Fizički poslovi većini ljudi na svijetu svakodnevno oduzimaju mnogo vremena i energije. Što određuje rade li u kućanstvu napornije žene ili muškarci?

U većini zajednica lovaca-skupljača, muškarci su lovci, a žene su skupljači – što znači da se muškarci više kreću. No kakav je odnos u drugačije uređenim zajednicama?

Yuan Chen i Ruth Mace proveli su studiju skupina pastira i farmera u tibetanskim pokrajinama u ruralnoj Kini. Radi se o području s ogromnim kulturalnim različitostima. Studijom su željeli otkriti koji faktori određuju tko obavlja napornije poslove u kućanstvu i zašto. Rezultati studije rasvjetljuju rodne razlike po pitanju posla u različitim zajednicama, prenosi Science Alert.

Velika većina odraslih ljudi na svijetu su u braku. Brak je ugovor, što znači da se očekuje da dvije strane ulažu i dobivaju jednako iz zajednice. No nejednaka pregovaračka moć u kućanstvu – kao na primjer kada jedna osoba prijeti razvodom – može dovesti do nejednakih doprinosa partnerstvu.

Odlazak od kuće

Istraživači su odlučili testirati hipotezu da odlazak od doma odrastanja nakon braka, kako bi osoba živjela s obitelji svog bračnog partnera može dovesti do veće količine kućanskih poslova. U takvim brakovima, nova osoba nije u rodu niti dijeli zajedničku povijest ni sa kim u novom kućanstvu.

Ako oko sebe nema rođake, u nepovoljnijem su položaju po pitanju pregovaračke moći.

Najčešći oblik braka je onaj u kojem žene napuštaju svoje obiteljske domove, a muškarci ostaju sa svojim obiteljima u zajednicama u kojima su odrasli. To se naziva patrilokalitet.

Neolokalitet – u kojem pripadnici oba roda napuštaju obitelji nakon braka i par živi na novom mjestu udaljen od obiju obitelji – također je česta praksa u mnogim dijelovima svijeta. Matrilokalitet, u kojem žene ostaju u svojoj obitelji, a muškarci dolaze živjeti u obitelj svojih supruga, vrlo je rijetka pojava.

Duolokalitet – gdje nijedan od partnera ne napušta svoj dom, a muž i žena žive odvojeno – još je rjeđi.

Srećom, u kulturno bogatom zabačenom području Tibeta mogu se naći sve četiri prakse.

Studija se fokusirala na ruralna sela u šest različitih etničkih kultura. U suradnji s Lanzhou sveučilištem u Kini, istraživači su intervjuirali više od 500 ljudi o njihovom statusu nakon braka i zamolili ih da nose traku za praćenje aktivnosti kako bi mogli proučiti količinu fizičkog rada koju obavljaju.

Žene rade napornije

Inicijalni zaključak je bio da žene rade mnogo napornije od muškaraca, kao i da svojim radom najviše pridonose obiteljima. Dokazi za to viđeni su u njihovim vlastitim izjavama o tome koliko rade, ali i uređajima za praćenje fizičke aktivnosti.

Žene su u prosjeku hodale nešto više od 12.000 koraka dnevno, a muškarci tek oko 9.000. Muškarci su također naporno radili, no manje od žena. Više vremena provodili su baveći se hobijima ili društvenim aktivnostima, ali i odmarajući.

Razlog za to djelomično može biti jer su žene u prosjeku fizički slabije od muškaraca i prema tome mogu imati manju pregovaračku moć. No istraživači su također otkrili da pojedinci (i muškarci i žene) koji nakon braka napuštaju svoje domove i odlaze u obitelj svojih partnera rade napornije od onih koji su ostali u svojoj obitelji.

Ako se žena nakon braka preseli iz svog doma, a mnoge žene upravo to i čine diljem svijeta, ona pati, ne samo zato jer joj nedostaje vlastita obitelj, već i zato jer mora mnogo napornije raditi.

Ako se oba partnera odsele iz svoje obitelji, oboje rade naporno – ali žena svejedno radi više. Studija je pokazala da savršena jednakost postoji samo u slučajevima gdje se muškarci sele, a žene ne.

Ti rezultati pomažu shvatiti zašto žene u cijelom svijetu nakon vjenčanja napuštaju svoje obitelji, a muškarci u velikoj većini to ne čine. Odlasci od obitelji posebno loše djeluju na muškarce – dodaju im oko 2.000 koraka dnevno, a tek 1.000 koraka za žene.

Vrijeme i energija potrošena na rad u polju, uzgoj domaćih životinja i kućanske poslove u sukobu je sa slobodnim vremenom. Značajne razine fizičkog rada za potrebe održavanja kućanstva u ovim ruralnim područjima znače i manje vremena provedenog u odmoru.

Iz perspektive evolucije, žrtvovanje odmora nije poželjno, osim ako to ne pridonosi razinama tjelesne spremnosti – kao na primjer povećanje izgleda za preživljavanje potomaka.

Ne znamo je li žrtvovanje odmora poželjno u ovim slučajevima jer je istraživanja na tu temu malo. Možda je to istina u siromašnijim, ruralnim dijelovima svijeta, no i nije u bogatim uvjetima.

U većini urbanih područja, na primjer, neaktivni životni stil postaje sve češći. Istraživanja su pokazala da sjedilački način života postaje problem javnog zdravlja, povezan s mnogim kroničnim stanjima kao što su pretilost, neplodnost, kao i mentalne bolesti.

Nejednakost spolova po pitanju fizičkog rada još uvijek postoji i u domovima i izvan njih. Studija je dala evolucijsku perspektivu o tome zašto je vjerojatnije da će žene podnositi teži teret od muškaraca.

Stvari se ipak polako mijenjaju. Žene sve češće svoje obitelji zasnivaju podalje i od svoje i od obitelji svojih partnera, čime njihova pregovaračka moć postaje veća. Tome valja pridodati i sve veće razine vlastitog bogatstva, obrazovanje i autonomiju.

Te promjene tjeraju muškarce da preuzmu više fizičkih poslova u urbanim, industrijskim i postindustrijskim društvima.