Rimac nije prodao svih 150 primjeraka svog električnog hiperautomobila Nevera, a njen nasljednik vjerojatno neće biti električno vozilo. Nevera je predstavljena 2021. kao evolucija koncepta C_Two od 1888 konjskih snaga, uz prve isporuke kasnije te godine i planiranom proizvodnjom od 150 vozila, prenosi Autocar.

Hrvatska tvrtka još uvijek nije prodala spomenuti broj automobila, što predsjednik Uprave Mate Rimac pripisuje padu potražnje za ultra-high-end električnim vozilima.

“Počeli smo razvijati Neveru 2016./2017., kada je elektrika bila cool”, rekao je na konferenciji Financial Times Future of the Car u Londonu.

“Tržišno okruženje evoluiralo, a ukusi su se mijenjali”

Od tada je, nastavio je Rimac, tržišno okruženje evoluiralo, a ukusi su se mijenjali jer nacionalna zakonodavstva i glavni proizvođači automobila nastoje učiniti električne automobile mainstreamom.

“Regulatorna tijela i neki proizvođači originalne opreme toliko to guraju da se priča promijenila. Naturaju nam stvari koje ne želimo, pa se ljudi pomalo odmiču od cijele te prisilne primjene. Uvijek sam protiv toga. Mislim da se sve mora temeljiti na dobrim karakteristikama. Stoga proizvod mora biti bolji”, objasnio je Rimac.

Nevera je djelomično razvijena kao primjer onoga što se može postići s motorima i baterijama u doba kada je tehnologija još bila u povoju i kada su je glavni proizvođači tek trebali u potpunosti prihvatiti.

“Elektrifikacija postaje mainstream, a ljudi se žele razlikovati”

“U to vrijeme mislili smo da će električni automobili biti cool u roku od nekoliko godina – najbolji automobili ili s najboljim performansama i tako dalje. Sada primjećujemo da se ljudi na vrhu ovog sektora žele razlikovati kako elektrifikacija postaje mainstream”, kaže Rimac.

To se uglavnom očituje u želji za analognom tehnologijom i pogonima na unutarnje sagorijevanje, sugerirao je hrvatski poduzetnik, koristeći analogiju da vrhunski analogni satovi zahtijevaju nekoliko puta više novca od sposobnijih i popularnijih pametnih satova.

“Apple Watch može sve bolje. Može još 1000 stvari, puno je precizniji, može mjeriti otkucaje srca. Ali nitko ne bi platio 200.000 dolara za Apple Watch. Imamo tržište za Neveru, to je najprodavaniji električni hiperautomobil. Već smo isporučili više od 50 automobila od ukupno 150”, rekao je Rimac i dodao:

“Da smo stvorili električni Bugatti, prodali bismo ih određenu količinu, sigurno, zbog brenda, ali ta količina ne bi bila ni blizu procijenjenoj količini koju će prodati V16 motor Chironova nasljednika”.

Rimac je rekao da ne vidi oporavak potražnje za električnim hiperautomobilima jer će u segmentima mainstream automobila biti određene lojalnosti prema pojedinačnim brendovima i tehnologijama pogona, ali segmenti automobila visoke klase zahtijevaju visoku razinu diferencijacije i analogne privlačnosti.

“Radio nešto što drugi ne mogu”

“Mislim da postoji tržišna niša za stvari koje se ne mogu raditi s motorom s unutarnjim izgaranjem. Ne radi se o tome da budemo električni; radi se o tome da radimo stvari koje drugi automobili ne mogu i da pružamo jedinstveno iskustvo”, rekao je Rimac.

Rimac je nedavno otkrio Autocaru da njegova tvrtka istražuje može li njihov sljedeći automobil koristiti revolucionarnu tehnologiju nanocijevi, pri čemu se “kemijski različita” tekuća goriva mogu koristiti za proizvodnju električne energije za pogon motora, napuštajući tako konvencionalni raspored baterija.

“Naša kompanija nije isključivo električna, nego radi sve što je najuzbudljivije u određenom trenutku”, rekao je Rimac, navodeći LPG, vodik, pa čak i dizel kao potencijalna goriva koja bi se mogla koristiti u ovoj postavci.

U međuvremenu ne vidi “nikakav razlog” da Bugatti, koji je Rimac kupio od Volkswagen grupe 2021. godine, prestane prodavati automobile s motorima na unutarnje sagorijevanje u skoroj budućnosti: “Razvili smo novi V16 motor i želimo koristiti taj motor neko vrijeme, a možda i neke druge motore i ne vidim razlog zašto bi to bilo nemoguće”.

Sitnim i ne odveć ukusnim ranim trešnjama cijena se u svega nekoliko dana prepolovila. Dalmatinske, podravske, zagrebačke… na tržnicama su diljem Hrvatske s deset do 12 eura spuznule već i na šest eura/kg, dok krupnije koje su mahom uvoz iz Španjolske u metropoli koštaju 14-15 eura za kilogram.

“Ove su vam XXL, sočne su i u potpunosti su zavrijedile cijenu od 14 eura. Od ovih domaćih imate samo koštice”, hvalio je svoju uvoznu trešnju prodavač u Utrini u Zagrebu.

No kupci su jučer, vjerojatno i zbog kiše zaobilazili i tržnice – i trešnje oko kojih se svake godine lome koplja jesu li precijenjene. Ove velike uvozne koštaju koliko i tri kilograma pilećih bataka i zabataka ili pak koliko i kila i pol solidnog junećeg ili dvije kile svinjskog buta u obližnjim mesnicama, dok domaće po cijeni pariraju jagodi purgerici ili vrgoračkoj jagodi, prenosi Večernji list.

“Neće koštati manje od deset eura”

Prve prave, krupne i sočne trešnje, na tržnice bi pak, doznajemo, mogle bi stizati od nedjelje posluži li vrijeme, no sigurno neće koštati manje od deset eura. Dapače, bit će i koji euro skuplje nego lani, procjenjuje predsjednik Udruge ZG trešnja Zlatan Kljaković Gašpić, čiji OPG s berbom na tri ha najmodernijih nasada (1600 stabala) u Majkovcu pokraj Sv. Helene kreće u ovu subotu. Točnije, “ako što ostane nakon ovih kišurina koje će pospješiti i njihovo pucanje”, dodaje.

“Očekujem rodnu berbu. No u pojedinim dijelovima Zagreba velike su štete u voćnjacima od mraza, primjerice, u Demerju. Kaštele su “izgorjele” – zbog lošeg vremena nije došlo ni do oprašivanja trešanja, a u Slavoniji su od mraza stradale ne samo trešnje nego i drugo voće, a i Istra je podbacila”, objašnjava Kljaković Gašpić te ocjenjuje kako je ova godina lošija za trešnje od lanjske za 50-60 posto, a i dalje je problem tko će ih brati.

Trešanja nedostaje svuda u Europi

“Kilogram trešanja kod mene košta 1 euro. Već sada su krupne, promjera oko 3 cm i bude li sunca, sutra i prekosutra će još dobiti i na slatkoći. No neće ih biti na štandovima u Zagrebu za što se “pobrinuo” Grad koji svoje proizvođače smatra “kulacima” te je toliko povisio najam na gradskim punktovima da im se prodaja više ne isplati. I te kako je vidljivo da zadnjih nekoliko godina u Zagrebu nestaju štandovi s jagodama i trešnjama. Jagoda je lani i posađeno 50 posto manje jer je zbog visokih naknada za korištenje lokacija, za koje se sada licitira, prekinut lanac ‘mali proizvođač – kupac’, a upravo se zbog toga gradska proizvodnja i bila razvila”, tvrdi Kljaković Gašpić te dodaje kako je prije nove gradske vlasti samo s jagodama godišnje bilo po 90-100 štandova i 10-15 s trešnjama, a lani 32 s jagodama i tri s trešnjama. Koliko će ih biti ove sezone tek će se vidjeti kad krene berba – a i ona je, kao i ostale kulture uranila za nekoliko tjedana.

“Lanjska je sezona počela sa španjolskom trešnjom za 29 eura/kg, a zadržala se na osam do 12 ovisno o kvaliteti. Domaća je počela s 15-16, te završila s osam do deset eura, a zna li se kako ove godine berači traže i osam do devet eura po satu, i za to vrijeme uberu svega četiri umjesto 20 kg, ispada da kilogram u startu košta dva eura. Uopće se ne bojim da ne bih mogao sve prodati, nego tko će sve moje trešnje pobrati”, napominje on te poziva građane da i sami dođu u berbu za vlastite potrebe za osam eura/kg, minimalno deset kg po beraču. A trešanja nedostaje svuda u Europi. Španjolska rana tako se trenutačno u Bruxellesu prodaje za 35 eura, dodaje.

Stanko Barbarić iz Fragarije kaže kako su cijene trešanja na tržnicama stvar ponude i potražnje. A s poskupljenjem ili nedostatkom radne snage u Hrvatskoj cijene voća u radno intenzivnoj proizvodnji, trešanja, jagoda, malina i ostalog bobičastog voća, sve više će se izjednačavati s cijenama u okruženju. I on potvrđuje kako ovo nije dobra godina za koštičavo voće – za trešnju, a ni za šljivu, marelicu, breskvu…

Prve trešnje na tržnicama

“Mi smo u nasadima voća u Moslavini ove godine imali dva mraza i tuču, a tek smo ušli u peti mjesec. Vremenski ekstremi su sve izraženiji tako da svi očekuju prinose manje od godišnjeg prosjeka, a kod trešanja i pucanje plodova zbog kiša. Teško je zato spekulirati o cijenama, no mogle biti nešto više nego lani. U Europi trešnje i maline u normalnoj sezoni u maloprodaji koštaju između 10 i 18 eura. No uspoređujemo li cijene u Hrvatskoj u odnosu na zapadnu Europu još uvijek je velika razlika”,  tvrdi Barbarić.

Očekuje da će se prve trešnje u Hrvatskoj uglavnom prodavati po štandovima na tržnicama s obzirom na premale količine, a u trgovačkim se lancima mogu očekivati tek u drugoj polovici svibnja.

“U Hrvatskoj nema dovoljno proizvođača – ni velikih ni manjih koji su organizirani i mogu zadovoljiti potrebe neke trgovačke kuće”, kaže sugovornik.

Smatra kako bi se u Hrvatskoj trebalo znati koji su nam prioriteti u proizvodnji voća i povrća, makar i uz cijenu nekih značajnijih potpora kako bi se takva proizvodnja održala i kako bismo barem u nekim kulturama bili samodostatni. Brzo smo zaboravili koronu i kako je bilo kad su svi opskrbni lanci stajali, upozorio je.

Baby Lasagna na kladionicama za Eurosong popeo se na 41% šansi za pobjedu. Hrvatska je trenutno na prvom mjestu s nedodirljivim postotkom za Švicarsku koja je trenutno na drugom mjestu s 18% šanse za pobjedu.

Na trećem mjestu kladionica trenutno je Ukrajina, četvrta je Irska, a peta je Italija.

Finale Eurosonga je u subotu, dok je večeras na rasporedu drugo polufinale.