Kad pomislimo na narcizam, mnogi ljudi odmah pomisle na stereotip – arogantnu, hvalisavu osobu, obično muškarca, koji previše priča na sastancima i objavljuje bezbroj fotografija iz teretane.

No, narcizam, kao i većina aspekata ljudske psihologije, mnogo je složeniji od toga. Dok muškarci u prosjeku postižu više rezultate na određenim narcisoidnim osobinama, žene su jednako sklone narcizmu, samo se manifestira drugačije.

I tu nastaje problem. Kako objašnjava dr. Ava Green, predavačica forenzičke psihologije na Sveučilištu City St George’s u Londonu i stručnjakinja za narcizam kod žena, velik dio slike je previđen, piše Nova.rs.

“Osobine koje obično povezujemo s narcizmom – grandioznost, asertivnost, dominacija – odgovaraju tradicionalno muškim normama. Ali, ranjive karakteristike preklapaju se s ženstvenošću, poput visoke razine neuroticizma i emocionalne nestabilnosti”, naglasila je.

Grandiozni i ranjivi narcizam

Psiholozi općenito razlikuju dvije vrste narcizma. Grandiozni narcizam je onaj poznatiji, gdje se ljudi čine samouvjereno, traže status, imaju snažan osjećaj vlastite važnosti i često su karizmatični.

Ranjivi narcizam, s druge strane, karakterizira nesigurnost, preosjetljivost, tjeskoba i skriveni osjećaj privilegije.

Ono što im je zajedničko je takozvana “antagonistička jezgra”, tj. vjerovanje u vlastitu jedinstvenost, spremnost da se iskoriste drugi i krhko samopoštovanje koje ne podnosi dobro kritiku.

Green to jednostavno objašnjava: “Najbolji način da se procijeni koliko je netko narcisoidan jest kritizirati ga”.

Pretjerana reakcija, bilo da uključuje ljutnju, povlačenje ili ignoriranje, može biti jasan znak. “Nitko ne voli odbijanje, ali što je vaše samopoštovanje nestabilnije, to će vaša reakcija na prijetnju vašoj slici o sebi biti ekstremnija”, dodala je.

Žene su jednako narcisoidne, ali to pokazuju drugačije

U svom istraživanju, Green i njezin tim otkrili su jasne rodne razlike. U jednoj studiji na 328 odraslih osoba, muškarci su imali više grandioznog narcizma, dok su žene pokazivale ranjivije osobine.

To je važno jer se ranjivi narcizam često previdi ili pogrešno dijagnosticira. Čak 75 posto ljudi kojima je dijagnosticiran narcisoidni poremećaj osobnosti su muškarci, što znači da mnoge žene ostaju neprepoznate.

“Neke žene su pogrešno dijagnosticirane kao one s graničnim poremećajem osobnosti. Narcizam nije rodno specifičan; temeljni obrazac je isti, ali način na koji se manifestira kod žena je suptilniji i skriveniji“, pojasnila je.

Rezultati također razotkrivaju mit da su narcisoidne žene manje opasne. Naprotiv, ranjivi narcizam kod žena povezan je s psihološkom, fizičkom, pa čak i seksualnom agresijom prema svojim partnerima.

“Poznato je da neke žene koriste djecu ili seksualnost kao sredstvo za stjecanje moći i kontrole”, dodala je Green.

Drugim riječima, ženski narcizam nije samo stvar taštine – može biti duboko destruktivan. Važno je, međutim, napomenuti da većinu obiteljskog nasilja čine muškarci. Ovo istraživanje se posebno odnosi na narcise, a ne na opću populaciju.

Razlike u izražavanju narcizma vjerojatno su rezultat društvenih normi. Narcisi teže idealiziranoj verziji sebe i koriste alate koje im društvo pruža kako bi to postigli.

Što uzrokuje narcizam?

Iako se često vjeruje da je narcizam rezultat traume ili zanemarivanja iz djetinjstva, slika je složenija. “Pretjerano hvaljenje i maženje u djetinjstvu također mogu doprinijeti razvoju narcizma”, pojasnila je Green.

Narcisi često stvaraju “fantazijsku verziju sebe” i provode život pokušavajući se prilagoditi toj slici. Kada drugi to ne potvrde, doživljavaju to kao napad.

“Narcisi nose masku. Kad im padne, pokazuje koliko su zapravo nesigurni i ranjivi”, kaže Green.

Može li se narcizam liječiti?

Ne postoji brzo rješenje, dijelom i zato što su narcisoidni pacijenti zahtjevni za suradnju. Mogu odbiti terapiju, osjećati se uvrijeđeno ili prekinuti proces.

Ipak, terapija ima smisla. Cilj nije “izliječiti”, već kontrolirati simptome i razviti emocionalnu stabilnost.

Narcizam postoji u spektru. Većina ljudi ima neke narcisoidne osobine, a zdrav osjećaj samopouzdanja je poželjan. Problem nastaje kada te osobine postanu ekstremne i štetne za druge.

Samo oko 1 do 2 posto populacije ima izražen narcisoidni poremećaj osobnosti. Zato je važno napustiti stereotip da narcizam uvijek izgleda kao egocentričan čovjek na poziciji moći. Razumijevanje razlika pomaže nam da ga lakše prepoznamo – i da budemo suosjećajniji prema onima na koje utječe.