ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Hodočašće Biogradskog dekanata u Devetnici sv. Stošiji u zadarsku katedralu
Vjernici iz župa Biogradskog dekanata hodočastili su u katedralu sv. Stošije u Zadar četvrtog dana Devetnice sv. Stošiji, u utorak, 9. siječnja, ususret proslavi zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale.
Svečano misno slavlje u zadarskoj katedrali predvodio je don Dario Tičić, župnik župe sv. Stošije u Biogradu n/m i dekan Biogradskog dekanata, a propovijedao je o temi ‘Molitva u liturgiji Crkve’.
„Molitva je bila u liturgiji od samoga početka. Prvi kršćani nisu imali pisanih tekstova. Prvi pape, prvi svećenici bili su uglavnom pjesnici i po uzoru na židovsku liturgiju, bilo je nepojmljivo da netko čita molitvu. Nego, molitva se izgovarala iz svoga srca. U prvih pet stoljeća kršćanstva gotovo svi pape bili su pjesnici, među kojima se osobito ističe papa Damaz koji je posljednja počivališta rimskih mučenika dao ukrasiti s posebnim stihovima i himnima. Papa Grgur Veliki ispjevao je mnoge himne koji se i danas upotrebljavaju u liturgiji“, rekao je don Dario. S protekom vremena, molitve su se počele zapisivati. „Nakon nekoliko stoljeća, nastale su liturgijske knjige, počeci današnjih misnih knjiga, misala. Ono što se prije izricalo, počelo se zapisivati, pohranjivati i upotrebljavalo se jedanput na godinu, sol un annum. Tako je nastala riječ ‘solemnitas’, što znači svetkovina. Svetkovina je jedinstvena. Molitva je od početka bila u srcu liturgije“, rekao je don Dario.

„Liturgija je javni čin u kojem sudjeluju narod i Bog. To je interakcija između Boga i čovjeka, a posrednik je Isus Krist koji je prvi glas u molitvi Crkve. Kad molimo Časoslov, Isus moli prvi glas, a narod moli nakon njega. Molitva u liturgiji daje posebnu snagu, mogućnost da po molitvi uđemo u bît onoga što slavimo u liturgiji, sakramentu“, istaknuo je don Dario, rekavši da se molitva ne može odvajati od liturgije.
Podsjetio je kako mnogi ljudi nisu bili sve razumjeli u liturgijskom obredu, kad su mise slavljene samo na latinskom. Stoga i nije bilo neobično vidjeti da netko moli krunicu za vrijeme mise. Čak se znalo reći, ‘Idem poslušati misu’. „No, liturgijska reforma Drugog vatikanskog sabora posebno naglašava djelotvorno sudjelovanje naroda u misi. Svećenik predslavi misu, on je glas Crkve, svećenik je u ime Isusa Krista i istovremeno predstavlja Krista, in persona Christi. Isus je oltar, svećenik i žrtva“, rekao je don Dario. Naglasio je posadašnjenje Isusove žrtve koja se događa ‘ovdje i sada’ na oltaru, kad god se slavi sveta misa.
„U riječima pretvorbe ne kaže se „Isus je bio rekao: ‘Ovo je tijelo moje’“, nego „Isus uze kruh, zahvali, razlomi i reče: ‘Ovo je tijelo moje, ovo je krv moja’. Toga trenutka, kad to svećenik izgovara, Isus se tada opet žrtvuje na oltaru, na nekrvni način. Jedanput u povijesti, u vremenu i prostoru, Isus se žrtvovao prolijevajući svoju krv i žrtvujući svoje tijelo. U svakoj svetoj misi ponovno se obnavlja ta žrtva. Slaveći svetu misu, uranjamo u nešto što ne vidimo, ulazimo u transcedentno koje je neobjašnjivo, nama ljudima nepojmljivo. I gdje god se slavi sveta misa, u bazilici sv. Petra u Vatikanu ili u bilo kojoj maloj crkvi, jednako vrijedi pred Bogom. To je osobito fascinantno“, istaknuo je don Dario.

Govoreći o veličini euharistijskog otajstva i žive Božje prisutnosti pod prilikama posvećenog kruha i vina, Tičić je naveo jedan primjer. Svećenik Zadarske nadbiskupije, don Šanto Bilan, rodom s otoka Iža, u komunizmu je bio zatočen u zatvoru. „U tamnici je našao dva, tri zrna grožđa iz kojih je istisnuo sok i dvije, tri mrvice kruha. I u najdubljoj noći, u tami, u svojoj ćeliji, slavio je svetu misu. Izrekao je riječi pretvorbe. Nekoliko kapi toga iscijeđenoga soka i tih nekoliko mrvica kruha više nisu bili samo to, nego su postali presveto Tijelo i Krv Gospodinova. Tada je začuo korake stražara i prepao se, da u tom činu ne bude uhvaćen, odnosno otajstvo euharistije obešćašćeno. U trenutku te panike, te čestice su mu se prosule i razlile po zatvorskom podu ćelije.
Dobro se sjećam toga svjedočanstva don Šanta, kako je govorio: ‘U suzama sam to, s ustima, dizao s poda. I to mi je bila najpotresnija misa u životu’, s tih malo prilika na rukama. Isus Krist, Bog, sigurno je bio s njim. Kasnije je don Šanto bio oslobođen, bio je župnik, umro je 27. siječnja 1994. godine. Puno je takvih primjera, kako i u takvim okolnostima, ako se iskreno, molitveno raspoložena srca slavi, misa jednako vrijedi“, poručio je don Dario.

U zahvalnosti Bogu što se misa sada slavi na narodnom jeziku, da ljudi mogu razumjeti liturgiju na svom jeziku, don Dario je rekao da molitva u liturgiji pomaže ljudima da shvate što se slavi, jer liturgija je puna znakova, gesti.
Vjernici su pozvani sudjelovanjem u liturgiji nadići naše vremenito, ono što je svakodnevno. „Zato su se crkve zvali hramovi, znači da se čovjek odvaja od vremena i prostora i posvećuje Bogu kroz riječi, geste, kroz Milost koju ne vidi i kroz svoje sudjelovanje. Liturgija je ispunjena osjetom vida, okusa, mirisa. Pričešćujemo se, kadi se. Sve što nas u crkvi okružuje, doprinosi da se u nama stvori prikladno raspoloženje. Zato su crkve drugačije od svakodnevnih prostora“, rekao je don Dario.
Potaknuo je vjernike da sudjeluju u misi i sabranošću svojih misli. „Teško je nekad biti sabran, ali važna je nakana, ‘Želim sada slaviti svetu misu’. Prisutnost je nekad teško održati. No, kad god se stavljamo u sjenu Božju, pod njegove skute, osjećamo njegovu blizinu. A najljepši dar naše kršćanske liturgije je ne samo da Isusa osjećamo i živimo, nego štoviše, hranimo se njime. Isus ostaje svećenik, oltar i žrtva i hvala mu na tome“, poručio je don Dario Tičić.
Ines Grbić











Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA9 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




