Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) MISA VEČERE GOSPODNJE U KATEDRALI SV. STOŠIJE Puljić: “Osjećaj za svetost ne možemo razvijati na ulici. Potreban je prostor koji nas sili da dublje razmišljamo, da osjećamo blizinu Božju”

Objavljeno

-

Misu Večere Gospodnje na spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva na Veliki četvrtak, 14. travnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je  zadarski nadbiskup Želimir Puljić. 

„Sveta liturgija Trodnevlja bogata je riječima i gestama. Parafrazirao bih riječi koje je zapisao evanđelist Ivan, a pripisao Isusu da ih kaže nama, pa bih sebe i vas zapitao: Razumijemo li ovo? Razumiješ li, brate i sestro, veličinu i svetost dana svetoga Trodnevlja? Razumijemo li što to Isus želi od nas? Razumijemo li milost odabranja da možemo sudjelovati u toj svetoj liturgiji i biti nazočni kod Isusove večere“ potaknuo je mons. Puljić, istaknuvši da se čin kojega je Isus učinio na Posljednjoj večeri ne tiče samo našeg razuma.

„Ovdje se traži malo više, osjećaj za svetost, za svetinju. Traži se osjećaj koji se ne može dokučiti samo riječima i umom, nego mora se i srce upotrijebiti. Moraš stati i diviti se otajstvu, kako bi razumio. Hvala ti, Bože, što si ostao među nama, neshvatljiv, ali dohvatljiv. Hvala ti što osjećamo da nismo sami kad si ti s nama. Osobito ti hvala što si nam dao mogućnost da sudjelujemo u tom otajstvu kojega ne shvaćamo, „ali po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu““ rekao je nadbiskup Puljić.

Osjećaj za svetost „ne možemo razvijati na ulici, u trgovini, u prostorima gdje je buka. Potrebno je naći se u nekom prostoru, mogu to biti obitelj, neko društvo, ali koje nas sili da malo više razmišljamo, dublje, da osjećamo blizinu Božju. Euharistija nas povezuje s Kristom, ona je nepresušni izvor našeg vjerničkog života, svećeništva i obiteljskog života“ rekao je mons. Puljić, preporučivši u molitve i zadarskog nadbiskupa koadjutora Milana Zgrablića koji će uskoro biti pomazan u zadarskoj prvostolnici i „poslan izvršiti zadatke koje Crkva od njega očekuje“.

Nadbiskup Puljić potaknuo je da „zaufanije i žarče molimo neka u Zadarskoj nadbiskupiji uvijek bude dovoljan broj svećenika koji će dijeliti svete tajne, slaviti euharistiju i upućivati ljude na put spasenja. Ove godine imamo, hvala Bogu, tri kandidata za svećeničko ređenje, ali dolaze godine kad nećemo imati nikoga. Ne smijemo ostati hladni. Moramo upirati svoje molitve prema nebu i činiti sve da Crkva ne ostane bez svećenika. Kako je tužno čitati, slušati ili doživjeti pojedine zemlje koje muku muče s nedostatkom svećenika. Njemačka, Francuska i druge zemlje gdje je manjak zvanja. A to je prijeka potreba da Crkva raste. Crkva ne može bez svećenika, kao što svećenici ne mogu bez euharistije“ poručio je mons. Puljić.

Istaknuvši da povijest spasenja u euharistiji nalazi svoj vrhunac i smisao, nadbiskup je rekao kako slavljem euharistije ispovijedamo vjeru u Kristovu trajnu i stvarnu nazočnost među nama. „Crkva je to stoljećima vjerovala, ispovijedala, čuvala i branila euharistiju. Jer Crkva slavi euharistiju i od euharistije živi. Stoga je upravo na Posljednjoj večeri Isus po euharistiji odlučio ostati s nama i među nama: ‘Ovo činite meni na spomen’“ rekao je mons. Puljić.

„Svaki put kad slavimo misu, mi to obnavljamo, po odredbi Isusovoj. Svjesni da nismo dostojni, ali znamo da bez euharistije ne možemo. Isus koji je prošao zemljom čineći dobro, tu je, među nama. I nastavlja živjeti među nama. I spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, pomoći nam, ojačati nas, blagosloviti, posvetiti, utješiti: ‘Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim. Ostanite u mojoj ljubavi’. Kako prekrasne navještene riječi Ivana, koji je ušao u to otajstvo. Kaže, Bogu se jako sviđa biti među nama. Jer zna da ga trebamo. Onda nas moli, ‘Ostanite u meni’“ rekao je zadarski nadbiskup.

Od svetoga i svečanog trenutka kad je Isus na Posljednjoj večeri rekao da uzmemo i jedemo i pijemo njegovo tijelo i krv Novoga saveza, „obnavlja se Isusova muka svaki put na nekrvan način kada slavimo misu. Teče u nama novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Od toga Crkva živi. Isus, zaklano janje, leži na oltaru, ali uvijek živo janje Božje koje oduzima grijehe svijeta“ rekao je mons. Puljić.       

Na Veliki četvrtak kada je Isus slavio s apostolima svoju posljednju pashalnu večeru, „rekao je nešto što je, vjerujem i apostole u srce dirnulo: „Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama, prije smrti. Jer, kažem vam: neću je više blagovati dok se ona ne završi u Kraljevstvu Božjem“.

Euharistija i svećenički red ustanovljeni su te svete večeri, stoga su sudbinski povezani. Zato se kaže da je svećeničko zvanje euharistijsko. Svećenik se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i ljude. Ivan je to osobito naglasio kad je tumačio obred pranja nogu. Svećeništvo je sveta služba“ rekao je propovjednik, istaknuvši da se po euharistiji događa čudesna preobrazba čovjeka, povijesti  i svemira.

„To je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore a vidljiva je u znakovima i obredima mise koja krijepi svećenike i vjernike. Dok spominjemo Isusovu Posljednju večeru, zahvalimo Bogu za dar euharistije i za dar svetoga svećeničkog reda. Zahvaljujemo što nam je Isus pod znakovima kruha i vina ostavio samoga sebe“ potaknuo je nadbiskup.

„Neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, u trenutku odlučnog prijelaza iz ropstva i smrti u slobodu i život, Isus nam ostavlja simbole vjernosti i ljubavi. Svakog dana od toga nezaboravnoga četvrtka uvečer, okuplja se zajednica Božjeg naroda prisustvovati i slaviti jedinstvenu gozbu ljubavi i bratskog zajedništva, gozbu lomljenja kruha i zahvaljivanja. Taj spomen čin je najdraža i najdragocjenija uspomena koja najavljuje novo vrijeme, novo nebo i novu zemlju koji započeše u činu sebedarja na Veliki četvrtak, za vrijeme upravo te nezaboravne večere Gospodnje. To slavimo, s radošću spominjemo i kličemo Velika nam djela učini Svesilni“ poručio je nadbiskup Puljić.   

Nakon mise, nadbiskup je prenio Sveto Otajstvo u ‘Božji grob’. Puk je ostao u molitvi i klanjanju, a pridružio im se i mons. Puljić. Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana Morovića predvodio je pjevanje Gospinog plača. 

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati

U trendu