Hrvatska policija služi se vokabularom od dvadesetak, davno izbrušenih rečenica kojima istupa u javnosti. Desetak ih koriste glasnogovornice i ministar, a ostatak visoki policijski dužnosnici. Premećući ih, godinama nam pokušavaju “objasniti” sigurnosno stanje u Zemlji, a koje, ruku na srce, prilično škripi.
U djelokrug rada hrvatske policije spadaju zadaće na zaštiti života i osobne sigurnosti ljudi, zaštiti imovine, spriječavanju i otkrivanju kaznenih djela, pronalaženju i hvatanju počinitelja istih i njihovom dovođenju nadležnim tijelima, održavanju javnog reda i mira… pružanju neophodne pomoći radi otklanjanja posljedica u slučaju elementarnih nepogoda, zadaci u oblasti zaštite od požara…
Sigurnosno-obavještajna agencija, druga komponenta MUP-a, između ostalog, ima zadaću prikupljati, obrađivati i ocjenjivati podatke koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti…
I, dok je Zemlja suočena s elementarnom nepogodom u vidu velikih poplava koje nanose nemjerljivu štetu stanovništvu, oko čega ćemo se bakćati sve dok nas ne snađe veća nevolja, obraćam se državnim tijelima čije zadaće sam djelomično naveo, da mi objasne sljedeće:
– Ima li tijek istrage rok završetka? Naprimjer, u slučaju tisuća požara koji su ovog, a tako i prošlih ljeta, prosto opustošili najljepši dio Domovine? Onaj dio koji nam ulijeva kakvu-takvu nadu da će, pomoću turizma, ublažiti težinu postojeće recesije. Političari bi rekli -strateški dio.
U slučaju poplava, postoje dva-tri zakona fizike, poznata osnovcima, nije problem utvrditi tko ih je previdio, što je gotovo tehničko pitanje, ako ga tko želi riješiti. Uostalom, tamo je nazočio i ministar financija. Dok kišu šalje Svevišnji, požari su nešto drugo.
Iza poplava stižu novi i teško me uvjeriti da će tada biti lakše izvršiti zadaće, vezane za prošle, a proizlaze iz djelokruga rada MUP-a.
“VJERUJE SE DA JE POŽAR PODMETNUT. ISTRAGA JE U TIJEKU.”
Gornje dvije rečenice bile su, cijelo ljeto, neizostavni dio svakog izvješća o požaru. Tek ponegdje je neka baba palila korov, što je izmaklo kontroli, a kako svaka kazna ima, između ostalog, za cilj i da djeluje na druge možebitne počinitelje nedjela, trebali smo čuti što je bilo s babom. Priča kako dijete ne zna što je 200 kila, pa je ukralo tračnicu, prolazi samo u vicu.
Međutim, ono što bi, vjerujem, svatko htio čuti jest odgovor na pitanje: Ima li organiziranog paljenja hrvatskih šuma, tko to radi i zašto? Tko su piromani iz ovih ili onih pobuda i što je s njima? Kolike su kazne dobili i hoće li djelovati i slijedeće ljeto? Pali li možda netko čije ime ne smijemo znati? Barem recite da li je pod kontrolom? Koliko ovaj narod koštaju naleti protupožarnih zrakoplova i uporaba druge tehnike uz nemjerljivu štetu na državnoj i privatnoj imovini? U gašenju redovno stradaju gasitelji, ali ne i palitelji, požari se ponekad zaustave tik uz naselja i hoće li se uvijek moći kontrolirati?
Barem u ovoj Zemlji ima tristotinjak tisuća ljudi, sposobnih i slobodnih, koji se mogu angažirati u preventivi. No, dok je sustav takav da bolje prolazi piroman od gasitelja, ili prijavitelja požara, a to vi regulirate, sreće neće biti.  Što bi se to trebalo dogoditi da neke državne službe počnu raditi svoj posao?
Za sada dvije elementarne nepogode drže kakav-takav slijed. Što će s nama biti kada se poremeti, ili, ne daj Bože, dođe do još neke? Podsjećam samo na gotovo redovitu pojavu poslije velikih kiša i poplava. Što onda?
Ne snalazimo se s požarima, ne snalazimo se s poplavama, državom vlada voditeljica ureda za proračun koja nije navikla planirati duže od nekoliko mjeseci, a priroda se ponaša prirodno.
Elementi koji nas ugrožavaju poznati su od iskona, pa zar nije bilo dovoljno vremena za preventivne mjere?
Dovoljno čak i onih nekoliko mjeseci, koliko državni vrh godišnje vidi  unaprijed iz svojih udobnih fotelja.
Neka nam Bog pomogne.