Crkvena proslava dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina u njegov rodni Zadar iz Italije, prvi put u šest stoljeća dugoj povijesti od smrti toga franjevca na glasu svetosti, u nedjelju, 5. svibnja, bila je znak početka nove povezanosti između Zadra i hrvatskog blaženika zadarskog roda čiji svetački primjer nije dovoljno poznat i prisutan u Hrvatskoj i u njegovom rodnom Zadru.

Fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu gdje je bl. Jakov djelovao i Tonino Giordano, pripadnik Trećeg franjevačkog svjetovnog reda, donijeli su u Zadar 4. svibnja relikviju bl. Jakova Zadranina – prst franjevca, koji se nosi svake godine u procesiji u Bitettu na blaženikov blagdan 27. travnja, na proslavi koja okupi i 100 000 hodočasnika.

Proslava bl. Jakova s njegovom relikvijom u Zadru 5. svibnja sastojala se od mise u crkvi sv. Frane koju je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić i potom procesije središtem Zadra s relikvijom bl. Jakova, prvi put u povijesti Zadra, koju je također predvodio mons. Zgrablić.

Na kraju proslave koja je završila u katedrali sv. Stošije, gvardijan Dituri pozvao je nadbiskupa Zgrablića da sljedeće godine mons. Zgrablić u Bitettu predvodi misu i procesiju na blagdan bl. Jakova, 27. travnja. Bl. Jakov u Bitettu toliko je prisutan i osvjedočeni su u uslišanja po njegovom zagovoru, da ga nazivaju Ljubljeni, Sveti i Naš otac. Bitetto je udaljen 25 km južno od Barija. Bl. Jakov je iz Zadra bio pratio poglavara na Kapitul Franjevačkog reda u Italiju, a onda je poslan u Apuliju gdje su franjevci imali nekoliko samostana i gdje su dolazili bosanski bjegunci pred Turcima. Tako je bl. Jakov godinama, do svoje smrti 1496. g.,  djelovao u Bitettu.

Na kraju proslave, prigodne riječi u katedrali sv. Stošije uputili su fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i fra Vincenzo, gvardijan samostana iz Bitetta. Provincijal Šanko najavio je vjernicima ideju da ubuduće svake godine Zadrani koji žele hodočaste u Bitetto na Jakovljev blagdan i sudjeluju u proslavi 26. i 27. travnja, a da franjevci iz Bitetta i njihova grupa hodočasnika ubuduće svake godine u svibnju dođu u Zadar s relikvijom bl. Jakova – da to postane tradicija u čašćenju bl. Jakova u Zadru.

„Samo treba biti otvorenog srca i malo dobre volje. Blaženik se vratio kući i nadam se da ovo neće biti zadnji put. Da se gradovi Zadar i Bitetto povežu, možda i pobratime. To bi bilo jako lijepo, stvarati mostove i zajedništvo“, poručio je provincijal Šanko u katedrali sv. Stošije.

Fra Tomislav je podsjetio na hodočašće pedeset vjernika iz Zadra 2023. g. koje je on predvodio na proslavu bl. Jakova u Bitettu. Tada su tamošnji franjevci zadarskim hodočasnicima pružili veliko gostoprimstvo. Za vrijeme blagovanja s franjevcima nakon procesije, pojavila se ideja da franjevci iz Bitetta donesu relikviju bl. Jakova u Zadar.

„Tada je to bio samo lijepi san, a postao je stvarnost i premašio je sva očekivanja. Hvala Bogu, doživjeli smo nešto što grad Zadar nikad nije doživio. Hvala gvardijanu fra Vincenzu i gospodinu Toninu iz Bitetta za sve što su učinili u donošenju relikvije. Blaženik je spojio dvije obale Jadrana. To je prvo čudo, gledajući vas kako pjevate i molite, mislim da se može reći da se radi o malom čudu“, rekao je provincijal Šanko u obraćanju vjernicima u katedrali, istaknuvši da je bl. Jakov bio čovjek koji je spajao, povezivao ljude.

„Mislim da ljudski život vrijedi upravo po tome – koliko si ljudi spojio, koliko stvaraš zajedništvo, koliko uživaš kad je ljudima oko tebe lijepo, dobro. Kad se malo makneš u stranu i daš drugima da imaju mjesta. I onda ti bude drago. Bl. Jakov je znao staviti druge ljude ispred sebe. Nije bio zaokupljen sobom. Gledao je u Boga i iz pogleda u Boga znao je potaknuti lijepo u ljudima i utješiti ljude. Na kraju ostane ono što predaš drugima. Ostaje susret, dubina i ljepota susreta kojeg smo znali prenijeti. Neka po njegovom zagovoru i nas učini takvima“, poručio je provincijal Šanko.

