Dugo neće postojati  dva istomišljenika o subotnjim događanjima u hrvatskoj metropoli. Konfuzija među akterima i njihovim ciljevima stvorila je konfuziju u mišljenjima promatrača. Svatko će nastupati sa svojom istinom, a vremenom će ostati samo jedna: uspio je onaj tko je događanja (dez)organizirao s ciljem zamagljivanja zahtjeva državnom vodstvu. Šteta što su nositelji događanja bili branitelji pa im se nitko ne usudi spočitati vezu s udbom i kosom, ali i za to se pobrinuo Vladin glasnogovornik iznoseći reoriju zavjere, veleumni zaključak kako iza svega stoje „neke oporbene stranke“.  Tužnik nije svjestan da je više od svih vinovnika događanja izvrijeđao zdravi razum koji kod dijela hrvatskih građana još postoji. Bio je to jedan od najsjajnijih bisera i živi dokaz kako je davanje izjava učio od najbolje – same premijerke.
Ne bih htio  oskrnaviti  bilo čiji kut gledanja na zagrebačku subotu, jer mi se čini korektnim da u višoj razini demokracije, koju događaji zasigurno predstavljaju, svatko neometan testira vlastiti odnos prema tome. Takva prilika se nema svaki dan. No, jedno je sigurno, većina ljudi je, svjesno ili nesvjesno, pomislila na SDP i, opet svatko iz svog kuta gledanja, na njihovu ulogu u svemu.
Samo politički kratkovidni ljudi očekivali su njihov otvoreni angažman u ispoljavanju nezadovoljstva politikom HDZ-a i eventualno poentiranje u subotu. Dobro je da ih nije bilo, da  vrijeme troše na „unapređenje organizacije i ispravljanje grešaka iz ranijih predizbornih vremena“, a HDZ-u prepuštaju da radi za njih.  Doduše, u pravu su svi koji misle da su morali popuniti prazninu od prvog ozbiljnog gunđanja do još ozbiljnijeg talasanja birača, te artikulirati politička razmišljanja razočaranih, s kojima zemlja zaista obiluje.
Postoji način ponašanja koji se preporuča svima koji se zateknu na nepoznatom terenu, ili u nepoznatim situacijama. Preporuča im se da se ponašaju prirodno. Ma što to značilo nalazi uporište u činjenici da ženke nekih životinja nerijetko prihvate i odgoje tuđe nezbrinute mladunce.  Skloni smo podcijeniti životinjsku inteligenciju i ponašanje pripisati nagonu, koji je kao ispod razine našeg ponašanja. Životinje nemaju neiscrpna davanja iz proračuna što im održava nagon, a nagon njih i SDP se trebao ponašati tek prirodno. Mladunci su izgubili majku, dobili maćehu, a ona ima sasvim druge prioritete. Prostor za udomljavanje neponovljiv.
Ali, ako se prisjetimo samo jednog iskustva, i to zadarskog, u pokušaju da se artikulira razmišljanje neodlučnih birača, koristeći aktualnu tzv. braniteljsku temu, bit će nam drago što ih nije bilo više. Naime, u ponedjeljak, 21. veljače, GO SDP organizirao je konferenciju za medije i to u respektabilnom sastavu sa dvoje saborskih zastupnika, predsjednicom GO, gospođom Antičević-Marinović, predsjednikom odbora za branitelje, gospodinom Kotromanovićem i  gospodinom prezimena Ranj, predsjednikom savjeta za branitelje ŽO SDP. Na stranu što GO SDP-a nikada nije imala podatke o braniteljskom statusu vlastitih članova i što se zadovoljavaju jedinim njima poznatim, gospodinom  Kotromanovićem, i to na svim razinama organizacije, njihov nastup je po svemu potsjećao na basnu Ivana Andreljevića Krilkova, “Labud, rak i štuka“, potvrđujući površnost pristupa temi i nepoznavanje problematike usprkos volji da „stvar otaljaju“.
Kako se i očekivalo, u četrdesetak minuta njihova istupa, dominirao je  gospodin Kotromanović,  čiji je istup  obilovao besmislom, nepoznavanjem problema i inzistiranjem na prijedlozima koji se ni po čemu ne uklapaju ni u mjesto ni u vrijeme. Još jednom se pokazalo da je zbrzao put od prelca do politologa radeći usput  niz dobro plaćenih menadžerskih poslova i koprcajući se u sukobu vlastitih stavova u rasponu od ekstremnog mrzitelja do isto takvog ljubitelja SDP-a. Njegovo inzistiranje na proglašenju narodnih heroja Domovinskog rata, tretmanu vojnika iz mirotvornih misija, podjeli branitelja na dvije kategorije i izbjegavanje stava, koji bi ga svjetonazorski  trajno odredio, govori o SDP-ovom političkom transferu, koji je poslije Severininih 200.000 eura, najveći promašaj SDP-a. Kolikogod je njegova kolegica, pravničkim vokabularom pokušavala spasiti stvar, nije joj polazilo za rukom i seriju besmislenih prijedloga nije uspijevala prikriti.
Osim puhanja svih u isti rog, držanja branitelja na oltaru Domovine i tetošeći ih i kada ne treba, problemi se samo odgađaju. Jer, u subotu su događanja u metropoli pratile i stotine sredovječnih žena koje su netom ostale bez posla i ljudskog dostojanstva, a da  se braniteljski glas nikada nije čuo. Dapače, bio je garancija sigurnosti korumpirane vlasti i nerijetko odlučujući faktor u gaženju elementarnih prava i sloboda. Branitelji su morali znati da od slobode, koju su stvorili, mnogi nemaju ništa. Skloni su tvrditi da se Dalmacija branila iz Bosne, ali su previdjeli činjenicu da su se njihova prava počela osipati mnogo prije, kada ih je Majka pomno uljuljkavala, a stradavali drugi.  Postoji slobodan prostor u činjenici da nikada nitko, pa ni dugogodišnja  prva narikača, gospođa Kosor, ili zapovjednik mrtve vojske, pukovnik Grujić, okruženi ožalošćenim majkama, nije pozvao branitelje da, bar anonimno , otkriju grob srpskog vojnika, te po uzoru na vrijeme rata i razmjene zarobljenika  ishoduju razmjenu za našeg s „neznanog“  grobišta. Nitko ne prosvjeduje što se dovode građani srpske narodnosti, državljani Hrvatske, na sudove poput zadarskog, a potom oslobode lišeni dostojanstva i egzistencije. Ne, jer SDP ima kompleks i nerijetko hoće nadmašiti svoje rivale u domoljublju bez pokrića.
„Prljave poslove“ za račun SDP-a očito odrađuju drugi, ma čime to oni opravdavali, ali bi morali biti svjesni da su posljednji događaji tek uvježbavanje nastupa marginaliziranih za dolazeće vrijeme u kojem će baš SDP bolno rezati, a tada će događaji dobiti epitet prosvjeda, organiziranih, jedinstvenih, masovnih, pod vodstvom onih koji se neće, poput njih, libiti stati na čelo. Teško se oteti dojmu da ih je vrijeme pregazilo i da dolazi kraj dobrom životu u politici, pogotovo u opoziciji. Ništa više neće biti isto. Što prije shvate manje će koštati.
A, stožerni brigadir Ante Kotromanović morao je već shvatiti da su branitelji davno podijeljeni na one poput njega, iz HDZ-ove škole, s visokim činovima, mirovinama i drugim privilegijama, s farmama, ergelama, dionicama,  terencima, koji su menadžeri ili sjede u nadzornim odborima i na druge, koji nisu nikada bili u HDZ-u, nemaju visoke činove i sve što uz to ide, a branili su Domovinu i to smatraju tek pravom i obvezom svakog sposobnog građanina .  
Samo ti spavaj, partijo. Buđenje bi moglo biti traumatično.