ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA IZ KISTANJA: Nadbiskup koadjutor Zgrablić krstio šesto i sedmo dijete dviju janjevačkih obitelji
Zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić predvodio je u nedjelju, 23. listopada svečano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u župi Prikazanja BDM u Kistanjama za vrijeme kojega je krstio dvoje djece iz višečlanih janjevačkih obitelji.
Nadbiskup je krstio Josipa, sedmo dijete Antona (41) i Lidije Đurić (38). Oni su 21 godinu u braku, već su baka i djed i imaju sedmero djece. To su Marcela (21), Paola (20), Nikola (10), Franjo (9), Pio (7), Luka (3) i Josip (4 mjeseca).
Ivan je šesto dijete Petra (31) i Kristine Golomejić (31). Oni su u braku 11 godina i imaju šestero djece: Nikola (10), Leopold Antun (9), Elizabeta (7), Gabrijela (5), Francisko (2) i Ivan (4 mjeseca).
Krštenici Josip i Ivan rođeni su istoga dana, 2. srpnja 2022., s razlikom od nekoliko sati. Njihove mlade majke zajedno su izašle iz rodilišta i na zajedničkoj misi istovremeno su krstile sinove.

Majke su mons. Zgrabliću darovale kip bl. Alojzija Stepinca, rad kistanjskog umjetnika Nikole Golomejića koji je Ivanov djed. Nikola je rekao kako su i u duhovnom smislu znakovita imena djece, istaknuvši da je Josip kao poočim dočekao Isusa u štalici, a ljubljeni učenik Ivan bio je s Isusom ispod križa, što zaokružuje početak i završetak Isusovog života na zemlji.
Nadbiskup Zgrablić poznaje Josipove roditelje, osobito oca Antuna, kojega je osobno susretao u porečkoj bazilici na misama, kao i u molitvi tijekom dana u tamošnjoj bazilici gdje bi se Anton došao pomoliti, jer je godinama radio u Poreču.
I mons. Zgrablić je potekao iz brojne obitelji, on je peto dijete od svojih roditelja. Koadjutor je poručio da je život najveće bogatstvo, tragom toga rekavši, „Koliko su tek bogate obitelji s više djece“.

Istaknuvši da krštenje nije magija i formalnost nego čin vjere, mons. Zgrablić je naglasio: „Po krštenju Bog će se nastaniti u životu djece koja postaju kršćani, u snazi Crkve i Krista uskrsloga.
Po krštenju, djeca će postati dionici najveće i prekrasne stvarnosti koja se dogodila u povijesti čovječanstva, a to je da je Isus uskrsnuo. To je bit i temelj naše vjere – Isus je donio drugačiji i novi život na ovaj svijet. Krist je želio sakrament krštenja, uskrsnuo je, donio spasenje i to želi nama dati“ poručio je mons. Zgrablić, podsjetivši na Kristov nalog učenicima da krste, po čemu nam je darovan uskrsli, proslavljeni život kojemu ništa ne može nauditi i koji nam jamči vječnost.
„Po sakramentu krštenja mi se nakalemljujemo na taj Isusov život, da postane naš život. Krist je stablo novoga života kako bi snaga, veličina i nepobjediva sila koja je bila u Kristu, postala i naša snaga. Prvi kršćani toga su bili jako svjesni“ istaknuo je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, propovjednik je istaknuo značenje riječi bazilika. „Nije svaka crkva bazilika. Bazilikama nazivamo ranokršćanske crkve, bazilike moraju biti jako stare. Eufrazijeva bazilika u Poreču je iz 6. st. Zašto su to kršćani nazvali bazilika, a ne crkva? Nazivali su je tako zbog značenja grčke riječi basileus, što znači kralj.
Kada su se prvi kršćani krstili, znali su da im se dogodila stvarnost kao da ih je netko izabrao za kralja. Činom krštenja primili su najveću čast, najveću milost, najveće dostojanstvo. Današnjim rječnikom rečeno, postali su zvijezde“ poručio je mons. Zgrablić, rekavši da će i Josip i Ivan postati basileusi, primajući milost krštenja i takvu čast.
„Euharistija je naša zahvala Bogu za te nezaslužene milosti, za tu ljubav, za te darove, što Boga u našem životu možemo gledati kao onoga koji sve čini da bismo ga ljubili, klanjali mu se i radovali. Da u tim milostima, s ljubavlju i mirom bude ispunjen naš život“ poručio je mons. Zgrablić.

Tumačeći navješteno Evanđelje, propovjednik je rekao da čovjek nije samo tijelo, nego ima i duh i dušu koja pak može boljeti.
„Božja riječ je divna mogućnost da pogledamo kakva je naša duša, da otkrijemo veliko blago i bogatstvo koje imamo, a to je duša. Naša duša je toliko velika i važna da se u duši nastanio sâm Bog“ istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je čovjek hram Duha Svetoga.
Glavna nakana našeg dolaska u hram treba biti molitva, tada dolazimo u blizinu Božju.
Nadbiskup je potaknuo da sebe istinski pogledamo u ogledalu Evanđelja i Riječi Božje, rekavši da tada možemo vidjeti odraz Božjeg lica u našoj duši.
„Ako vidimo da nam je Bog tako blizu, da je tako dobar, veličanstven, porast će naša sreća da smo kršćani, da pripadamo Bogu, da nas je Bog izabrao, da vidimo što je Bog učinio za nas, u našem životu“ istaknuo je mons. Zgrablić.

Različite osobnosti dva čovjeka u Evanđelju predstavljaju dva stanja našeg srca s kojim mi možemo doći na molitvu, rekao je predvoditelj slavlja, istaknuvši: „Zato je važno da vidimo kakva je naša molitva. S kojom nakanom dolazimo, na koji način mi dolazimo u crkvu“.
Isus dovodi u pitanje postupanje ljudi „koji su se pouzdavali u sebe, koji su računali na sebe i svoju snagu, to je velika opasnost za svakoga od nas. Mi smo u svojoj nutrini slični farizeju koji moli, ali nedostaje bitan stav u njegovoj molitvi, a to je stav poniznosti. Da bismo mogli spoznati sebe, vidjeti vječno i neprolazno kao što je naša duša, važno je da budemo ponizni“ poručio je mons. Zgrablić, rekavši da „biti ponizan ne znači da te netko ponižava, omalovažava, obezvrjeđuje, da te netko vrijeđa. To nitko nema pravo i to nije poniznost“.
Citirao je pritom sv. Tereziju Avilsku: „Poniznost je život u istini“.
„Mi u istini moramo pogledati sebe, našu dušu, našu nutrinu. Farizej je molio uspoređujući sebe s drugima, zahvaljivao je što nije kao drugi. On se uzvisivao iznad drugih.
Osoba koja nije u stavu poniznosti uvijek misli ‘ja sam veći od drugoga, ja sam bolji od drugoga’, pa drugoga izruguje, ogovara, jer on hoće ispasti veći“ upozorio je koadjutor, rekavši da takav čovjek ne shvaća da je on zapravo grabežljivac, iako posti, moli i daje desetinu. Hvali se pred Bogom kako je dobar.

„Ako ne vidimo da je sve dobro što u životu činimo i imamo djelo Božje milosti, Božji dar, Bog nas pokreće – ako to ne vidimo, možemo biti grabežljivci.
Kada to zaboravljamo, da je sve dobro koje možemo činiti Božja milost, zar nismo mi kao grabežljivci, nepravednici i preljubnici? To su stavovi naše duše pred Bogom – ne da mi nešto izvana grabimo, nego mi pripisujemo sebi Božje darove, Božje milosti, ono što Bog čini nama u našem životu, što njegov duh u nama izvodi.
Ako se mi time hvastamo, nadimamo, ako zaboravimo Boga, a to je stav koji može biti u našoj duši, tada ne živimo u istini – jer to nije istina. Nismo ponizni i ne možemo doći do Boga“ upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da „do Boga možemo doći samo istinom, po istini, jer Bog je istina“.
Taj evanđeoski navještaj je poticaj da vidimo gdje smo se zaprljali, što popraviti.

„Riječ Božja našoj duši hoće reći, popravi svoje stavove, razmisli kakav si u sebi i svojoj duši. Jesi li zaista ponizan da možeš vidjeti Boga, da se u tvojoj duši koja ima mnoge kapacitete, može dogoditi radost i ponos jer imaš nešto najveće i najvrjednije, najljepše što ti se već dogodilo – a to je da se Bog nastanio u tvojoj duši.
Ako ne živimo u toj istini, ako živimo u našoj laži, onda ne možemo doprijeti do toga. Carinik moli smilovanje, nije se usudio ni oči podignuti prema Bogu. A farizej koji je grabežljivost pripisivao drugome, po stavu svoje duše je zapravo takav“ rekao je mons. Zgrablić.
I mi bivamo grabežljivci kada govorimo: Vidi što sam ja napravio, vidi što sam ja postigao, učinio.
„Ponosimo se sobom, a zaboravljamo na Boga. Sve pripisujemo sebi, umjesto da kažemo: Bože, zaboravio sam ti danas zahvaliti da mogu hodati, disati, da sam živ, da si se nastanio u meni. Zaboravio sam ti reći da sam nepravedan, da nemam istinsku ljubav prema tebi, nego prema sebi. Da sam ja preljubnik u svojoj duši i srcu u odnosu prema tebi. Kada spoznano tu našu grešnost, tu istinu, onda ćemo moći vidjeti veličinu i dobrotu Božju.
Neka po istini, poniznosti, u ogledalu Božje Riječi i euharistiji, Bog bude proslavljen i velik u našem životu“ poručio je koadjutor Zgrablić.
Ines Grbić






















































ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA9 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