Potaknuo je da ne ostanemo samo na vanjskom izrazu vjere u čašćenju relikvije. „Nego da relikvija, odnosno duh našeg blaženika i nas potakne na malenost, jednostavnost, dobrotu, svetost. Ono što je bl. Jakov znao u svakidašnjici, zapaziti neobično, božansko u ljudskome. To je poruka, kao i poruka siromaštva koje treba druge. Jer to je poanta: da se povezujemo, da damo više mjesta drugima. To je veličina čovjeka po čemu ćemo biti i suđeni – koliko mjesta smo napravili drugima i koliko smo znali ostvariti zajedništvo“, rekao je fra Tomislav.

Šanko je zahvalio nadbiskupu Zgrabliću što je predvodio misu i procesiju i fra Stipi Nosiću, gvardijanu samostana sv. Frane u Zadru. „Fra Stipe je imao viziju  proslave s relikvijom i procesijskim križem. Možda je bilo malo i nepovjerenja da se sve ovo ostvari, ali učinjen je pun pogodak. Grad je živnuo, Zadar je doživio nešto što je dugo čekao“, poručio je fra Tomislav.

„Neraspadnuto tijelo bl. Jakova je poruka neraspadljivosti života“

U svom obraćanju u katedrali, fra Vincenzo, gvardijan iz Bitetta, zahvalio je u ime Provincije sv. Mihaela arkanđela iz Puglie na doživljenome, rekavši da je događaj s relikvijom bl. Jakova dostojanstveno proslavljen u čast uzornog sina vjernoga Zadra, kako i zaslužuje bl. Jakov da mu odgovore vjernici Zadra, u posvećenosti njemu. Pozvao je zadarske vjernike da dođu u Bitetto gdje se već šest stoljeća nalazi neraspadnuto tijelo bl. Jakova, da mu se puk moli. Brojni dolaze vidjeti tijelo blaženika i ostavljaju zahvale za uslišane molitve. Tijekom ovogodišnje devetnice ususret proslavi blagdana bl. Jakova, fra Vincenzo je s relikvijom koju je donio i u Zadar, prstom blaženika, išao u pohode bolesnima u njihove kuće. Dolazak relikvije u svoj dom ljudi su doživjeli kao milost i to im je puno značilo.

„Velika je posvećenost i pobožnost ljudi prema bl. Jakovu u Bitettu. Mole mu se u različitim potrebama i zahvaljuju za uslišane milosti. Brojna su svjedočanstva kako je bl. Jakov pomogao ljudima u bolesti, ozdravljenju djece. Za Bitetto, bl. Jakov je znak svetosti, znak blizine i nade u raznim situacijama i potrebama, u suočavanju s bolestima. Ušao je u sve sfere života, ne samo u Bitettu, nego i okolici, na jugu Italije. I trgovine, restorani se zovu bl. Jakov, jer postoji duboka veza između blaženika i ljudi. To je jako lijepo, nisu s njim povezani zbog materijalne dobiti, nego mu se baš utječu i od njega traže milosti.

Bl. Jakov je primjer za nasljedovanje i znak i hrvatske zemlje i grada Zadra u kojem ga je njegova obitelj poučila vjeri u Krista, predala mu zalog vjere i on je to nosio sa sobom. Njegova svetost upisana je u srca brojnih ljudi. Po primjeru Krista postao je blizak ljudima, postao je svjedok božanske ljudskosti koju je mogao nositi drugima“, istaknuo je fra Vincenzo. Biti u gradu rođenja bl. Jakova, vidjeti mjesto gdje je rođen i rastao, potaknuli su u gvardijanu Dituriju snažnu emociju. Donijeti relikviju bl. Jakova je poticaj da se veza između Bitetta i Zadra još više učvrsti. „Neka bl. Jakov svojim dolaskom daruje čudo hrvatskoj zemlji i narodu, neka produbi veze između vas i nas. Neraspadnuto tijelo bl. Jakova je poruka Božje svetosti, neraspadljivosti života. Kad živimo s Bogom, to nije podložno raspadljivosti, nego traje. Kao što je procesijski križ bio znak mira, neka i Božji blagoslov po zagovoru bl. Jakova isprosi mir zemlji i svijetu “, poručio je fra Vincenzo.

