ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / Na svetkovinu Bogojavljenja nadbiskup Zgrablić predvodio misno slavlje u katedrali sv. Stošije
Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje na svetkovinu Bogojavljenja u subotu, 6. siječnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Govor o mudracima u evanđelju govori o svakome od nas. „I mi se trebamo prepoznati u tim mudracima. Trebamo prepoznati da je Krist svjetlo koje se pojavilo na nebu. Svjetlost koju trebamo slijediti, za kojom trebamo ići, kao što su išli mudraci“, potaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da su mudraci proučavali nebeske stvarnosti, ono što od Boga proizlazi.
Promišljali su što je Božja mudrost, ono što Bog govori. „Promišljali su o životu, o najvećim pitanjima svoga života. Treba ići tražiti Krista, valja ići naprijed. Ne smijemo ostati ravnodušni“, upozorio je nadbiskup, naglasivši da poput mudraca i mi trebamo razmišljati o mudrosti našeg života. „Mudro je razmišljati o životu. Mudrost je više nego znanje. Mudrost je najprije Božji dar koji nas prosvjetljuje, dar koji nas vodi da bismo došli do Krista, našeg Spasitelja, da bismo mogli ući u kuću gdje on boravi, da bismo ga mogli prepoznati“, rekao je mons. Zgrablić.
„Na blagdan Bogojavljenja slavimo Boga koji se kao svjetlost objavio narodima, svima, ne samo pojedincima, ne samo izabranom Židovskom narodu. Nego, objavio se kao svjetlost na prosvjetljenje naroda, kako je Isusa nazvao i sv. Šimun. To svjetlo želi prosvijetliti naš život. Želi nam omogućiti da hodamo kao po danu, da nam život bude svjetlo, a ne tmina“, naglasio je predvoditelj slavlja.
Nadbiskup je istaknuo kako su prvi kršćani činjenicu da je Bog trajno ostao s nama shvaćali kao dar svjetla. Život kojeg je Krist donio usporedili su sa svjetlom. Upravo to predstavlja duh Božića. „Tijekom božićnih dana razmišljamo o velikoj radosti koju nam je Gospodin učinio jer nam je darovao dar života. Bog koji je sâm životvorac, postao je životom. Taj život nastanio se među nama, Božji život koji se utjelovio u povijesti trajno je ostao s nama. Svjetlo je došlo u tminu ovoga svijeta da obasja svako zlo, svaki grijeh, svaku tminu ljudskog života, pa i onu posljednju tminu ljudske smrti“, poručio je nadbiskup, razmatrajući što znači Kristovo rođenje za ljude i zašto je toliko važno za nas.

Božja riječ kao svjetlo prosvjetljuje naš um, srce i naše razumijevanje da možemo prihvatiti svjetlost Isusa da postane dio našeg života, „da bismo i mi postali svjetlost i dio Božjeg života“, rekao je nadbiskup. Mudraci su krenuli na put noću, kad im je svijetlila zvijezda. „Tako i mi idemo naprijed kroz tminu našeg života, hodamo kroz naše nevolje i poteškoće. Trebamo ići kamo su išli mudraci. Zvijezda je mudrace najprije vodila malo zaobilaznim putem, ne direktno u Betlehem gdje se Isus rodio. Zvijezda ih je najprije vodila u Jeruzalem. To nije slučajno. I nas će traganje za Kristom najprije odvesti u Jeruzalem. Ne onaj u Svetoj zemlji, nego Jeruzalem u smislu – tamo gdje se čuva Sveto Pismo. Vodit će nas u Sveto Pismo. Proučavajući Sveto Pismo, doznat ćemo kako doći do Krista i upoznat ćemo Krista. Pojavit će se novo svjetlo, Riječ Božja, ono što je Gospodin progovorio“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da Riječ Božja čovjeka prosvjetljuje i ne ostavlja ravnodušnim.
„Ni Herod nije ostao ravnodušan. Svjetlost Božje istine, spoznaje o Bogu, dolazi k nama kao dobro koje tjera zlo iz našeg života, kao svjetlost koja raspršuje tmine i mrak našeg života. I to se ne događa bez uznemirenosti. Herod se jako uznemirio. Evanđelist Matej kaže da se uznemirio on i sav Jeruzalem s njime.
To se može dogoditi i nama. Božja riječ daruje nam nešto novo. Ona u nama otkriva istinu i tmine i nastaje borba između tmine i svjetla u našoj duši i nutrini, u našem životu. Dok traje ta borba, možemo reagirati na različite načine. Neki reagiraju kao Herod. Kršćani nisu proganjani zato što su loši i jer čine zlo, nego jer su svjetlost. Kao svjetlo, oni smetaju. Tmina mora pobjeći od svakog dobra. A tmina pruža otpor. Tako će i zlo pružiti otpor, ako hoćemo izbaciti zlo iz našeg života“, upozorio je mons. Zgrablić. Borbu između tmine i svjetla ilustrirao je iskustvima kako je nekad neugodno i teško ići na ispovijed, teško je promijeniti se; kako je teško pitati oproštenje i oprostiti.
„Zlo se bori. Potrebni su nam snaga i jakost, jer će se stvoriti uznemirenost u nama, onaj Herod će se pojaviti u nama. Možda će se u nama pojaviti i ono kakvi su bili pismoznanci i svećenici. Oni su točno i precizno znali da se Isus trebao roditi u Betlehemu. I kako su oni reagirali? Ostali su ravnodušni. Znali su, ali ta istina nije izazvala čak ni onu reakciju koju je izazvala kod Heroda i ljudi oko Heroda. Nego, ostali su ravnodušni u toj stvarnosti.

Nama je ići putem mudraca. Ako smo mudraci, moramo ići naprijed. Naša vjera je put, hod. Hodamo i tražimo Krista. Naša vjera ne može stati, zaustaviti se, jer mi slijedimo put ljubavi. Ljubav nikad ne miruje. Ljubav je uvijek aktivna, ide naprijed, ljubav te pokreće. Ljubav i sila Duha Svetoga ne trpe sporost – nego te nose naprijed da tražiš Krista“, poručio je mons. Zgrablić.
Kada čovjek odluči slijediti Krista kojeg je upoznao u Pismima, ponovno će ugledati zvijezdu za kojom je krenuo na početku. „Ali, kao da to neće biti ona ista zvijezda. Evanđelje kaže da su se mudraci, kad su ugledali zvijezdu, obradovali radošću veoma velikom. Spoznaja o Bogu i svjetlo kojem dolazimo da ulazi u našu nutrinu, da dozvolimo da nas prosvijetli, rađa plodovima. Jedan od plodova je radost. Spoznati Boga, spoznati onoga koji te ljubi, koji je došao odnijeti grijehe svijeta, koji je odnio moje grijehe. U srcu stvara radost onaj koji prosvjetljuje put moga života, na koga se mogu osloniti kao na istinu, koji je punina života i ljubavi“, rekao je mons. Zgrablić. Ta radost je znak da je osoba na pravom putu. No, ta radost ne smije biti samo jedan trenutak, da se osoba zaustavi.
„Nije dovoljno tu radost doživjeti, da čovjeku bude samo lijepo u crkvi, nego osoba mora krenuti dalje, kamo zvijezda i radost vode. Zvijezda je vodila do mjesta gdje se rodio Isus. Ta radost mora voditi Isusu. Evanđelist Matej kaže da se zvijezda zaustavila nad mjestom gdje se rodio Isus. Zvijezda će stati tamo gdje je Isus“, poručio je propovjednik.

