ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) SVEČANO NA BILOM BRIGU Nadbiskup Puljić: “Izgubio se osjećaj za sv. Zoila, a bio je jedan od uglednijih zaštitnika Zadra i puka”
Blagdan sv. Zoila, ranokršćanskog svećenika mučenika iz Akvileje, zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije, svečano je proslavljen u župi bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru, gdje je u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca misno slavlje predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Sv. Zoilo bio je zaštitnik siromaha i dobrotvornih društava u srednjovjekovnom Zadru. Zagovoru sv. Zoila stoljećima su se do ranoga Novog vijeka utjecali Zadrani u potrebi te je bio zaštitnik mnogih hospitala i ubožnica.
Ponovno širenje kulta sv. Zoila koji je proših stoljeća među zadarskim pukom bio manje poznat u javnom čašćenju, inicijativa je nadbiskupa Puljića. Mons. Puljić je prošle godine na Nedjelju Caritasa, 13. prosinca 2020. g. proglasio sv. Zoila zaštitnikom Caritasa Zadarske nadbiskupije. Mons. Puljić je tada za vrijeme misnog slavlja koje je predvodio u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu toj župi darovao relikvijar sv. Zoila, koji se od tada trajno nalazi u kapeli sv. Zoila u toj Stepinčevoj crkvi, u desnoj pokrajnjoj lađi uz glavnu lađu crkve.
Relikvije sv. Zoila u Zadarskoj nadbiskupiji ima još samo zadarska katedrala sv. Stošije. Darujući Zoilovu kost, relikviju prvog stupnja Stepinčevoj župi u Zadru, prvoj župi u Hrvatskoj koja je posvećena bl. Alojziju Stepincu, nadbiskup je povezao čašćenje dvojice mučenika Crkve koji su u svom životu konkretno oživotvorili služenje. Stepinac je od 1934. g. puno doprinio širenju aktivnosti zagrebačkog Caritasa, kao preteče djelovanja ustanove Hrvatskog caritasa.
„Poznato je kako je štovanje sv. Zoila u prošlim stoljećima zauzimalo važno mjesto u životu Zadarske Crkve. Povjesničar Federico Bianchi piše da su moći sv. Zoila s moćima glasovitog mučenika Krševana, prenesene u Zadar 649. g., dakle, u 7. st. kad smo primili kršćanstvo i bile su smještene u mramornu urnu u crkvu sv. Marije Velike u Zadru. Nakon rušenja te crkve, Zoilovi zemni ostaci preneseni su u katedralu sv. Stošije 16. prosinca 1622. g. Od tada se slavi njegov blagdan na taj dan, 16. prosinca“ rekao je nadbiskup Puljić.
Crkva Marije Velike srušena je 1570. g., a raka sv. Zoila bila je prenesena u njenu bočnu kapelu. Tu je ostala do 1622. g., kad je nadbiskup Stella izvršio rekogniciju. Nakon rekognicije, zemni ostaci sv. Zoila, uz veliko slavlje, preneseni su 16. prosinca 1622. g. u svetište za pohranu relikvija u katedralu sv. Stošije. U prijenosu Zoilovih moći u procesiji sudjelovale su sve laičke bratovštine, vjerske udruge, svećenstvo, kaptol, nadbiskup i predstavnici svjetovne vlasti. U znak sjećanja na taj prijenos tijela sv. Zoila iz crkve Marije Velike u prvostolnicu sv. Stošiju, Zadarska nadbiskupija je svake godine 16. prosinca slavila njegov blagdan u gradu i nadbiskupiji.
Sv. Krševan i sv. Zoilo prihvaćeni su kao „vjerni zaštitnici koje je sam Bog poslao i darovao našem gradu. Njima će se nekoliko stoljeća kasnije pridružiti sv. Stošija, vrijedni mironosac biskup Donat te osobiti pokrovitelj i zaštitnik naš, Bogoprimac sveti Šimun Pravednik“, rekao je nadbiskup, dodavši da je u prošlosti Zadra, kad je bilo ugledno njihovo štovanje među narodom, „Krševan bio zaštitnik gospode, a Zoilo je bio zaštitnik sirotinje, ugroženih i bio je vrlo popularan. Nažalost, tijekom vremena pomalo se izgubio osjećaj za sv. Zoila. Ostalo je štovanje Stošije, Krševana i Šime, a Zoilo je bio jedan od uglednijih zaštitnika Zadra i puka“.
