Veze su često složene, a to posebno dobro vide odvjetnici za razvode koji svakodnevno svjedoče raspadu brakova. Lena Nguyen, odvjetnica s iskustvom u više američkih saveznih država, primijetila je obrazac koji se stalno ponavlja: žene u brakovima često završavaju u lošijoj poziciji ne zbog velikih sukoba, već zbog načina na koji pristupaju odnosima.

Prema njezinim riječima, ključna osobina koja ženama nedostaje jest – sebičnost. “Postoji jedna stvar koju bi žene trebale naučiti od muškaraca, a to je kako biti sebičan. Kao odvjetnica za razvode, naučila sam da muška sebičnost nije mana, već strategija”, kaže Nguyen, prenosi Times of India. Objašnjava da muškarci češće donose odluke koje su u njihovom interesu, dok žene pokušavaju zaštititi sve oko sebe, što ih na kraju može koštati.

Sebičnost nije mana
Nguyen ističe da muškarci bez grižnje savjesti stavljaju sebe na prvo mjesto. “Nitko ih zbog toga ne naziva bezosjećajnima. Smatraju ih pametnima, strateški nastrojenima i praktičnima”, kaže ona.

Dodaje i: “Muškarci se ne srame dati si prioritet. Ne ispričavaju se što biraju ono što im koristi. Djeluju u skladu s tim i nakon toga mirno spavaju.” S druge strane, žene su, kako kaže, naučene da se prilagođavaju i daju više nego što bi trebale: “Hvale nas zbog nesebičnosti, čak i kada nas to košta svega.”

Na kraju, upozorava da takav obrazac dugoročno dovodi do iscrpljenosti i nezadovoljstva. “Kada dosljedno birate sebe, dobivate stabilnost, mogućnosti i mir”, objašnjava. Naglašava i da ovo nije poziv na okrutnost: “Ovo nije poziv da postanete okrutni – to je poziv da prestanete miješati samoodricanje s ljubavlju.” Zaključuje da sebičnost nije mana, nego vještina koju žene trebaju razviti kako bi zaštitile sebe i vlastitu budućnost.

Mnogi vjeruju da će kruh dulje sačuvati svježinu ako ga drže u hladnjaku, no istina je potpuno suprotna. Ova uobičajena navika zapravo ubrzava starenje kruha i do šest puta, što je na vlastitom primjeru otkrila jedna Australka nakon što je kupila skupocjenu štrucu zanatskog kruha. Njezino je otkriće iznenadilo mnoge koji su godinama činili istu pogrešku, piše news.com.au.

Skupocjena lekcija
Sve je počelo kada je autorica članka kupila štrucu kruha za 20 australskih dolara (oko 12 eura) u novoj, popularnoj pekari. U želji da joj investicija što dulje potraje, krenula ga je pospremiti u hladnjak, no u tome ju je spriječio suprug, tvrdeći da se “kruh ne smije držati u hladnjaku”.

“Mislila sam da se šali. Nije li svrha hladnjaka upravo u tome? Da stvari dulje traju?” napisala je. Nakon prepirke, rješenje su potražili na moderan način – pitali su umjetnu inteligenciju. Na suprugovo zadovoljstvo, umjetna inteligencija potvrdila je njegovu tvrdnju.

Znanstveno objašnjenje
Kruhu, naime, nije mjesto u hladnjaku jer zbog niske temperature postaje ustajao znatno brže. Temperatura i okruženje u hladnjaku ubrzavaju proces retrogradacije, kemijske reakcije zbog koje se molekule škroba preuređuju u kristalnu strukturu. Posljedica toga jest da kruh postaje suh i tvrd.

Većina hladnjaka održava temperaturu od oko 4 °C, što je “opasna zona” za škrob. Prema studiji Magoffina i Hoseneya, kruh pohranjen na toj temperaturi postaje ustajao i do šest puta brže od kruha koji se čuva na sobnoj temperaturi.

Kako onda pravilno čuvati kruh?
Postavlja se pitanje kako ga onda ispravno čuvati. Prema znanstvenoj agenciji CSIRO, kruh bi trebalo držati na kuhinjskom pultu ako ga planirate pojesti unutar četiri dana. Za dugotrajnije skladištenje, zamrzivač je najbolja opcija jer u potpunosti zaustavlja proces starenja kruha.

Mnogoj djeci škola je dosadna, što može negativno utjecati na njihovo učenje i čak dovesti do izbjegavanja nastave. Kada dijete kaže da mu je dosadno, razlog može biti nedostatak izazova, osjećaj nepovezanosti s gradivom ili preopterećenost. Razumijevanje uzroka ključno je za pronalaženje rješenja, a suradnja s učiteljima i uključivanje djeteta u proces može značajno poboljšati njihovo školsko iskustvo.

Dok neka djeca vole školu, druga se neprestano pitaju zašto je tako dosadna. Za neke je to povremeni osjećaj, no za druge je to stalno stanje koje može izazvati tjeskobu, apatiju ili frustraciju. Natalie Gwyn, licencirana savjetnica za mentalno zdravlje i profesorica na Sveučilištu Walden, ističe da je važno otkriti uzrok djetetove nezainteresiranosti kako bi se pronašla prava rješenja.

“To je vrlo čest problem”, kaže Gwyn. “Potičem roditelje i učitelje da razmisle što se može učiniti kako bi se potaknula angažiranost i učenje djece.” Mnogi roditelji prvo pomisle da je njihovo dijete ili nadareno pa mu je gradivo prelagano, ili da je gradivo preteško. Iako su to moguće opcije, razlozi mogu biti i puno složeniji.

Nedostatak izazova
Nadareni učenici često se dosađuju u školi jer gradivo ne prati njihove interese i sposobnosti. Učenici koji brzo svladavaju nove vještine i ispred su ostatka razreda često se žale na dosadu. Iako takvi učenici nisu uvijek formalno klasificirani kao nadareni, obično su vrlo sposobni i pametni.

Kada im je gradivo prejednostavno, mogu djelovati nemotivirano, kaže Tameko Hairston-Piggee, licencirana klinička socijalna radnica. Iako i dalje mogu imati dobre ocjene, često brzo rješavaju zadatke bez posvećivanja pažnje urednosti ili provjeri točnosti, samo kako bi što prije završili. Njima je potrebna pomoć da pronađu motivaciju i interes za rad.

Problem motivacije
Ponekad se pritužbe na dosadu svode na osjećaj da dijete već zna ono što se podučava ili da mu to nije važno. Izjava “škola je dosadna” često je povezana s “zato ne radim” ili “zato ne pazim”. Učenik time možda poručuje da ga gradivo ne zanima ili da ne vidi vezu između onoga što uči i vlastitog života. Možda se ne osjeća povezano sa školom, učiteljem, vršnjacima ili predmetima.

Važno je naglasiti da nedostatak motivacije ne znači lijenost. Često je povezan s osjećajem da učenje nema smisla ili relevantnosti za njih. “Dobra je vijest da je dosadu u školi moguće riješiti. Ne postoji jedinstven pristup, ali rješenje zahtijeva kreativnost, strpljenje, empatiju i fleksibilnost”, napominje Hairston-Piggee.

Pitanje mentalnog zdravlja
Dosada u školi ponekad može biti znak da se dijete nosi s poteškoćama kod kuće, poput razvoda, selidbe, financijskih problema ili smrti u obitelji. Osim toga, uzrok mogu biti i problemi s mentalnim zdravljem kao što su depresija, anksioznost ili posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

“Moj prvi korak bio bi isključiti medicinske probleme koji bi mogli uzrokovati da dijete zaspi na satu i procijeniti eventualne promjene u kućnom okruženju”, kaže Hairston-Piggee. “Također, učenici mogu imati neispunjene socio-emocionalne potrebe, poput traume ili problema sa samopouzdanjem, što se može pogrešno protumačiti kao nepažnja.”

U nekim slučajevima, nedostatak motivacije može biti znak poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), koji karakteriziraju poteškoće s fokusom, organizacijom i impulzivnošću.

Nepovezanost s okolinom
Djeca koja se teško povezuju s vršnjacima, učiteljima ili školskom zajednicom mogu se osjećati izolirano i odbačeno, što rezultira dosadom. Ako dijete nije izgradilo odnos povjerenja s učiteljem, možda ne zna kome se obratiti za pomoć.

“Cilj je za sve učenike izgraditi pozitivne odnose, stvoriti poticajno okruženje i djelovati s pozicije snage”, ističe Hairston-Piggee. Kada se to ne dogodi, djeca mogu postati apatična. “Učenik može misliti da ga učitelj ne voli i zbog toga odustati od truda”, dodaje Gwyn. U tom slučaju, dijete se može isključiti ili ponašati neprimjereno, a osjećaj koji opisuje kao dosadu zapravo je potreba da postane dio zajednice.

Potreba za jačanjem vještina
Neki učenici nemaju razvijene akademske, socio-emocionalne ili praktične vještine potrebne za uspjeh. Primjerice, ako se dijete bori s vještinama izvršne funkcije – koje uključuju planiranje, samokontrolu i obavljanje više zadataka – može reći “dosadno mi je” kada zapravo misli “ne znam kako ovo napraviti, pa neću ni pokušati”.

Problemi s organizacijom, praćenjem uputa ili zagovaranjem za sebe također mogu dovesti do osjećaja izgubljenosti. “Ponekad je gradivo jednostavno prezahtjevno i oni odustaju. Ako je to slučaj, preporučujem poduku, dodatnu podršku ili promjenu rasporeda predmeta”, savjetuje Gwyn.

Ako dijete ima određene fizičke, mentalne ili obrazovne poteškoće, može imati pravo na prilagodbe programa, poput Individualiziranog odgojno-obrazovnog programa (IOOP), koji mu mogu pomoći da učenje postane pristupačnije.

Kako roditelji mogu pomoći
Postoji mnogo načina na koje roditelji mogu pomoći djetetu kojem je škola dosadna, a prvi korak je otkriti stvarni uzrok. Važno je ne odbacivati djetetove osjećaje, već ih shvatiti ozbiljno. Uzroci se mogu i preklapati – dijete može istovremeno biti nedovoljno izazvano i imati loše socijalne vještine.

Započnite razgovor
Pokušajte u mirnom trenutku, izvan školske situacije, potaknuti dijete da vam ispriča što je taj dan učilo. Pokažite mu da su njegovi osjećaji važni i pitajte ga za detalje: Koji dio gradiva mu je bio težak? Što ga je zbunilo? Je li nešto u zadatku bilo zanimljivo? Je li tražilo pomoć? Što bi ono učinilo drugačije da je na mjestu učitelja?

Takvi razgovori mogu vam pomoći da uočite obrasce i shvatite što se krije iza djetetove dosade. “Učenici vole da ih se čuje i vidi. Jednom kada otkrijete koje su njihove neispunjene potrebe i počnete raditi na njima, dijete će se često početi osjećati angažiranije”, kaže Hairston-Piggee.

Uključite učitelja i dijete
Razgovarajte s učiteljem o tome što motivira vaše dijete, a što ne. Pristupite razgovoru konstruktivno, bez okrivljavanja. Razmislite o tome da u proces uključite i samo dijete.

“Ključno je ne odbacivati djetetovu zabrinutost. Vjerujte mu kada kaže da mu je dosadno i zajedno radite na rješavanju problema”, kaže Gwyn. Uključivanje djeteta u pronalaženje rješenja daje mu osjećaj autonomije i pokazuje da se njegovi osjećaji poštuju.

Razmišljajte kreativno
Pri traženju rješenja, budite otvoreni za različite ideje. Hairston-Piggee navodi da nekoj djeci mogu pomoći pauze za kretanje, zahtjevniji zadaci iz matematike, korištenje fidget igračaka, rad u mirnijem prostoru, gledanje filmova umjesto čitanja ili čak online nastava.

Također, razmislite o stilu učenja vašeg djeteta. Možda mu je gradivo predstavljeno na način koji mu ne odgovara. Nekoj djeci su potrebna vizualna pomagala, taktilna stimulacija ili praktično iskustvo kako bi ostala angažirana. Svako dijete je drugačije, stoga je važno kreativno pristupiti problemu i zagovarati rješenja koja će vašem djetetu pomoći da se ponovno zainteresira za školu.