Stručni skup „Nezaboravljeni privlački župnik don Eugen Šutrin“ povodom 80. godišnjice mučeničke smrti don Eugena održan je u subotu, 15. studenog u dvorani Dječjeg vrtića Sabunić u Privlaci.

Izlaganja su održali predavači: don Filip Kucelin, predstojnik Povjerenstva za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije te povjesničari, predavači sa Sveučilišta u Zadru: prof. dr. sc. Zlatko Begonja izlagao je o temi „Don Eugen Šutrin – žrtva jugoslavenskog komunizma“ i dr. sc. Luka Knez o temi „Zadarska nadbiskupija i UDB-a 1980.-ih“.

Kucelin je rekao da je Šutrin „izniman čovjek koji je u 31. godini života bio toliko zreo da je podnio mučeništvo i nije zaslužio mjesto u zaboravu, nego na oltaru. Don Eugen je primjer dosljednosti svom pozivu i ljubavi prema  domovini te može biti primjer i uzor“.

Proces beatifikacije znači memoriju na nekoga i vjerovanje da je ta osoba junački lik, da je surađivala s Božjom milošću na najizvrsniji način, rekao je don Filip. Božji narod je važan u širenju glasa svetosti ili mučeništva. Važna je i molitva po zagovoru osobe za koju se vjeruje da je živio svetački ili podnio mučeništvo. Glas o znakovima može se očitovati u ozdravljenjima ili čudima.

„Važno je naglašavati kako smo mi Hrvati narod svetaca. Važno je narodu kojeg se proglašava zločinačkim govoriti o tome da smo mi narod svetih ljudi, da prepoznamo one koji su nas zadužili svojim životom i staviti ih za uzor generacijama koje dolaze“, poručio je Kucelin.

Begonja je opisao okolnosti Šutrinovog djelovanja i ubojstva. Šibenski biskup Jeronim Mileta imenovao je 1939. don Eugena upraviteljem župe Molat i poslužiteljem mjesta Brgulje, što je obavljao do 1945. godine. Kao svećenik djelovao je u najtežim okolnostima Drugog svjetskog rata, kad je uspostavljen talijanski fašistički logor na Molatu koji je prestao djelovati 8. rujna 1943. godine.

Po njegovim zapisima, don Eugen je pokopao 76 osoba u Molatu. Bio je dušobrižnik u logoru, zatočenicima je pružao duhovnu skrb.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, župnik u Privlaci bio je don Ante Matacin. On je surađivao s don Eugenom u pomoći zatočenicima na Molatu. U Zadru su u ljekarnama nabavljali lijekove koje je don Eugen nosio na Molat logorašima. Begonja je opisao okolnosti Šutrinovog ubojstva i predstavio spise iz sudskog postupka.

Partizani su na blagdan Svih svetih 1944. uhitili don Antu Matacina i dosudili mu 20 godina zatvora; na traženje apostolskog administratora Zadarske nadbiskupije Mate Garkovića 1951., Matacin je pušten na slobodu, a on je 1955. pobjegao iz države.

Don Eugena su 26. studenog 1945. u Privlaci ubila dvojica partijskih aktivista,  Pere Ćurko iz Nina i Ivan Pavlović Đani iz Zatona, koji su uhićeni 10. prosinca 1945. godine.

Prema Ćurkovim navodima, Ćurko je pozvao don Eugena da izađe iz župne kuće i krene s njima dati joj posljednju pomast, jer je njegova majka na samrti zbog udara konja. Ćurko je ispalio tri metka don Eugenu u potiljak, nakon čega su njegovo mrtvo tijelo stavili u lađu, vezali kamen oko vrata i bacili u more. Tijelo je kasnije isplivalo na obalu. Istražno liječničko povjerenstvo je utvrdilo kako je don Eugen imao na leđima više modrica nanesenih tvrdim predmetom i da su metci ispaljeni jedan za drugim, u kratkom razmaku.

Tijekom istrage ubojice su rekli da su ubili Šutrina zbog Pastirskog pisma katoličkih biskupa Jugoslavije koje je izašlo tih dana, kao i da je don Eugen bio špijun u logoru na Molatu.

Ćurko i Pavlović dobili su oprost od izdržavanja kazne zatvora s 14 godina, na jednu godinu i osam mjeseci. Na traženje ubojica, „u želji za aktivnim učešćem u izgradnji socijalizma u zemlji“, pomilovani su 1950. i 1951. godine.

„Sudbina don Eugena nije samo njegova sudbina, to je sudbina hrvatskog naroda u prvoj i drugoj Jugoslaviji. Represija nad Zadarskom nadbiskupijom 1980.-ih godina pokazuje kontinuitet represivnog postupanja prema Katoličkoj Crkvi od 1945. do 1990. godine“, rekao je Knez, istaknuvši da je Katolička Crkva bila glavni neprijatelj režima.

„Crkva je bedem hrvatskog naroda u komunističkoj Jugoslaviji. Problem za komunistički režim bio je i što je Zadarska nadbiskupija direktno podređena Svetoj Stolici pa se smatralo da zapadne obavještajne službe preko Vatikana djeluju razorno prema jugoslavenskom režimu“, rekao je Knez, istaknuvši da represivno postupanje ne znači samo fizičku likvidaciju. Represija se odvija i kroz nadzor, kontrolu i ucjene.

„U cijelom razdoblju 1980.-ih godina ne jenjava nadzor nad Crkvom. To pokazuje suradnička mreža UDB-e, ozvučenje telefonskih linija, kontrola poštanskih pošiljki, ozvučenje prostora. Glavni ciljevi UDB-e bili su pratiti pojedinačno djelovanje svećenika, međusobne kontakte, kontakte s Vatikanom i s hrvatskim intelektualcima, kontakte između svećenika Zadarske nadbiskupije i hrvatske emigracije, kontakte s novinarima, zasjedanja Biskupske konferencije, svećeničke rekolekcije, izdavačku djelatnost, Vjesnik Zadarske nadbiskupije. Pratili su redovničke zajednice, laičke skupine, vjerske škole i proslave, tribine, hodočašća, mise zadušnice kardinala Alojzija Stepinca i manifestacije poput Branimirove godine“, rekao je Knez.

Bile su ozvučene privatne linije svećenika, Marijana Oblaka, Pave Kere i Ivana Prenđe te službene linije Zadarske nadbiskupije, a ta se akcija provodila pod kodnim nazivom ‘Velebit’, rekao je Knez. Kontrolirale su se poštanske pošiljke za Zadarsku nadbiskupiju, bilo je tajno fotografsko, audio i video snimanje. Suradnici zadarske UDB-e snimali su proslavu Branimirove godine u Ninu 1979., provođeni su tajni i javni pretresi svećenika. Najvažniji izvor informacija bila je suradnička mreža pojedinaca koji su imali kodna imena.

Glavne obrade zadarske UDB-e 1980.-ih godina bili su Marijan Oblak, Pavao Kero, Ivan Prenđa, Milivoj Bolobanić, Joso Kokić i Joso Kero, rekao je Knez. „Ne postoji nijedan dosje svećenika Zadarske nadbiskupije, pa je pitanje jesu li ti dosjei uništeni 1990.-ih godina nakon višestranačkih izbora, kako se ne bi znalo koji ljudi su ih pratili i proganjali“, upozorio je Knez, poručivši: „U odnosu na ranija desetljeća komunističke Jugoslavije, nadzor nad Katoličkom Crkvom nije se smanjio do 1990. godine i prvih višestranačkih izbora. Situacija se promijenila nakon svibnja 1990. godine“.

Na skupu su bili i Josip Bilaver, župan Zadarske županije i Gašpar Begonja, načelnik Općine Privlaka, koji su rekli da će podržati dodjelu zemljišta na lokaciji Sebačevo gdje je ubijen don Eugen da bude vlasništvo župe Privlaka, odnosno Zadarske nadbiskupije te kasniju izgradnju toga spomen – područja.

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić zahvalio je svim sudionicima skupa. Rekao je da je Šutrin „ostavio duboki trag svojom predanošću, hrabrošću i ljubavlju prema Bogu, svom svećeničkom pozivu i narodu Božjem kojem je služio“ te da je njegova kratka prisutnost u Privlaci gdje je bio župnik svega šest dana postala „trajni pečat svetosti i svjedočanstva koji još uvijek živi“.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić