Connect with us

Hrvatska

“Galović je bio najbolji nogometaš među sucima!”

Objavljeno

-


Vjerojatno najkontroverzniji “zadarski Srbin”, od rata u Beogradu, Savo Štrbac, za Z NET govori o svojim sjećanjima na profesionalni život u Zadru i Benkovcu, o Domovinskom ratu i posljedicama istoga, prisjeća se svojih kolega sa zadarskog suda i procjenjuje daljnja događanja na relaciji Hrvatska-Srbija…
Štrbac je rođen 1949. godine u Rašteviću, gdje je pohađao osnovnu školu, a Pravni fakultet završio je u Zagrebu. U Zadar je došao 1988., sa pozicije suca na benkovačkom Okružnom sudu, gdje je proveo dvanaest godina.
– Zadnji dan listopada 1988. prestao sam raditi na Okružnom sudu jer sam razriješen u Saboru sudačke funkcije na moj zahtjev. Prvog studenog primljen sam u Odvjetničku komoru Hrvatske, kazat će Štrbac.
* Zašto ste tražili da vas razriješe sudačke funkcije?
– Jer sam bio sudac krivičar i počeli su mi već po dolasku HDZ-a na vlast u naramcima donositi kaznene predmete gdje su optuživali zadarske Srbe za svašta – da su protiv države, da ruše ustavno pravni poredak. Odlučio sam da ih branim, a ne da im sudim. A i počela je ta nezrela situacija, donosili su nam da potpisujemo izjave o lojalnosti toj novouspostavljenoj vlasti, hrvatskoj, što je bilo malo degutantno u najmanju ruku.
* Sjećate li se ljudi s kojima ste radili na zadarskom sudu?
– Mojih kolega?
* Da.

Šime Pavlović (Foto: Žeminea Čotrić)

Šime Pavlović


– Pa, recimo, sjećam se Vlade Mikolčevića koji je bio istražni sudac. Slaven Dmitrović za kojeg čujem da je sada odvjetnik, Šime Pavlović – ne znam što je s njim, je li otišao u mirovinu ili još radi. On mi je bio šef krivičnog odjela. Mira Motoušić Manojlović… Kako ne, sjećam se. Vjerojatno su neki i otišli. To su sve krivičari bili, a davno je to bilo. Šime Pavlović je bio od mene dosta stariji, a ja sam bio stariji od Milana Petričića. Mi smo bili kao drugostupanjsko kazneno vijeće. Sjećam se kako smo negdje u svibnju još vijećali pod Titovom slikom. I sjećam se da nas je Šime upitao – što mislite momci, ako bude ovdje umjesto Tita Tuđmanova slika, hoćemo li mi u ovome istome vijeću vijećati i suditi? Mislim da smo sva trojica rekli da nećemo i tako je i bilo. Šime i ja smo istog dana podnijeli zahtjev za odlazak u odvjetnike, njemu su udovoljili vrlo brzo, a meni su pravili neke probleme, pa sam tek negdje u studenom kad su me razriješili sudačke funkcije položio tu odvjetničku zakletvu.
* Sjećate li se Ivana Galovića?
– Da. On je bio tada zamjenik tužioca. Kako ne! Igrali smo nogomet u istoj ekipi na radničkim igrama pravosuđa Hrvatske. Ja sam bio golman. Tako da znam te ljude iz pravosuđa i sa te sportske strane. I prije nego što sam došao u Zadar smo se družili na raznim sportskim igrama, a imali smo i svoje sudske dane.
Ivan Galović (Foto: Žeminea Čotrić)

Ivan Galović


* Tko je onda najbolje igrao nogomet na zadarskom sudu?
– Pa recimo Galović, kad si ga već spomenuo…
* Kao sudac Okružnog suda u Zadru presuđivali ste ljudima optuženim zbog nacionalizma ili izvrgavanja poruzi državnih simbola kao što su bili Titova slika, državna himna i zastava. Je li to točno?
– Točno. Sve što je bilo propisano zakonom kao kazneno djelo sudili smo ili u prvom ili u drugom stupnju. Sjećam se da sam bio vrlo, vrlo blag kao sudac i da sam više oslobađao nego kažnjavao. Jer sam shvatio, davno još, da se na taj način prave nacionalni junaci. Dovoljno je da nekoga osudiš i da nakon toga odleži malo u zatvoru i onda je on heroj. To je stara praksa na Balkanu. Ništa novo ni kod Hrvata ni kod Srba. Da bi postao netko i nešto, da bi dogurao do visokih funkcija – potreban je zatvor. To ni danas nije drukčije. Mislim da sam mahom sve oslobađao.
* Jeste li ostali dobri s kime sa zadarskog suda? Jeste li s kime u kontaktu?
– Pa ne baš. Ja mislim da sam se u svih ovih dvadesetak godina čuo sa par ljudi, telefonom ili direktno ili indirektno preko drugih ljudi. Uglavnom je to bilo traženje neke usluge, ili oni od mene ili ja od njih.
* Što je s vašom kućom u Rašteviću?
– Bila je devastirana i opljačkana, kao i svima ostalima. Ja dolje nisam išao, ali znam po pričama.
* Danas tamo nitko ne živi?
– Od mojih ne.
* Bili ste 1991. godine načelnik za obavještajne poslove pri štabu teritorijalne obrane Benkovca?
– Ja sam to radio od 1977. godine do 1991., a komadant štaba je bio Hrvat, Dinko Dražina. Dok nije došla 1990., kad su se Hrvati povukli iz toga štaba, pa je on dopunjen. Završio sam školu rezervnih oficira u Bileći, onda sam poslije toga završio kurs u Pančevu za obavještajne poslove. To je prava istina.
* I dalje se držite toga da je Domovinski rat bio “zločinački pothvat”?
– Za nas Srbe, da.
* Znate li gdje se skriva Ratko Mladić?
– Ne, kako bih znao?! Traži ga cijeli svijet, odakle bih ja znao. Nisam uključen u te timove koji tragaju za njim.
* Da znate kojim slučajem gdje se nalazi, biste li ga prijavili?
– Razmislio bih. Ovisi.

Ratko Mladić


* O čemu?
– Sad kad prelazim granicu ponekad vidim da nude za njega 10 milijuna dolara. Za informaciju o njemu!? Pa se mislim… lijepe su to pare. Kada bi čovjek znao, bi li za te pare zaista rekao? Situacija čini čuda. Kukavice su postajali najveći junaci neočekivano, i obratno. Oni za koje se mislilo da su junaci postali su kukavice u određenim teškim situacijama. Teško je odgovoriti na to pitanje. Sve je relativno u životu.
* Kakvu presudu očekujete u slučaju protiv generala Ante Gotovine?
– Osuđujuću, protiv sve trojice.
* Koliko ste dugo u Beogradu? Dvadeset godina?
– Ne. Nisam ja otišao odmah u Beograd. Meni je stan bio u Benkovcu. Nisam nikada ni dobio stan u Zadru, pa sam na posao putovao iz Benkovca. Kao odvjetnik sam još odlazio braniti Srbe pred zadarskim sudovima i policijom u disciplinskim postupcima. Išao sam na posao jedno vrijeme preko barikada. Upravo u Zadru sam izvršio prve razmjene između hrvatske i srpske strane, negdje u srpnju 1991. Tada su svi mislili da sam ja specijalist za razmjene, pa su me angažirali na svim stranama. Tako sam se sve vrijeme rata i do današnjeg dana bavio razmjenama, traganjem za nestalima, za mrtvima, na to su se nadovezala suđenja za ratne zločine.
* Što je bilo s tim vašim stanom u Benkovcu?
– Kao i sa svim drugim stanovima, neki ljudi su se tamo uselili. U početku sam dobivao informacije tko je uselio, tko ovo, tko ono. Dobio sam taj stan kao općinski sudac u Benkovcu. Tamno netko živi i sad. Više me ne zanima tko živi u stanu.
* Zašto?
– Jer je odmah poslije Oluje kada sam ja otišao sa Srbima krajišnicima u Srbiju, država donijela zakon kojim su sve naše stanove, društvene stanove, nacionalizirali. Postao je državno vlasništvo. Račanova vlada donijela je 2003. program stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava. Da bi čovjek ušao u taj program, ne dobiva taj stan već neki drugi, mora ispunjavati određene uvjete.
* Koji su to uvjeti?
– Povratak u Hrvatsku, zatim da nema kuću ili stan u privatnom vlasništvu na području bivše SFRJ, bilo gdje, da ništa od 1991. godine nije prodao, zamijenio, darovao i naslijedio. Nisu se ti stanovi mogli ni otkupiti. Sada je hrvatska Vlada u rujnu donijela novu odluku prema kojoj će se ti stanovi van Krajine moći otkupiti po nekakvim cijenama, netko kaže da su pristojne. Mislim da su prema cijenama onih koji su ušli u naše stanove ove prenapuhane. Ja ne ispunjavam uvjete nažalost. Trebao bih se vratiti u Hrvatsku, a već su me dva puta vraćali sa granice ljudi iz vlasti s kojima surađujem na humanitarnim stvarima. Rekli su da mi ne mogu garantirati sigurnost. Da su mediji i politika od mene napravili neprijatelja Hrvatske države. Vrlo važnog, značajnog neprijatelja. Sve bi bilo med i mlijeko u Hrvatskoj da nije Save Štrbca i Veritasa!? Rekli su mi da mi ne mogu garantirati sigurnost jer bi mogao netko na granici učiniti mi neko zlo, čak i oduzeti život, da bi postao nacionalni heroj. Do tud je to doguralo.
* Jeste li vi uistinu neprijatelj Hrvatske?
– Ne, ne, ne! Nisam ja neprijatelj hrvatskog naroda, ja sam samo – uvjetno rečeno – neprijatelj ljudima koji su počinili zlo nad Srbima, narodu kojem pripadam.
* Hrvatska je dobila od Srbije novi popis sa imenima 33 hrvatskih državljana optuženih za ratne zločine. Jeste li upoznati s time?
– Pa nešto da. Ne znam koja su sve imena u pitanju, ali od tih 33 zapravo bilo ih je 34, no jedan je umro u međuvremenu. Samo je sedam njih ostalo u daljnjem procesu, a protiv ostalih je obustavljen postupak. To nije konačno. Bit će još koliko ja znam izvučeno iz arhiva. Oni koji su procesuriani pred vojnim sudovima Savezne Republike Jugoslavije, a koje već dugo nema. Ti vojni sudovi su prestali sa radom 2004. godine, onda su njihove predmete po zakonu preuzeli redovni sudovi. Ono što je bilo kvalificirano kao ratni zločin preuzelo je Vijeće za ratne zločine u Beogradu.
* Nalazi li se netko iz Zadra na tom popisu?
– Ne znam. Mislim da ne. Tu su najviše ljudi koji su bili zarobljeni u Vukovaru prilikom pada Vukovara i koji su dovedeni u sabirne centre u Srbiji. To je bilo skoro 800 ljudi koji su razmjenjeni 1992. godine.
* Sprema li Srbija optužnicu za ratni zločin protiv Vladimira Šeksa?

Vladimir Šeks


– Mislim da postoji nešto. Da je i on među tima koji su bili procesuirani pred vojnim sudom. Bar se on hvalio tako. Ja vjerujem da je. Da li će pravosuđe srbijansko odustati od njega ili će nestaviti, ne znam. To je njihova stvar. Ali mislim da će Šeksa Hrvatska morati procesuirati. Obzirom da je prozvan u izvještaju Amnesty Internationala, a što ga je i zasmetalo. Uvjeren sam da Amnesty International nije Savo Štrbac ili Veritas. To je poznata, čuvena, ugledna, međunarodna organizacija koja se bavi ljudskim pravima. Svojevremeno je i Šeksa branila i zastupala kad je bio proganjan u Titovom vremenu. Čak je Šeks bio 1990. godine i šef tog Amnesty Internationala za Hrvatsku. Tada je Amnesty bio najbolja organizacija na svijetu, a sad kad su njega prozvali – sad je najgora.
* Očekujete li da će i Šeks pobjeći u Bosnu kao Glavaš?
– Mislim da neće jer nema bosansko državljanstvo za razliku od Glavaša. Možda će pobjeći u neku drugu državu. Nije ni to isključeno. Ako i on pobjegne, onda bi to bio zaista krah Hrvatske države. Kažu kod vas, a ja im vjerujem, da je on danas najznačajnija figura u hrvatskoj politici i vlasti. Da je Jadranka samo lutka na koncu, a on drži te konce. Ako bi i on pobjegao, čovjek koji je stvarao sve zakone i propise i birao suce u Hrvatskoj, onda bi to bio zaista totalni mrak Hrvatske.