Nadbiskup je pojasnio i značenje činâ mudraca u poklonstvu Isusu. Da bi čovjek mogao susresti Isusa, da Isus može biti dio našeg života, osoba mora učiniti geste koje su učinili i mudraci. Evanđelist radnje koje su učinili mudraci opisuje s četiri glagola. Mudraci su ušli u kuću, ugledali su Dijete s Marijom, majkom njegovom, pali su ničice te su mu se poklonili i prinijeli darove.
„To mi trebamo učiniti, da bi nam Božić bio prava stvarnost. Bogojavljenje nam treba doći kao dan da učinimo upravo to što su učinili mudraci. Prvi čin – ući u kuću. To znači ući u kuću gdje je Krist. A Krist je rekao gdje on živi: ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ja sam među njima’. Dakle, da se sabireš tamo gdje se sabire zajednica – tu je Krist prisutan. Krist je nazočan u euharistiji, u svakom sakramentu, gdje god činiš ljubav i dobro – tu je Bog prisutan, jer slijediš njega koji te nadahnuo to činiti.
Kada se pričešćuješ i u molitvi uđeš u kuću svoga života, tu boravi Krist. Bog se nastanjuje u našem životu. Po Kristu, Bog nam više nije dalek, nepoznat, nego nastanjuje se u tvom srcu, tako blizu, da ga trebamo na betlehemski način prihvatiti i prepoznati – u jednostavnosti života, u jednostavni njegove objave“, potaknuo je nadbiskup, rekavši da je veličina Božje svemogućnosti u njegovoj jednostavnosti, skromnosti i poniznosti. To znači i biti u Crkvi, uz Mariju koja stoji uz Dijete, koja ga čuva, njeguje i vodi brigu o tom Djetetu; vodi brigu o Bogu.

Treba i pasti ničice. „To je znak adoracije. Ad-orare na latinskom znači klanjati se. Ad znači na, or, oris znači usta. Dakle, nešto vrlo intimno. Poljubac ustima je znak intimnosti. Prema tome, pokloniti se Gospodinu znači sa svojom intimom, sa svojim srcem i dušom stati pred Gospodina, pokloniti mu se u intimnosti svoga bića“, rekao je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je pojasnio i značenje darova koje su Isusu dali mudraci i mi ih trebamo pokloniti. To su zlato, tamjan i smirna. „Sve to imaš. I to obilato. Zlato je najvrijednije što imamo, a nema vrjednijeg od života, duše. Ništa na svijetu nije vrijedno koliko vrijediš ti kao čovjek. Prema tome, Gospodinu pokloni svoju dušu. U toj intimi i poklonstvu Isusu, sebe pokloni Gospodinu. Svoj život možemo pokloniti samo Bogu. Nikome i ničemu drugome, nego izvoru našeg života. Pokloni mu svoje zlato, sve dobro koje jesi.
Ali, moraš mu pokloniti i svoju smirnu. Smirna je mirisna smola kojom su se pomazivali mrtvaci. Gospodin ne traži samo tvoje zlato, nego i tvoju smirnu. Gospodin ne bira od tebe samo najbolje, nego Gospodin izabire tebe svega kakav jesi. Pokloni mu svoje grijehe, pokloni mu sve svoje zloće, svu svoju tminu i nevolje. Pokloni mu svaku svoju slabost, svoje bolesti i poteškoće, pokloni mu svoju smrtnost. To je smirna koju Gospodin traži da mu daruješ.

Tamjan je znak molitve, znak časti koju iskazujemo Gospodinu. Pokloni Gospodinu čast svojim riječima, ustima i svojim srcem. Tada će Isusovo rođenje imati smisao. Tada će Bogojavljenje biti dio tvoga života. Krist će biti prosvjetljenje tvoga života i tebi će se dogoditi što se dogodilo mudracima kod susreta s Isusom. Evanđelist kaže da su otišli drugim putem u svoju zemlju. I ti ćeš biti drugi čovjek. Nešto novo će se dogoditi u tvom životu, jer Gospodin je došao promijeniti i obogatiti tvoj život.
Opet ideš u svoju zemlju. Opet ćeš ići u svoj dom, u svoj posao i obaveze, ali ćeš biti drugi, drugačiji. Gospodin će učiniti nešto novo s tobom i s tvojim životom, jer Bog je došao da nam da novi, drugačiji život“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Poželio je da Bogojavljenje bude blagdan „kada nam se Bog objavljuje, pokazuje djelatan i spasonosan u našem životu; da ga osjećamo blizim, da možemo živjeti s njime kroz sve dane našeg života“.
Ines Grbić





















Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA7 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




