ZADAR / ŽUPANIJA
PULJIĆ VODIO MISU ZA POČETAK ŠKOLE Roditelj: Prvo što smo naučili od našeg djeteta iz vaše škole je: “Tata, mama, moramo se pomoliti za obiteljskim stolom!”
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje za blagoslovljen početak nove školske godine u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 14. rujna.
U misi su sudjelovali učenici tri zadarske katoličke škole: Katoličke osnovne škole Ivo Mašina, Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar koja je ove godine prvi put upisala i jedan razred općeg gimnazijskog usmjerenja te Osnovne glazbene škole sv. Benedikta, njihovi učitelji i ravnatelji: don Roland Jelić, don Ante Sorić i Igor Cecić.

Budući da je toga dana bio blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, nadbiskup Puljić istaknuo je da je „križ znak našeg spasenja, poštovanja, nečega najljepšega i najboljega“ što je Krist preuzeo na sebe i otkupio čovjeka.
„U križu su utjelovljene dvije zapovijedi u koje je Bog sažeo svih deset. Uspravna greda potiče nas da gledamo prema nebu, prema gore. Ljubi Boga nad svime. Njemu se klanjaj, poštuj ga, voli, vjeruj u njega. Druga, poprečna greda je jednaka toj, kaže Isus, a to je, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O te dvije zapovijedi vise sav Zakon i proroci. To je otkriće, ako spoznamo to otkriće našeg spasenja i naše budućnosti“ istaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je podsjetio da Crkva slavi Uzvišenje sv. Križa vezano uz povijesni događaj spašavanja i vraćanja relikvije Svetog križa u Jeruzalem. Car Heraklije (610.-641.) čudesno je pobijedio perzijskog kralja koji je bio otuđio svete relikvije Isusovog križa iz Jeruzalema. Kao uvjet za postizanje mira, Heraklije je tražio da se dragocjena relikvija donese u Jeruzalem.
Nadbiskup je rekao da je kršćanima križ svetinja, a činiti znak križa izraz je želje da „naša djela budu u ime Oca koji nas je stvorio, u ime Sina koji nas je svojim križem otkupio i u ime Duha Svetoga kojeg nam je Gospodin poslao da bude s nama do svršetka svijeta“.
„Kad je Isus odlazio s ovog svijeta, imao je s apostolima Posljednju večeru kada im je obećao ostati s njima. Darovao je sebe kao našu hranu i popudbinu. Isus je trajno nazočan među nama u euharistiji kojom se hranimo, koju slavimo i po kojoj se spašavamo“ rekao je mons. Puljić, dodavši da zato i novu školsku godinu započinju slavljem euharistije moleći da sve prati Božji blagoslov.

Nadbiskup je potaknuo mlade da upoznaju svoga vršnjaka Carla Acutisa (1991.-2006.), koji je umro od leukemije u petnaestoj godini života.
„Živio je za euharistiju. On je još kao dijete i tinejdžer pokazao osobitu ljubav prema euharistiji. Volio je računala, koristio društvene mreže, uživao u filmovima i stripovima. No, nešto osobito doživio je na svojoj Prvoj pričesti pa su svi primjećivali da je mali Karlo zaljubljenik Euharistije. Nakon pričesti rado je ostajao ispred tabernakula u molitvi i sabranosti“ rekao je mons. Puljić.
Koliko je Acutis poštovao euharistiju, a „neobično je za tinejdžera da tako razmišlja“, rekao je nadbiskup, potvrđuje i Carlova bilješka iz dnevnika: „Primanjem euharistije sličniji smo Isusu i već na Zemlji imamo predokus neba”.
Taj uzoran mladi vjernik „prihvatio je vlastitu bolest i smrt kao dio životnog puta i sazrijevanja“, a bolest i patnju prinio je za Papu i Crkvu, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da to pokazuje „koliko mu je značila Crkva, znao je koliko Crkva znači svijetu“.
Nadbiskup je rekao da se i naslovnik zadarske katoličke osnovne škole, Ivo Mašina „nije plašio trpjeti za Krista, Crkvu i svoj narod. Sve je podnio za vjeru i mučenički umro u Novoj Gradiški“.

Tragom poticaja biskupe Europe da se na blagdan Uzvišenja Svetoga križa moli za mir u Ukrajini, nadbiskup je potaknuo da se „priključimo tom molitvenom vapaju. I mi smo proživjeli strašnu ratnu kalvariju, i naša nedavna prošlost bila je obilježena teškoćama i križevima svake vrste“ rekao je mons. Puljić, moleći zaštitu Kristovog križa i nebeski zagovor Isusa „koji je tijekom muke osjetio strašnu dramu borbe dobra i zla“.
Uz nadbiskupovu želju da Bog „blagoslovi učenike, roditelje, ravnatelje, učitelje i osoblje koji su tu radi djece, da mogu rasti i napredovati“ te da učenici otkriju smisao euharistije i križa, na kraju mise pjevan je zaziv Duhu Svetome.
U misi je suslavio i o. Bogdan Leiza, svećenik iz Ukrajine. Zahvalio je Crkvi u Hrvatskoj na pomoći koju pruža Ukrajini i izrazio bol što brojna djeca u Ukrajini ove godine nisu imala sretan i miran početak nove školske godine, a brojni i nisu krenuli u školu jer su mnoge ukrajinske škole razorene u ratu.

Katoličku osnovnu školu Ivo Mašina u Zadru pohađa 225 učenika u 9 razrednih odjeljenja od 1. do 6. razreda. To su dva prva i dva druga razreda, jedan treći i jedan četvrti razred, dva peta i jedan šesti razred.
Generacija koja je upisala prvi razred 2018., što je bila prva godina početka rada Katoličke osnovne škole u Zadru, ove godine su petaši.
„Još uvijek imamo liste čekanja. Svaki dan primamo pozive roditelja koji pitaju je li se netko ispisao, mogu li upisati dijete u našu školu. Pitaju hoće li biti povećan kapacitet, interes za školu je zaista velik. Škola pokazuje pozitivne pomake i u obiteljskom životu. Djeca roditeljima donose iz škole pozitivne stvari koje nauče u školi. U odgoju djece roditelji to polako prihvaćaju. U školi molimo svaki dan prije obroka. Jedan tata mi je rekao: ‘Mi se kući nikad prije nismo pomolili za vrijeme ručka, u tjednu i ne stignemo biti zajedno za stolom, osim nedjeljom. Prvo što smo naučili od našeg djeteta iz vaše škole je: ‘Tata, mama, moramo se pomoliti, mi tako radimo i u školi’. Tako je molitva postala sastavni dio obiteljskog života, to su u obitelji donijela djeca iz škole“ rekao je don Roland Jelić, ravnatelj Katoličke osnovne škole u kojoj je zaposleno 48 djelatnika.
„Ponosan sam na djecu koja se trude kreativno izražavati, raditi, sudjelovati i na djelatnike koji se trude i mimo radnog vremena, i kući rade, ostaju dodatno kako bi izrađivali kreativne stvari za djecu. U školi su mnoge izvannastavne aktivnosti, djeca sudjeluju u humanitarnim akcijama“ rekao je ravnatelj Jelić.

Ružica Anušić, vjeroučiteljica u Katoličkoj osnovnoj školi Ivo Mašina, rekla je da izgrađuju zajedništvo učenika i djelatnika. „Da škola ne bude mjesto gdje idu samo učiti i raditi, nego da bude mjesto gdje rastu kao sinovi i kćeri Božje. Tu svijest želim im prenijeti na satovima vjeronauka, da mogu biti slobodni, izraziti se, razviti svoje sposobnosti. Naš rad utječe na djecu da mogu prenijeti ljubav, radost i zajedništvo i u svoje obitelji“ poručila je Anušić, rekavši da se u katoličkoj školi mogu još više naglasiti katolički odgoj i evanđeoske vrijednosti u odnosu na druge škole.
Ines Grbić

























ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA8 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




