Prije 15-ak dana nekim se svjetskim i hrvatskim medijima pronijela informacija da je poznati teorijski fizičar i popularizator znanosti Michio Kaku dokazao da Bog postoji.

Ni manje, ni više nego baš dokazao!

Činjenica je da su vijest, kako kod nas, tako i u ‘komšiluku’ i u svijetu prenijeli neki prilično opskurni, vjerskim krugovima bliski mediji. No kako takve informacije na internetu vrlo lako postaju viralne, nije zgorega istražiti koliko su one istinite; za dobrobit čitatelja, ali i Kakua. Naravno, to ne znači da će oni koji baš žele vjerovati u ovu tvrdnju prestati vjerovati ‘samo zato’ što će ih činjenice pobiti. Kako kaže jedna izreka popularna među skepticima: ‘Ako činjenice demantiraju nešto u što ljudi vole vjerovati, tim gore po činjenice’.

Dakle, je li Kaku stvarno dokazao da Bog postoji? Kratko i jasno možemo reći da nije, a evo i zašto.

Prije svega treba istaknuti da je informacija, mada je objavljena prošli mjesec, zapravo izvučena iz naftalina, što u medijskoj ‘sezoni kiselih krastavaca’ nije rijetkost. Naime, već nakon kratkog guglanja postaje jasno da je tekst objavljivan više puta kroz više godina. Tumačenje koje su nedavno prenijeli neki mediji najvjerojatnije vuče korijene s španjolske stranice Nova Evolution, koja se predstavlja kao blog o znanstvenim otkrićima, tehnologiji te o misterijima svijeta i svemira. Nakon malo čeprkanja po stranici postaje jasno da je prepuna najluđih mogućih spekulacija o vanzemaljcima, o putovanjima brzinama kao u Zvjezdanim stazama, o zaustavljanju starenja i sl.

Daljnje, još malo podrobnije istraživanje, pokazuje da je jedna druga španjolska stranica Eliax priču demantirala još 2013. prokazujući je kao lažiranu objavu jedne treće religiozne španjolske stranice.

Što točno ti mediji tvrde? Uglavnom da je Kaku pronašao čvrste dokaze da živimo u kreaciji nalik na Matrix koja je djelo neke više inteligencije. Pritom je tumačenje dokaza potpuno apsurdno. Naime, prema nekim našim prijevodima japanski je fizičar navodno rekao da se teoretske čestice poznate kao ‘primitivni polumjeri tahiona’ mogu koristiti kao dokaz da Bog postoji. Ako pogledamo engleski izvor, primjerice Christian Today, vidjet ćemo da se u njemu čestice koje bi trebale moći dokazati egzistenciju Boga nazivaju ‘primitive semi-radius tachyons’. Na španjolskoj stranici, od koje je vijest vjerojatno potekla, u engleskoj verziji piše opet nešto drugačije. Ondje stoji da je Michio Kaku do svojeg navodnog zaključka došao zahvaljujući novoj tehnologiji stvorenoj 2005. koja mu je omogućila da analizira ponašanje materije na subatomskoj razini, oslanjajući se na ‘primitive semi-tachyon radio’.

Kako ste dobro primijetili, spominjani termini u ovom tekstu nisu prevedeni. Zašto? Prije svega oni se međusobno uopće ne podudaraju, nije jasno govore li o česticama ili o nekakvim uređajima ili radijima, a povrh svega niti jedan od njih nema baš nikakvog smisla i ne postoji ni u jednom znanstvenom rječniku.

Naime, u znanstvenoj terminologiji koristi se samo riječ tahion koja opisuje hipotetske čestice koje se uvijek kreću brže od svjetlosti. Njihovo postojanje nikada nije dokazano, a većina znanstvenika smatra da one ne postoje jer nisu konzistentne s poznatim zakonima fizike. Kada bi postojale, bilo bi moguće konstruirati uređaje popularno nazvane ‘tahionski antitelefoni’ kojima bismo mogli poslati informacije u vlastitu prošlost. A Albert Einstein je još 1907. predstavio misaoni eksperiment kojim je pokazao da bi takvo putovanje brže od svjetlosti uzrokovalo paradoks uzročnosti.

Valja također istaknuti da Kaku ove ideje ne spominje nigdje na svojim profilima na Facebooku ili na Twitteru.

Konačno, sve da je Kaku stvarno tako nešto i rekao, ne postoji niti jedno valjano obrazloženje ideje, a posebno ne neki znanstveni rad iz kojeg bi se moglo izvući išta što bi izdaleka moglo podsjećati na dokazivanje postojanja Boga. A u znanosti se baš ništa ne smatra ozbiljnim, a osobito ne dokazanim, ako nije objavljeno kao rad u nekom ozbiljnom, recenziranom znanstvenom časopisu. Drugim riječima, sve da je Kaku i rekao da je dokazao postojanje Boga, što nije, to još uvijek ne bi bio dokaz da je to istina.

Vijest je glupost

Naš astrofizičar dr. sc. Dario Hrupec, docent na Sveučilištu u Osijeku, kaže da bi se njegov komentar na vijest mogao ukratko svesti na jednu riječ: ‘glupost’.

‘Kao prvo, izraz “primitive semi-radius tachyon” ne znači baš ništa. Vjerojatno je smišljen samo za potrebu ove lažne vijesti. Drugo, tahioni su HIPOTETSKE čestice. Nisu potvrđene. Razni teorijski modeli predviđaju svašta. Samo eksperiment može pokazati jesu li ta predviđanja dio stvarnog svijeta ili tek zgodna matematička ideja. I treće, prirodna znanost ne može dokazati Boga iz vrlo jednostavnog razloga. Zato što ne može ništa dokazati. Prirodna znanost naprosto ne dokazuje. Dokaz je kriva riječ u znanosti. Eksperiment može neku ideju potvrditi ili opovrgnuti, ali ni bezbroj potvrda ne znači dokaz’, rekao je Hrupec za Index.

Znanstvenici, vjera, Bog…

Da budemo do kraja pošteni i konzistentni, spomenimo da je Kaku uistinu u više navrata u javnosti govorio o Bogu. No on ga nikada nije opisao onako kako to čine kreacionisti, kao Boga čuda koji se miješa u funkcioniranje svemira, u evoluciju i u sudbine ljudi.

‘Ako je Bog osoban Bog intervencije, koji odgovara na molitve i razdvaja more, onda mi (znanstvenici) imamo velikih problema s vjerovanjem u njega’, rekao je Kaku u jednom intervjuu objavljenom na YouTubeu 2009. godine, navodeći Einsteina (video dolje).

‘On je vjerovao u Boga reda, harmonije, ljepote, jednostavnosti, Boga elegancije, u Spinozinog Boga’, pojasnio je slavni fizičar.

U jednom drugom razgovoru iz 2012. Kaku kaže da ima kandidata za ‘Božji um’:

‘Um Boga u koji mi vjerujemo je kozmička glazba, glazba struna koje rezoniraju kroz 11-dimenzionalni hipersvemir. To je um Boga’.

U tom kontekstu Hrupec kaže kako smatra da bi ozbiljni znanstvenici u svojim metaforama trebali pažljivo izbjegavati riječ Bog.

‘U protivnom će se uvijek naći netko tko će to krivo shvatiti i zlorabiti’, poručio je naš fizičar.