„U opisu života sv. Zoila nalazi se podatak da je bio „svet i uzoran svećenik koji je činio brojna dobročinstva u teškom vremenu u kojem je živio“, u vremenu progonstva vjernika i njenih pastira, progona Crkve. S radošću je služio puku Božjem i nije se umarao činiti brojna dobročinstva, usprkos teškim okolnostima. Simbolično je što se blagdan sv. Zoila slavi u ozračju Nedjelje Caritasa kojeg obilježavamo kao dan milosrđa i ljubavi prema onima koji su u potrebi. Sv. Zoilo, koji je za života u Akvileji bio poznat po djelima milosrđa, u Zadru je postao odvjetnikom siromašnih i ugroženih. Stoga sam ga prošle godine proglasio zaštitnikom Caritasa Zadarske nadbiskupije, uz 30. obljetnicu utemeljenja te časne institucije. Ovo je i prigoda zahvaliti svima koji materijalnom potporom i molitvom prate rad Caritasa. Svake godine kad obiđem tu instituciju, pozitivno se iznenadim koliko dobra, bez reklame i buke, čini Caritas. Toliki dnevno dobivaju obroke, dijele stipendije siromašnijim studentima. Drago mi je da je taj duh zaživio“ istaknuo je mons. Puljić, rekavši da se „na taj način djelima ljubavi pokazuje ljudska blizina prema bratu koji je gladan i žedan, siromašan i bez krova nad glavom, bolestan i u staračkoj dobi“.
Podsjećajući na Isusove riječi na Posljednjoj večeri „Dao sam vam primjer da i vi tako činite“ (Iv 13, 15), nadbiskup je rekao da nas „tim riječima evanđelje podsjeća na ustanovu euharistije, ali i na đakonsku, karitativnu službu koja postaje temeljnim zakonom služenja u Crkvi koji će biti osobito vrednovan i na posljednjem sudu, kako nam pripovijeda Matej u navještenom evanđelju. Te večeri Isus je ustanovio euharistiju, ali i dijakoniju, caritas, služenje, pomoć koja nam je potrebna dok Crkva postoji. Po tome ćemo biti vrednovani kad dođemo gore“ rekao je nadbiskup, citirajući evanđelista Mateja koji navodi konkretna djela pomoći drugome s kojima se identificira sam Isus. „Sve oblike ugroženosti u društvu Isus spominje u tom ulomku Mateja. To je i nama činiti. To je nama prepoznati, otkriti, tu je nazočan Isus: u gladnome, žednome, progonjenome, zatvorenome“ potaknuo je nadbiskup.
„Mi smo blagoslovljeni što u ovom izazovnom vremenu punom teškoća, imamo Papu koji ima izoštreno oko za tu dimenziju, za siromahe, prognanike, migrante, za ugrožene. Papa Franjo i nas potiče da oplemenimo srce i da imamo otvoreno srce za sve koji su u potrebi. Jer služenje izvire iz kreposti ljubavi koja ne traži svoje, nego se dariva. Ono je obilježeno poniznošću: Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca (Mt 11, 29)“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se Isusove učenike ne mjeri po ispraznim riječima, nego po konkretnim djelima ljubavi: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1 Iv 3, 18), piše Ivan svojim učenicima.
„Stoga je evanđelist Luka zabilježio da su prvi kršćani „među sobom dijelili sve što su posjedovali“ i tako ostavili svijetli trag dobrote i ljubavi prema onima koji su u potrebi. Dok nas svakim danom uznemiruju vijesti o milijunima ugroženih, zaraženih i umrlih, otkrivamo da je još veća opasnost od zaraze ravnodušnosti i čovjekove neosjetljivosti za potrebe druge. Nju se može pobijediti jedino svjetlom iskrene i nesebične ljubavi koja se dariva“ rekao je mons. Puljić, naglasivši da Crkva i Nedjeljom Caritasa poziva da budemo svjedoci darežljivosti i ljubavi koja donosi svjetlo. „Molimo našeg zaštitnika sv. Zoila, koji je u Akvileji bio poznat po djelima milosrđa, a u Zadru je postao odvjetnikom siromašnih i ugroženih, neka i nas obasja svjetlom evanđelja kako nam ne bi dojadilo činiti dobra djela“ potaknuo je nadbiskup Puljić.
U svjetlu navještaja prvog čitanja proroka Jeremije, nadbiskup je rekao da je i sv. Zoilo, poput proroka Jeremije, dobio poziv služiti narodu. „Svaki poziv, osobito poziv na život posvećen Božjoj službi, nešto je veliko, osobno i neopozivo. Kad Bog zove, onda on mijenja tijekove života onoga koga poziva. Izbacuje ga iz kolotečine i uhodanih tračnica i usmjerava na nešto novo. Slučaj proročkog poziva Jeremije pokazuje pravo hrvanje i herojsku borbu između vlastite slabosti, osjećaja nemoći i straha s jedne strane te Božje milosti i upornosti s druge strane. Kad Bog nekoga dotakne svojim prstom i ispuni svojim duhom, on postaje drugi čovjek. Istina, on ostaje i dalje slab i krhak te se previja u porođajnim mukama i bolovima s dobrom nakanom ispuniti do kraja ono što je Gospodin s njime planirao od utrobe majke njegove“ rekao je mons. Puljić.
Na kraju mise, nadbiskup Puljić predmolio je molitvu za obitelji. „Zahvaljujemo papi Franji što je nakon Godine sv. Josipa proglasio Godinu obitelji. Obitelj je u središtu Božje pozornosti, a trebala bi biti i u središtu ljudske pozornosti. Društvo bi trebalo više voditi brigu o obitelji, Crkva i svi koji mogu učiniti nešto kako bi obitelji bile ono što je Bog zamislio i kako ih je zamislio, a to je zajedništvo osoba. Tako je sv. Ivan Pavao II. definirao obitelj, da je to zajedništvo osoba. Tu su različite osobe, ali one su u zajedništvu, umrežene pažnjom, ljubavlju, dobrotom. To nije klub ili udruga svjetovnog karaktera, nego to je zajedništvo, gdje im je sve zajedno: od molitve, hrane, razgovora do zajedničkog života i brige o djeci. U Godini obitelji osobito se molimo da taj Božji plan bude i ostvaren svaki dan. Slabi smo, neprijatelj kao ričući lav obilazi gledajući koga da proždre, kaže Petar. Puno je zamki, poteškoća, ali ako smo s Bogom, ako smo povezani s njime, ako se trudimo, možemo pobijediti. Možemo ostvariti Božji plan. Prekrasan je Božji plan s obitelji kao zajedništvo osoba gdje jedni žive za druge“ rekao je nadbiskup Puljić. Zahvalio je župniku don Žarku Reloti i župljanima na dobrodošlici i pohvalio mnoge ministrante što su angažirani oko oltara.
Nakon mise, puk je počastio relikviju sv. Zoila koja je bila postavljena ispred oltara u Stepinčevoj crkvi. U drvenom relikvijaru nalazi se relikvija, treće desno rebro od zemnih ostataka sv. Zoila.
Tekst Potvrde o autentičnosti relikvije sv. Zoila glasi: »Po nalogu zadarskog nadbiskupa, mons. Želimira Puljića, obavljene su 18. lipnja 2020. u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru (Jurja Biankinija 2) rekognicije (prepoznavanje) relikvijara svetog Zoila, jednog od zaštitnika Zadarske nadbiskupije, koji se čuva u trezoru Ordinarijata. Rekogniciju je obavio i svoje izvješće priložio Ordinarijatu Zadarske nadbiskupije prof. dr. Mario Šlaus, upravitelj Antopološkog centra HAZU-a.
Tijekom procesa, rekogniciji su nazočili: mons. dr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, mons. Josip Lenkić, generalni vikar, prof. dr. Ante Uglešić, pročelnik Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i drugi. Nakon obavljene rekognicije, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić odredio je neka se odvoji dio relikvija (jedanaesti prsni kralješak, lijeva skočna kost, treće desno rebro, lijevo peto rebro i treća desna metakarpalna kost) koje će se ponuditi vjernicima na štovanje, a čuvaju se u kapeli Nadbiskupskog doma. Ostali dio relikvija neka se zapečati i vrati u relikvijar koji se čuva u trezoru Ordinarijata u Zadru. Osim njih, za znanstvene analize i ekspertize, uzet je i dio kosti prsta desne ruke, koji će nakon toga biti vraćen u kapelu Nadbiskupskog doma“.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA10 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