Tonino Giordano, član Trećeg svjetovnog franjevačkog reda, rekao je da je u Zadru doživio ljepotu grada, ali i ljudi. Dolazeći u Zadar, na trajektu je susreo zadarske hodočasnike iz župe Voštarnica na povratku s njihovog hodočašća u Bitetto te je rekao da je pjevao s njima pjesme, iako ih nije razumio. „Kod vas postoji potencijal da se razvije pobožnost bl. Jakovu. Ako se još više povežu Bitetto i Zadar i pobožnost bl. Jakovu će biti još žarča. Za nas je bl. Jakov kao otac. On je za nas naš otac. Ali ne samo za Bitetto, nego za cijelo okolno područje. Spasio je ljude Bitetta od kuge i spasio je mnoga srca koja su molila pred njim. Izliječio je srca mnogih, posredujući ne samo tjelesno zdravlje ljudi“, naglasio je Giordano. Darom bl. Jakova smatra i svoju ženu koja je predsjednica Trećeg svjetovnog reda. Vjenčali su se u svetištu bl. Jakova. Njegovo srce pripada franjevcima i puno radi za njih, uvijek im je na raspolaganju i usluzi.

„Nakon više od šest stoljeća, bl. Jakov simbolički je opet u svom rodnom gradu“

Proslava s relikvijom bl. Jakova u Zadru u kojoj su sudjelovali vjernici iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije, iz grada Zadra, zaleđa, Ravnih kotara i Bukovice i s otoka, počela je svečanim misnim slavljem u crkvi sv. Frane koja se nalazi u sklopu samostana sv. Frane u kojem je bl. Jakov počeo redovništvo, u koji je ušao u dvadesetoj godini života. Misa je počela ulaznom procesijom nadbiskupa Zgrablića i koncelebranata kroz klaustar samostana u crkvu sv. Frane. Prije početka mise, provincijal Šanko je relikviju bl. Jakova u zlatnom relikvijaru donio do mjesta gdje se nalazi slika bl. Jakova Zadranina na zidu crkve koju su 1989. darovali franjevci iz Bitetta i postavio relikviju na postolje podno te slike, ukrašeno cvijećem i svijećama. Među cvijećem su dominirali bijeli ljiljani, boja i znak svetosti i čistoće koju je i kao svoj redovnički zavjet oživotvorio bl. Jakov. Kod te slike 2023. g. postavljen je i brončani relikvijar s prahom stabla koje je izraslo iz štapa bl. Jakova u samostanskom vrtu u Bitettu.

Na sredini prednje strane oltara, tijekom mise nalazio se procesijski križ iz 14. st. iza kojeg je u procesiji Zadrom u 15. st. hodio i bl. Jakov. Na početku mise u crkvi sv. Frane, pozdravnu riječ uputio je gvardijan Nosić. Rekao je da je to važan događaj za samostan sv. Frane i Zadar. „Nakon više od šest stoljeća, bl. Jakov simbolički je opet u svom rodnom gradu. Čovjek sveta života, kojeg je Crkva još 1700. g. proglasila blaženim. Razlog radosti je i procesijski križ, simbol mira, kojeg je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala samostanu sv. Frane u čijoj je sakristiji potpisan Zadarski mir 18. veljače 1358. godine. Kroz 50 godina dok je trajao taj mir, na godišnjicu potpisivanja toga sporazuma, s tim križem održavale su se procesije ulicama Zadra, u zahvalnom spomenu na postignuti mir. Kad je 1409. g. Zadar opet pao pod Veneciju, Mlečani su tu procesiju bili zabranili.

Križ je bio ukraden baš na blagdan bl. Jakova Zadranina, u noći 26. / 27. travnja 1974. g., a vraćen je 4. kolovoza 2023. godine. Ne mogu se oteti dojmu kako je u povratu toga procesijskog križa svoj prst imao baš bl. Jakov i Providnost je njegovu relikviju – prst bl. Jakova, donijela u Zadar. Jakov je kao dječak sigurno hodio za tim križem u procesiji, a dok je živio u samostanu sv. Frane u Zadru, o njemu je vodio brigu. Procesijski križ ostaje u Jakovljevom gradu Zadru“, rekao je gvardijan Nosić.

Zaustavljanje procesije kod nekadašnje crkve Marije Velike u kojoj je bl. Jakov kršten

Proslava je bila u znaku pučke povijesne memorije na vrijeme u kojem je živio bl. Jakov. Pokazalo se to i pjevanjem na misi na kojoj je pučke pjevače predvodio Ivica Dundović, angažirani vjernik laik iz Radovina, voditelj više KUD-ova i promicatelj napjeva glagoljaške crkvene baštine.

„Prikazali smo baštinu Radovina, Ražanca, Rtine i Privlake. Na misi i u procesiji KUD-ovi iz tih mjesta pjevali su glagoljaške napjeve želeći predstaviti starohrvatsko pučko pjevanje, u sjećanju kako se u prošlim vremenima pjevalo u Zadru, na hrvatskom jeziku. To je prilika da ljudi i kroz pjesmu osjete zajedništvo i kako je lijepo kad cijela crkva zajedno pjeva. Lijepo je da su se i folklorne skupine okupile oko blaženika. Bl. Jakov okupljao je ljude oko sebe i kroz povijest, a okuplja ih i danas po svom zagovoru. Lijepo je da se i mi Zadrani pomalo budimo, da se vratimo bl. Jakovu i da mu damo časno mjesto koje mu pripada u njegovom rodnom Zadru“, rekao je Ivica Dundović.

U proslavi su sudjelovali članovi približno pedeset folklornih skupina, od djece do odraslih, odjeveni u narodne nošnje svoga kraja i s barjacima, među kojima su bili i vjernici iz nekoliko župa Šibenske biskupije. Folklorne skupine je pozivom angažirala Anamarija Botica Miljanović, promicateljica čašćenja bl. Jakova. „Ovo je veliki dan u našem gradu Zadru. Tu je naš dragi bl. Jakov Zadranin, nakon toliko godina mnogi su ga dočekali. Sretni smo jer imamo priliku bolje upoznati i više častiti našeg blaženika. Činimo dobra djela. Naše možda i malo djelo ljudima može njihove živote promijeniti na bolje“, potaknula je Miljanović.

Poslije mise, procesija s moćima blaženika išla je od Trga sv. Frane ispred crkve sv. Frane, ulicama Zadarskog mira 1358., Božidara Petranovića, zatim Bedemima zadarskih pobuna, ulicom obitelji Stratico, Trgom Petra Zoranića, Poljanom Šime Budinića pokraj crkve sv. Šime, ulicom Elizabete Kotromanić te Širokom ulicom (Kalalergom) do katedrale sv. Stošije.

Te ulice su lokacije na kojima je odrastao bl. Jakov kao dijete i mladić i u svom imenu povezane su i s franjevačkim samostanom sv. Frane u Zadru u kojem je počelo Jakovljevo redovništvo. Ulica Zadarskog mira, u spomen na mirovni sporazum Zadarski mir koji je bio potpisan u sakristiji crkve sv. Frane; Bedemi su okruživali crkvu Marije Velike u kojoj je bl. Jakov kršten, a nalazila se na mjestu sadašnje tržnice u središtu grada na Poluotoku; prolaz procesije pokraj crkve sv. Šime čije se tijelo najprije nalazilo u crkvi Marije Velike, gdje je bl. Jakov kršten, a 16. svibnja 1632. je preneseno u sadašnju crkvu sv. Šime čiji je naslovnik do  dolaska tijela bio Stjepan prvomučenik; procesija ulicom Elizabete Kotromanić, kraljice koja je dala izraditi škrinju sv. Šime i bila je povezana s franjevcima sv. Frane te je samostanu sv. Frane u 14. st. darovala procesijski križ.

Nakon više od 600 godina, taj procesijski križ iz 14. st. opet je pronesen ulicama Zadra u procesiji. Na početku duge procesije brojnih vjernika, bila je velika slika bl. Jakova Zadranina, sklopljenih ruku i s pogledom prema nebu koju su u procesiji nosila bogoslovi fra Benjamin Milković iz Franjevačke provincije sv. Jeronima i fra Ante Dodig iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. U misi su sudjelovala dvojica bogoslova Franjevačke provincije sv. Jeronima i petorica bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Iza te slike, vjernici su nosili povijesne barjake nekadašnjih bratovština samostana sv. Frane te barjake drugih povijesnih postrojbi. Dječak i djevojčica nosili su zastavu s grbom Grada Zadra. U procesiji su bili predstavnici grada Zadra i Zadarske županije sa županom Božidarom Longinom te Miljenko i Desa Dujela, promicatelji života i glasa svetosti bl. Jakova još godinama prije, kada se o bl. Jakovu nije govorilo u široj javnosti; o njegovom čašćenju u Italiji Miljenko Dujela snimio je i dokumentarni film.

Procesijski križ iz 14. st. u procesiji je nosio gvardijan fra Stipe Nosić. Nakon njega su bili svećenici, potom relikvija bl. Jakova koju je nosio nadbiskup Zgrablić. U pratnji nadbiskupa tijekom procesije bili su provincijal Šanko i gvardijan fra Vincenzo. Puk je u procesiji pjevao pučke crkvene pjesme i molio krunicu. Procesija se zaustavila jedanput, na bedemima, kod nekadašnje crkve Marije Velike u gradskoj luci gdje bio kršten bl. Jakov, iznad glavnih gradskih vrata kroz koja se ulazi u središte Poluotoka. Na tom je mjestu navješteno evanđelje o Blaženstvima koje se uvijek čita na franjevačkim proslavama. Blaženstva opisuju redovnički život i njih je bl. Jakov ostvario u životu. Od toga mjesta na bedemima, u nastavku procesije relikviju bl. Jakova nosio je provincijal Šanko, u pratnji mons. Zgrablića i gvardijana Diturija. Dok se procesija Kalelargom približavala prvostolnici, zvonila su zvona katedrale sv. Stošije. Na kraju proslave u katedrali puk je pjevao ‘Kraljice neba, raduj se’, a bl. Jakov je bio osobito pobožan Majci Božjoj.

Molitve na čast i za proglašenje svetim bl. Jakova Zadranina

Relikvija bl. Jakova bila je postavljena u središte prezbiterija u katedrali, a ispred glavnog oltara u prezbiteriju katedrale gvardijan Nosić držao je u rukama procesijski križ iz 14. stoljeća.

Po dolasku u katedralu, nadbiskup Zgrablić je za klecalom pročitao molitvu na čast bl. Jakova Zadranina koja glasi: „Oče naš nebeski, zahvaljujemo ti što si izabrao jednog građanina naše domovine i našeg grada da te proslavi svojim životom i da svima nama bude svjedokom na našem životnom putu. On je izabrao ideale sv. Franje i išao putem poniznosti i siromaštva, putem Isusa Krista. Zato si ga obdario darom ozdravljenja i proroštva, a tvoja ga je Crkva proglasila blaženim. Mi te molimo da ga još više proslaviš u svojoj Crkvi i da nam po njegovom zagovoru udijeliš dar vjere i ljubavi da sigurnim putem idemo tebi, našem vječnom cilju. Blaženi Jakove, miljeniče Božji, koji si izabrao ideal asiškog sveca, put poniznosti i siromaštva, koji si svoj život posvetio Bogu i bližnjemu. Ti koji si stupao ulicama našeg grada, budi naš zagovornik kod Boga. Pomozi svima nama da budemo vjerni Bogu. Molimo te da nas zagovaraš kod Boga u svim našim potrebama. Amen“.

Puk je potom izmolio Oče naš, a mons. Zgrablić je onda pročitao i molitvu za proglašenje svetim bl. Jakova koja glasi. „Svemogući, milosrdni Bože, koji uzvisuješ ponizne i po njima činiš velika djela. Molimo te, proslavi svoga poniznog i vjernog slugu, bl. Jakova, kako bi u tvojoj Crkvi, općem sakramentu spasenja, imali još jedan svijetli uzor koji nas uči i potiče tebe sve više prepoznavati i ljubiti u svojoj braći. Po njegovom zagovoru, povjeravamo ti naše potrebe, sigurni da ćeš nas uslišiti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen“.

Na kraju proslave u katedrali, nadbiskup Zgrablić blagoslovio je puk s relikvijom bl. Jakova Zadranina koja je zatim bila izložena puku na čašćenje. Ceremonijar proslave bio je fra Pavle Ivić, župni vikar župe Srca Isusova na Voštarnici u Zadru.

U misi u crkvi sv. Frane sudjelovala je i Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija RH čiji su suradnici doprinijeli da se procesijski križ nakon 50 godina vrati u samostan sv. Frane u Zadar. Taj križ je jedno od najvrjednijih kulturnih dobara Zadra i Hrvatske koje je, prethodno ukradeno, uspješno vraćeno u Hrvatsku.

Gvardijan Vincenzo Dituri i franjevački trećoredac Tonino Giordano boravili su u Zadru od subote, 4. svibnja do ponedjeljka, 6. svibnja. Po povratku u Italiju, fra Vincenzo i Tonino pohodili su i samostane provincije sv. Jeronima u Splitu i Hvaru.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić