ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) DUHOVNA OBNOVA U KATEDRALI Fra Ivan Matić: “U Isusu Kristu možemo spoznati Boga, ali u Isusu možemo spoznati i sebe”
Korizmenu duhovnu obnovu za studente i radničku mladež među kojima su bile i druge generacije, u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 29. ožujka predvodio je fra Ivan Matić, voditelj Kuće susreta Tabor.
Fra Ivan je održao duhovni nagovor, potom je predvodio misno slavlje, a završno klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.
U pripremi za Veliki tjedan u čije otajstvo uranja cijela Crkva, fra Ivan je potaknuo na razmatranje o raspetoj ljubavi Isusa Krista; što raspeta ljubav znači za nas, kao i mudrost križa na kojemu je visio Spasitelj svijeta, Isus Krist.
„Što znači križ u našem životu? Gdje možemo prepoznati križ u našem životu? Koliko je taj križ nama dragocjen ili nam možda smeta? Ili bismo htjeli biti bez križa i križeva“ potaknuo je fra Ivan, razmatrajući to u svjetlu snage Božje riječi koja oslobađa.
„Isus kaže: Ne boj se, ja sam s tobom. Tko god hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i ide za mnom. Razumijemo li te riječi ili se bojimo tih riječi i onoga što slijedi nakon toga? Božja riječ je životna. Ona zaista donosi život, Božja riječ nas oslobađa. Ta Riječ je postala tijelom i u njoj prepoznajemo raspetu ljubav, živoga Krista iz Nazareta“ rekao je fra Ivan, potaknuvši da raspetu ljubav Isusa ne promatramo samo izvana, nego da u dubinama svoga bića prepoznamo i pronađemo raspetog Krista.

„Isus je istina koja obasjava ovaj svijet. Postoji vrijeme prije Krista i poslije Krista, jer dogodilo se nešto veličanstveno. Riječ je postala tijelom i donosi nam radosnu vijest srca, da i mi možemo reći: i ja sam bio prije Krista, a sad sam poslije Krista. A u sredini toga je susret s Kristom! Dogodio se Krist. To je jako važno! Jer bez susreta sa živim Kristom ne možemo razumjeti o kome govorimo, tko je Isus i što on govori nama“ poručio je fra Ivan.
Poželjevši da se prepoznamo u istini Božje riječi, propovjednik je rekao da, dok se ne dogodi istinski susret s Kristom, čovjek na svoj život i ono što mu se događa gleda iz vlastite povijesti, iz povijesti svoje obitelji, povijesti naroda.
„Dok se ne dogodi osobni susret s Kristom, često ono što nam se događa možemo promatrati iz naše životne priče koja je ranjiva i puno puta je ranjena. Od našeg začeća, kroz naše odrastanje i obitelj, u sebi nosimo određene duboke rane koje smo zadobili zato što ljubav nije bila ljubljena, rekao bi sv. Franjo. Jer nismo doživjeli ljubav u vlastitim obiteljima ili nismo dovoljno doživjeli tu ljubav. Naši roditelji i bližnji nisu nam je mogli prenijeti, darovati, jer je i sami nisu primili“ rekao je fra Ivan, istaknuvši kako je važno da u iskrenom traženju čovjek ide prema istini, jer samo istina oslobađa.

No, u stvarnosti možemo čuti različite istine, svatko tumači da je nešto istina. Čovjek se pita koja je prava istina, postoji li Istina?
„Ako svatko ima svoju istinu i govori da je ona prava, ne možemo se razumjeti. Čovjeku i čovječanstvo potrebna je prava istina koja obasjava ljudsko srce, cijelo čovječanstvo i cijelu ljudsku povijest. To prepoznajemo u Isusu Kristu! U događaju utjelovljenja Isusa Krista dogodilo se najvažnije na ovoj zemlji“ istaknuo je fra Ivan, naglasivši: „Isus je došao kao istina, i to ne sa zemlje. Nego dolazi s neba. Prava istina ne dolazi iz ovoga našeg, zemaljskog okruženja, nego dolazi s nebesa.
Zato je važno prepoznajemo li tu istinu i tu Riječ koja dolazi ususret svakom čovjeku kao istinu koja je vječna, nepromjenjiva. Nije u sebi kruta, zatvorena, nego je otvorila vrata svoga srca i govori nam istinu o nama. U Isusu Kristu možemo spoznati i otkriti Boga, ali u Isusu možemo spoznati i sebe, tko smo mi“ poručio je fra Ivan, naglasivši da se istinski susreti događaju kada znamo tko smo i kad smo u istini.

„Isusov dolazak je dolazak Boga među nas. Isus je pravi prijatelj jer dolazi u istini i objavljuje sebe kao ljubav koja je vječna, nepromjenjiva, kao ljubav po kojoj je sve stvoreno, kaže sv. Pavao.
Da nema Isusa, ničega ne bi bilo. Jer Bog otac u Isusu Kristu stvarao je svemir, vidljivi i nevidljivi svijet – po njemu, po toj Riječi. Ta istina nam dolazi ususret i otkriva nam tko smo mi.
Evanđelja su puna susreta. Isus susreće različite osobe, otvara im srce i objavljuje im tko su oni za njega“ rekao je fra Ivan, navodeći susret s apostolima.
„Sv. Petar imao je svoju obitelj i svoj posao. Odjedanput se pojavljuje Isus iz Nazareta. I u tom susretu Petar prepoznaje snagu te ljubavi koja je došla njemu ususret, na njegovo radno mjesto. I Isus mu otkriva sve novo, nešto što je on po svojoj profesiji mislio da zna. Na Isusovu riječ baca mrežu i događa se čudo. Petar kaže Isusu: Odlazi od mene, grešnik sam. Nisam dostojan biti u tvojoj blizini. I u Isusu vidi pomazanika Božjeg, Mesiju. Dakle, tu mu Isus objavljuje nešto veliko. Odsada ćeš loviti ljude. Nećeš više biti samo ribar.
Samo se u susretu s istinom, sa živim Bogom, može dogoditi istina u nama – da otkrijemo tko smo, da otkrijemo svoj poziv, svoje poslanje. A to je nešto čudesno. Petar nije mogao zamisliti što će se njemu dogoditi od toga dana. I u Petrovom životu postoji vrijeme prije Krista i poslije Krista.
Susresti Isusa znači da susrećeš sebe, susrećeš svoj život. Susrećeš svoju vječnost, susrećeš svoga Boga koji te tako ljubi da te ne osuđuje, ne optužuje te. Razumije tvoje rane, tvoje boli i on ih uzima na sebe. Nitko te tako nije ljubio niti će te ljubiti, kao što te ljubi Isus Krist, naš Gospodin. Što prije to otkrijemo, tim je sreća veća i neopisiva“ poručio je fra Ivan.
Poželio je da i mi možemo reći, ‘I u meni se dogodilo vrijeme Krista. A sada je vrijeme da koračam s Kristom’.

Poželio je da se u nama dogodi promjena života koja dolazi od istine, od ljubavi koja zahvaća naše dubine. Jer čežnje u nama ne nosimo da bismo ispunili nešto na ovoj zemlji, jer ovo je prolazno.
„U susretu s Kristom otkrivaš vječnost, otkrivaš nebo. Tu se potpuno mijenja tvoj život, u smislu kako Isus kaže: Došao sam da život imaju. I to ne bilo kakav život, nego život u izobilju“ poručio je fra Ivan.
No, kakav je to život u izobilju, kad vidimo toliko boli, toliko trpljenja, umiranja.
„Gospodin koji je istina kaže da će onaj tko stavi njega na prvo mjesto, već na ovoj zemlji dobiti stostruko i vječni život. Vjeruješ li to? To je Isus rekao. Ako Isusa staviš u središte svoga života i srce svega, tada se može dogoditi to stostruko. Tada možeš imati iskustvo neizrecive Božje snage, unatoč svojim slabostima, krhkostima, nestalnostima, nevjeri. Ali, Gospodin je vjeran.
Ti znaš koja je adresa gdje ćeš doći. Nakon lutanja i nakon pada čiju težinu osjećaš, znaš gdje možeš doći, gdje je izvor istine i ljubavi. To je ljepota sakramenta pomirenja i euharistije, gdje se vraćamo na izvor. Jer tu nas Krist obnavlja i živi Krist dolazi u naš život“ poručio je fra Ivan.

Stvarnost Kristovog dolaska u naš život zahvaća i ono što nazivamo križem.
„Jer raspeti Krist i raspeta ljubav želi naš križ i ono što mi nosimo kao križ obasjati svojom ljubavlju. Da ne nosimo križ kao teret, kao nešto što ne možemo promijeniti, nego da se i tu u nama dogodi preobrazba srca, da prepoznamo da je baš u tom križu raspeti Krist. A tamo gdje je raspeti Krist, događa se uskrsnuće. Tamo gdje se događa razapetost u tvom životu, križ, tu se događa i uskrsnuće“ ohrabrio je fra Ivan.
I iz djelovanja Kuće susreta Tabor, Matić je rekao kako je doživio da su u najvećim križevima patnje i trpljenja ljudi otkrili raspetog Krista kao novu snagu, a ne više kao opterećenje.
„Ljudi otkrivaju da raspeti Krist dolazi u njihov život i on nosi zajedno s njima njihovu bol i patnju. Nakon takvih iskustava ljudi i obitelji su se preobražavali. To je teška priča, ali doista je Božja priča.
Krist nije došao da nama samo nekim lijepim riječima govori o ljubavi i dobroti. Nego on je to potvrdio svojim vlastitim žrtvom, vlastitom krvlju. Ljubio nas je do kraja, do smrti na križu. Samo tako, do smrti na križu, mogao je preobraziti sva naša umiranja, sve naše križeve, sve naše boli, sav naš jad.
Zato se to svjetlo uskrsnuća pojavljuje kao događaj nad događajima. Gospodin čini sve novo. Ali uskrsnuće se ne može dogoditi bez umiranja. Zato kažemo raspeti i uskrsli Krist“ rekao je fra Ivan, potaknuvši da pronađemo raspetog Krista koji je izranjen, krvav, pada pod križem, na križu ga ne možemo prepoznati jer je izobličen do neprepoznatljivosti.
„To je teška smrt, ali taj raspeti Krist donosi novi život, donosi uskrsnuće. To je iskustvo autentičnog života gdje ti životom, a ne riječima, svjedočiš tu istinu – da raspeti Krist u tebi uzima tvoje razapinjanje i umiranje, a onda ti život obasjava uskrsnućem“ poručio je fra Ivan Matić.

Na početku susretu, prisutnima se obratio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
„Kad ne bi bilo Velikog tjedna i onoga što se dogodilo u tom tjednu, Isusova muka, smrt i uskrsnuće, dolazak na duhovu obnovu bio bi bespotreban. Ne bi bilo crkava, sakramenata, ispovijedi, puno toga ne bi bilo i postojalo. Ali, dogodio se veliki događaj koji je sudbonosan za sve nas. Ljubav se došla utjeloviti, nastaniti u naš život“ rekao je mons. Zgrablić. Poželio je da i duhovna obnova pomogne sudionicima čuti glas koji govori u njima, da čuju Gospodina, najveću ljubav, izvor najvećeg doba, najvećeg mira i radosti. Da Isus bude s nama u našem životu i da mi budemo njegov dom.

„Za katedralu se kaže da je majka svih crkva u jednoj biskupiji. Ako ste došli u crkvu koja je majka, sjetite se svoje majke, što ona učini kada dođete svojim kućama. Kada dođete kući, vaša majka vama se raduje. Ona vas rado prima. To čini i ova crkva, kršćanska zajednica. Crkva vas rado prima i raduje se vašem dolasku. Majka vam se raduje, zainteresira se i pita kako ste. Ali, neće vas samo slušati, nego majka će nešto za vas i pripremiti. Kad dolazimo majci, obično ona priprema ono što najviše volimo, što najviše trebamo, što nam je drago. Ponudit će nam najbolje što ima od svoga umijeća i znanja“ rekao je nadbiskup, izražavajući radost što katedrala, kao majka, može pružiti najljepše što ima, najveće blago i najveće bogatstvo: „Nudi vam sakramente, Boga koji dolazi ususret. Nudi najveći dar“.
Nadbiskup je poželio da se i po toj obnovi srce ispuni radošću koju su imali učenici kad su ugledali Gospodina. Sveti Ivan kaže da su se učenici obradovali jer su vidjeli Gospodina. „To vam želim. Neka to bude živi susret s Kristom koji neka bude izvor radosti i blagoslova za vaš život“ poručio je mons. Zgrablić.
Brojni mladi pristupili su sakramentu ispovijedi kojima su na raspolaganju bili zadarski svećenici.
Susret je organizirao don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru. Pjevanje je predvodio Zbor mladih iz Zadra u pratnji Luke Kotlara za klavijaturom.
Ines Grbić
























ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA7 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




