veći rizik od razvoja autoimune bolesti jetre – ozbiljnog stanja koje može dovesti do opasnog oštećenja organa. Suprotno tome, osobe s krvnom grupom B pokazuju znatno manju vjerojatnost da će oboljeti od primarnog bilijarnog kolangitisa (PBC), bolesti koja postupno može uzrokovati zatajenje jetre.

Krvna grupa određena je genetikom, odnosno prisutnošću A, B ili H antigena na površini crvenih krvnih stanica. Postoje četiri glavne krvne grupe, A, B, AB i O. U analizi provedenoj na više od 1200 sudionika, među kojima je 114 imalo dijagnosticiranu autoimunu bolest jetre, upravo je krvna grupa A bila najzastupljenija među oboljelima. Slijedile su je O, B i AB.

Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Medicine, usporedila je krvne grupe dviju skupina, 114 oboljelih od autoimune bolesti jetre te 1167 zdravih pojedinaca. Od pacijenata, 44 su imala autoimuni hepatitis, a 70 PBC.

“Može se reći da su osobe s krvnom grupom A imale veću vjerojatnost za razvoj PBC-a nego osobe s krvnim grupama AB i O”, izjavio je dr. Yi Hong, stručnjak za transfuzijsku medicinu i vodeći autor rada.

Razlika je bila osobito izražena kod pacijenata s PBC-om, dok kod autoimunog hepatitisa ta povezanost nije bila tako jasno vidljiva. Istaknuto je i da su osobe s krvnom grupom B bile najmanje sklone razvoju ove bolesti.

Zašto baš krvna grupa A? Moguće genetsko objašnjenje
Znanstvenici smatraju da je objašnjenje skriveno u genetici. Osobe s krvnom grupom A češće nose alele HLA-DRB103:01 i DRB104:01, gene koji su u prethodnim istraživanjima povezani s većim rizikom od autoimunih bolesti jetre.

Ovi geni imaju ključnu ulogu u funkcioniranju imunološkog sustava jer pomažu tijelu da razlikuje vlastite stanice od patogena. No ako sustav zakaže, imunološki odgovor može krenuti u pogrešnom smjeru i napasti vlastito tkivo. Autori studije napominju i da su žene znatno podložnije autoimunim bolestima jetre od muškaraca, što bi moglo biti povezano sa spolnim hormonima, fetalnim mikrohimerizmom i genetikom. Rizik raste i s godinama.

Podmukla bolest koju je teško prepoznati
Kad se spomene bolest jetre, mnogi prvo pomisle na prekomjernu konzumaciju alkohola ili pretilost. No kod autoimunih bolesti jetre problem nastaje kad imunološki sustav napada vlastite stanice jetre, uzrokujući ožiljke, odnosno cirozu.

Primarni bilijarni kolangitis (PBC) razvija se kada imunološki sustav napada žučne kanale, što dovodi do nakupljanja žuči i oštećenja jetre.
Rani simptomi često izostaju, a najčešći prvi znakovi su umor, svrbež kože, suhe oči i usta, bolovi u kostima i zglobovima te nelagoda ili bol u trbuhu.

Kod mnogih se bolest sasvim slučajno otkrije na rutinskim krvnim pretragama. Do trenutka dijagnoze, čak trećina pacijenata već ima razvijenu cirozu.

Ograničene mogućnosti liječenja
Liječenje bez transplantacije svodi se na terapiju steroidima i lijekovima koji smanjuju upalu i imunološku aktivnost, no ti se lijekovi moraju uzimati cijeli život i mogu uzrokovati nuspojave poput bolova u trbuhu i proljeva. U nekim slučajevima mogu čak pogoršati stanje.

Kada jetra počne otkazivati, pacijentu često preostaje vrlo malo vremena. Transplantacija je jedina preostala šansa, no broj potrebnih jetri dvostruko nadmašuje broj dostupnih donora.

Stručnjaci ističu da su i PBC i autoimuni hepatitis u porastu, a među mogućim okidačima navode se virusne infekcije i izloženost toksinima iz okoliša.

Klasična kuhinjska spužvica popularan je pribor za pranje posuđa. Nažalost, upravo spužvice stvaraju idealne uvjete za razmnožavanje bakterija. Objašnjavamo kako najbolje očistiti kuhinjske spužvice, kada je vrijeme za novu i koje higijenskije alternative postoje.

Zašto su kuhinjske spužvice raj za bakterije?
Kuhinjske ručnike i krpe većina kućanstava redovito pere, no spužvicu često zanemarimo. Upravo se u njoj nalazi ogromna količina bakterija. Razlog je jednostavan: porozna struktura s mnogo šupljina zadržava vlagu, toplinu i ostatke hrane – idealno okruženje za mikrobe. Prema podacima njemačke studije iz 2017., jedan kubični centimetar spužvice može sadržavati do 50 milijardi bakterija. Ukupno su istraživači pronašli više od 350 različitih vrsta bakterija, piše govorise.si.

Kako očistiti kuhinjsku spužvicu?
Njemački Savezni institut za procjenu rizika (BfR) preporučuje da kuhinjske krpe mijenjate barem jednom tjedno. Spužvice, međutim, nisu posebno prikladne za čišćenje kuhinjskih površina.

Ključni savjeti:
Nakon svake uporabe operite spužvicu deterdžentom i dobro je osušite.
Spužvicu držite na prozračnom mjestu kako bi se mogla osušiti, a ne u sudoperu gdje obično uvijek ima vode.
Nakon kontakta sa sirovim mesom, jajima ili ribom odmah je zamijenite ili očistite.
Radije koristite papirnate ručnike za brisanje ostataka hrane.
Operite spužvicu u perilici rublja
Spužvice možete oprati na 60 °C uz sredstvo za pranje koje sadrži izbjeljivač. Nakon pranja trebaju se sušiti na zraku. Kako biste zaštitili ostalu odjeću, perite ih u vrećici za pranje.
Napomena: Blaga sredstva bez izbjeljivača ne uklanjaju dovoljno bakterija. Sredstva s izbjeljivačem uništavaju mikrobe već na 30 °C – ovaj savjet vrijedi u slučaju veće mikrobiološke kontaminacije.

Zašto pranje nije trajno rješenje?
Studija njemačkih znanstvenika pokazala je da pranje spužvica samo privremeno smanjuje broj bakterija, koje se potom brzo ponovno razmnože. Rezultat: oprana spužvica nije ništa čišća od neopranе.

Mikrovalna pećnica – opasan mit?
Čest kućanski trik je staviti spužvicu u posudu s vodom i zagrijati je u mikrovalnoj pećnici. No to se ne preporučuje – određene bakterije preživljavaju i zatim se mogu proširiti i po mikrovalnoj pećnici. Stručnjaci preporučuju da spužvicu mijenjate barem jednom tjedno.

Koje su bolje alternative spužvicama?
Zamjena spužvice bolja je i održivija opcija:

Kuhinjske krpe od pamuka
Krpe od mikrovlakana
Lufa spužve (biljnog podrijetla)
Najbolja alternativa je: četka za pranje posuđa.

Studija iz 2021. pokazala je da se na četkama bakterije razmnožavaju mnogo sporije nego na spužvicama. Razlog je glatka struktura vlakana i brže sušenje ako su obješene. Bakterije poput salmonele presuše preko noći.

Plastične četke možete prati i u perilici posuđa. Možete ih očistiti i mješavinom octa ili sode bikarbone.

Nova opcija su i silikonske spužvice koje su antibakterijske i otporne na plijesan. Ne upijaju tekućinu i prikladne su za manje zaprljano posuđe.

Međutim: proizvodnja silikona energetski je zahtjevna, a materijal nije razgradiv.

Kako postupati s otpadnim spužvicama?
Iskorištene spužvice i krpe spadaju u miješani otpad (ne u biootpad ili plastiku).

Posebno upozorenje: osobe oslabljenog imuniteta
Većina bakterija na spužvicama bezopasna je za zdrave ljude, no za osobe oslabljenog imuniteta mogu predstavljati ozbiljan rizik – npr. bakterije poput:

Acinetobacter johnsonii
Moraxella osloensis
Chryseobacterium hominis