Ivica Marijačić


“MARIJAČIĆ – BIO BUDALA I OSTAO…”
* Dakle, strahujete od dolaska u Zadar?
– Ne strahujem od dolaska u Zadar. Strahuju ljudi iz hrvatske vlasti koji kažu da mi ne mogu garantirati sigurnost jer su mediji i političari poput Šeksa protiv mene. Čujem da baš on ovih dana, u intervjuu za Hrvatski list, mene naziva svim i svačim. Je li to Marijačićev list?
* Da.
– Bože! Njega znam još od prije rata.
* Koga? Marijačića?
– Da. On je iz Nadina. Ma budala bio i ostao. Znam ga još iz doba kada sam bio sudac. Htio je svog brata opljačkati jer mu je brat bio prodavač u selu, imao je trgovinu, pa ga je ovaj htio preveslati i u konačnici pobjegao.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. Robin_ud

    29. siječnja 2011. at 20:16

    Bravo….. nema što…..
    Ovdje dajete medijski prostor ovom ljudskom jadu koji je, između ostalog, za vrijeme rata usmrtio svog sunarodnjaka i pobjegao s mjesta nesreće…. I sad bi on nama držao moralne prodike…… jad bio, jad ostao…. zar ne saradniče Savo ?
    Ako nemate čime popuniti medijski prostor radije stavite golišave slike, ovaj članak je uvreda zdravom razumu….

     
  2. zara

    30. siječnja 2011. at 1:15

    savo savo , bojite se vi doći jer znate što ste napravili , zato se i otišli … i molim ljude na ovom portalu da nam više ne stavljaju intervjue sa Servima …

     
  3. veteran

    30. siječnja 2011. at 23:39

    Čuo sam za njega, očito je da se radi o osobi upitnog morala, a očito je i da mu je Hrvatska trn u oku. Neka stoji tamo di je…….

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Sindikalist: Hrvatska uplatila 12 milijuna eura pa izgubila kontrolu nad Petrokemijom

Objavljeno

-

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel uputio je danas zahtjev premijeru, resornim ministrima i ravnatelju CERP-a za utvrđivanjem odgovornosti i ispravljanjem propusta u procesu dokapitalizacije Petrokemije d.d. Postupak dokapitalizacije proveden je tako da će rezultirati s vlasničkim udjelom države od svega oko 20 posto i posljedično potpunim gubitkom kontrole nad daljnjom sudbinom Petrokemije, istaknuo je u priopćenju Novosel.

U procesu dokapitalizacije bilo je predviđeno povećanje temeljnog kapitala u rasponu od 70 do 140 milijuna eura, dok je država uoči dokapitalizacije kontrolirala oko 44 posto dionica.

Posljedično, da bi se provela Vladina odluka o zadržavanju kontrolnog paketa dionica, iznos ulaganja u povećanje temeljnog kapitala od strane RH trebalo je odrediti ovisno o iznosu ulaganja turske grupe Yildirim, najvećeg suvlasnika Petrokemije, tako da udio RH u vlasničkoj strukturi nakon dokapitalizacije ostane minimalno 25 posto plus jedna dionica, dodao je.

“Oboje predstavnika RH glasali protiv odluke o kapitalizaciji”

Iako je uobičajena poslovna praksa da uplatu prvi izvrši najveći vlasnik, da bi manjinski dioničari ovisno o visini njegovog uloga mogli prilagoditi uplate i tako zadržati ciljani vlasnički udio, kaže Novosel, “u ovom je slučaju RH, preko četiri pravne osobe putem kojih kontrolira dionice, uplatu izvršila prva”.

Time je, tvrdi predsjednik SSSH, omogućila većinskom dioničaru Yildirimu da uplatom, u okvirima planiranog raspona povećanja temeljnog kapitala, preuzme veći vlasnički udio no što je bilo planirano, odnosno da se vlasnički udio Republike Hrvatske smanji ispod kontrolne granice od 25 posto plus jedna dionica.

Novosel podsjeća da su oboje predstavnika RH u Nadzornom odboru kutinske Petrokemije u konačnici glasali protiv odluke o dokapitalizaciji, ali kad je već bilo prekasno i kad manjinskim udjelom glasova na odluku više nisu mogli utjecati.

“Zahtijevam da se utvrdi odgovornost za propust”

Rezultat tako provedene dokapitalizacije je da je RH uplatila nešto više od 12 milijuna eura da bi smanjila vlasnički udio s oko 44 na oko 20 posto i izgubila svaku kontrolu nad sudbinom Petrokemije, ustvrdio je.

Smanjenje vlasničkog udjela s 44 na oko 20 posto moglo se ostvariti i prodajom 24 posto dionica većinskom vlasniku pa bi RH zaradila znatna sredstva, umjesto potrošila više od 12 milijuna eura, kaže Novosel.

“S obzirom na iznimnu važnost Petrokemije, ne samo kao najvećeg poslodavca u Kutini i Sisačko-moslavačkoj županiji nego i jedinog proizvođača mineralnih gnojiva u Hrvatskoj i regiji, kao član Upravnog vijeća CERP-a zahtijevam da se utvrdi odgovornost za ovaj propust, ali i da se poduzmu žurne mjere za njegovo ispravljanje”, ističe Novosel.

“Neovisno o tome je li razlog ovog propusta bio nemar, nesposobnost ili nečija namjera (a što je sve podjednako nedopustivo), smatram da RH i dalje mora i može pronaći način za dogovor s većinskim vlasnikom kojim bi se ispoštovale prethodno donesene odluke i ranije postignuti dogovor o dokapitalizaciji, odnosno zadržao kontrolni paket od najmanje 25 posto plus jedna dionica”, istaknuo je Novosel.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Zračne luke u Hrvatskoj zabilježile porast prometa u ožujku

Objavljeno

-

U svim hrvatskim zračnim lukama u ožujku je bilo 397 tisuća putnika ili 6.3 posto više nego u istom mjesecu prošle godine, dok je na razini prva tri mjeseca s 985 tisuća putnika ostvaren porast od 9.6 posto, podaci su Državnog zavoda za statistiku (DZS), koji pokazuju i da je tereta u tim lukama u ožujku bilo više nego lani.

Uz ukupan porast broja putnika, u ožujku 2024. na zračnim lukama je bilo i 1 posto više operacija zrakoplova (slijetanja i polijetanja) nego u ožujku 2023. ili nešto više od 5.600.

Među zračnim lukama u ožujku 2024. najviše putnika bilo je na zračnoj luci Zagreb, 299 tisuća, što je gotovo 14 posto više nego u ožujku 2023., a druga je zračna luka Split s 48 tisuća putnika ili 2.3 posto manje.

Neke luke u minusu

Kako ljetni red letenja, kada je na hrvatskim zračnim lukama znatno veći promet, počinje tek od kraj ožujka, i u drugim je lukama na Jadranu bio manji promet u ožujku, pa je tako i zračna luka Dubrovnik imala minus u prometu putnika, od 15 posto, s njih 42.500.

Zračna luka Zadar s oko 4100 putnika u minusu je od gotovo 50 posto u odnosu na ožujak 2023., a pad broja putnika imala je i zračna luka Pula, od 25.7 posto, s njih oko 1700, dok je zračna luka Osijek s 1200 putnika u plusu od 25,7 posto.

Veliki porast na razini ožujka zabilježila je zračna luka Rijeka od 237 posto, s 529 putnika, kao i zračna luka Brač od 33.3 posto, ali na maloj bazi, s 12 putnika.

Zračno pristanište Mali Lošinj s 8 putnika u minusu je od 75 posto u odnosu na lanjski ožujak.

Teretni promet u zračnim lukama u ožujku bio je, kao i putnički, ukupno veći nego u istom lanjskom mjesecu, za 31 posto, s 1.057 tona.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Puljkovi bili na izletu, on se poskliznuo i ozlijedio nogu. Operirali su ga

Objavljeno

-

Marijana Puljak objavila je na Facebooku kako se njezin suprug Ivica Puljak ozlijedio prilikom izleta u prirodi te da je zadobio rupturu mišića, nakon čega je operiran u splitskoj bolnici.

“Nije šetnja u prirodi uvijek bezopasna. Jučer smo bili na izletu u prirodi, Ivica se nezgodno poskliznuo i ozlijedio nogu. Na hitnoj u Splitu su mu dijagnosticirali rupturu mišića i odmah ga operirali kasno sinoć. Operacija je prošla dobro, nadam se da će uskoro doma.Hvala dežurnoj ekipi hitnog prijema, medicinskom osoblju i liječnicima KBC-a Split na predanosti i brizi”, napisala je Puljak.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu