Dr. Ranko Rajović, autor NTC programa (Nikola Tesla Centar), šef Katedre za obrazovne neuroznanosti na Pedagoškom fakultetu u Kopru, specijalist interne medicine i magistar neurofiziologije, koristi svaku priliku da osvijesti odrasle o tome da se djeca najbolje razvijaju kroz igru. Ovog puta je govorio o tome da sve više djece već u nižim razredima osnovne škole počinje gubiti interes za učenje, a mnogi od njih čak razviju i otpor prema školi.

Dr. Rajović tvrdi da razlog za to leži u načinu na koji se odvija nastava i kako se razvija djetetov mozak. Na svom Instagram profilu je podijelio snimku u kojoj objašnjava zašto djeca u prvom razredu vole školu, a u trećem više ne.

On je još jednom podsjetio kako nedostatak igre i pokreta utječe na dječje sposobnosti i što roditelji i učitelji mogu napraviti kako bi se ovaj problem riješio.

„Ne može dijete biti krivo. Uče napamet. Prve velike lekcije, definicije, pjesmice koje uče napamet kreću do trećeg razreda. Oni to nauče, dođu u školu i šta osjete? Lupanje srca, znoje se dlanovi, lupaju arterije na vratu. A mozak je organ za preživljavane. Što mozak onda govori djetetu? Pa bježi, spašavaj se“, navodi liječnik i dodaje: “Gdje da bježi? Pa oni mali ispod klupa, veliki u WC, a najveći bježe iz škole. I mi ako to znamo, mi moramo shvatiti da smo negdje pogriješili. Jer učenje napamet je greška. Čak i sada po najnovijim istraživanjima iz neuroznanosti – to je greška“, zaključuje on. Dr. Rajović često govori o tome da djeca ne trebaju učiti za ocjenu, nego za znanje koje je trajno i primjenjivo, i da je za svaku ozbiljnu državu cilj funkcionalno znanje, od kojeg ovisi budućnost.

„Učenje napamet je potpuno besmisleno, ubija kreativnost. Djecu moramo učiti da misle. Okruženje se promijenilo, a metode su ostale iste. Ključno je pronaći metode koje sliče na igru. Potrebne su korijenite promjene i u vrtićima i u školama. Zabranio bih učenje napamet. Potrebna su nam produktivna djeca, koja će sutra znati izliječiti nekoga“, istakao je Rajović jednom prilikom. On je podvukao i to da je kapacitet za učenje neograničen kada se uči kroz igru.

„Škola u kojoj se djeca igraju je najbolja. Djeca se smiju, misle da se igraju, a zapravo uče. Nije primaran odgovor, već razmišljanje bez stresa“.

U Europskoj uniji se preuveličava potrošnja za projekte zaštite klime, potencijalno za milijarde eura, objavili su revizori Unije, navodeći primjere zemalja koje tvrde da su potrošnja na IT sustave i plaće ekološke mjere, a među njima je i Hrvatska, prenosi agencija Reuters.

EU se obvezao potrošiti najmanje 37 posto svog 700 milijardi eura teškog fonda za oporavak od covida-19, koji se sastoji od zajmova i bespovratnih sredstava, na mjere koje su odgovor na klimatske promjene.

Prema vlastitoj procjeni EU-a, zemlje su premašile taj cilj i do veljače su namijenile 275 milijardi eura, odnosno 42,5 posto do sada dodijeljenih sredstava, za ulaganja koja pomažu u ispunjavanju zelenih ciljeva.

Ta brojka možda precjenjuje potrošnju EU-a na ‘zelene’ mjere za najmanje 34,5 milijardi eura, rekli su revizori.

Analiza Europskog revizorskog suda pokazala je da su zemlje EU-a brojne projekte označile zelenima iako su imale samo slabu vezu.

Na primjer uključili su IT sustave za digitalizaciju vodoopskrbnog sustava. To je Hrvatska ocijenila kao 40-postotni doprinos klimi, a revizori su rekli da bi trebao biti 0 posto.

U drugom primjeru Slovačka je plaće svog osoblja koje upravlja fondom za covid-19 uvrstila u izdatke koji pogoduju zaštiti klime, rekli su revizori.

Nejasne koristi
Drugi su imali nejasne klimatske koristi.

Portugalsko ulaganje u javni prijevoz, označeno kao 100 posto ekološko, nije uračunalo emisije koje bi proizvela izgradnja projekta – što otežava procjenu neto ušteda nakon završetka, rekli su revizori. Slično tome, utjecaj grčke hidroelektrane nije procijenjen i na temelju negativnog utjecaja na biološku raznolikost.

Kao odgovor, glasnogovornik Europske komisije rekao je da je fond za covid-19 usmjerio značajna sredstva u zelene projekte i da je temeljito provjerio planiranu potrošnju zemalja.

Revizori su naveli i pozitivne primjere uključujući grčki plan vrijedan 1,25 milijardi eura za uštedu energije u više od 100.000 domova.

Ostala potrošnja označena kao zelena uključuje projekte obnovljive energije, željeznice i infrastrukturu za punjenje električnih automobila.

Ne zna se koliko novca ide za zeleno
No općenito EU-ov sustav rangiranja klimatskih doprinosa projekata, prema kojem im se daje rang od nula, 40 ili 100 posto, nije bio dovoljno precizan i dovodi do preuveličavanja, rekli su revizori.

Ta metoda “u konačnici daje malo pokazatelja koliko novca ide izravno u zeleni prijelaz”, rekla je Joelle Elvinger, revizorica koja je vodila pripremu izvješća.

Komisija je rekla da njezina metodologija pruža dovoljnu točnost, a nametanje detaljnijih pravila stvorilo bi složenu birokraciju za buduće fondove.

Hrvatska bi zbog suše mogla ostati bez šećera. Na istoku zemlje, gdje je najveća proizvodnja šećerne repe, uništeno je više od 80 posto uroda. U Ministarstvu poljoprivrede u srijedu poslijepodne održan je hitan sastanak, pomoć će se tražiti i od Bruxellesa. Apokaliptični prizori u poljima šećerne repe – najgore je u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. “Repa se držala koliko je mogla. Onda je list izvlačio vlagu iz repe i repa se smanjivala i smanjivala i sad su se osušili i repa i list”, rekao je Ivo Kelić, proizvođač šećerne repe iz Mirkovaca za Dnevnik.hr.

Na istoku se proizvodi 85 posto repe za proizvodnju šećera, a uništeno je više od 80 posto uroda.

“Naše obiteljsko gospodarstvo ima negdje oko 126 hektara šećerne repe, a nećemo vaditi jedno 80 hektara”, pojasnio je Kelić.

U poljima elementarna nepogoda, a na tržištu moguća katastrofa. Suša je uništila repu ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u Europi, pa je pitanje hoće li ove godine uopće biti šećera.

“Takva je situacija i u Mađarskoj, Sloveniji, a vidio sam i u Srbiji da je strašna situacija. Pa nemam pojma više tko će sijati šećernu repu kad smo ovako na gubitku. To bi mogao biti kraj za šećeranu u Županji, zadnju šećeranu u Hrvatskoj”, upozorio je Kelić.

Posljednja hrvatska šećerana ne pamti ovakvu kampanju.

“Vjerujte, mi radimo s prepolovljenim kapacitetom, cijena tog šećera je ogromna. Sve skupa jako loša situacija”, rekao je predsjednik uprave Hrvatske industrije šećera Željko Zadro.

U Ministarstvu poljoprivrede održan je hitan sastanak jer bez repe nema ni šećera.

“Naš je sastanak rezultirao da ćemo u četvrtak krenuti prema Europskoj komisiji, inicirati na aktivaciji kriznih rezervi u poljoprivredi. To se čeka šest mjeseci ako se odobri”, napomenuo je ministar Josip Zadro.

Iz Vlade umiruju da čine sve kako šećernu krizu ne bi okusili i građani.

“Nema potreba za zabrinutost za naše građane, dakle neće biti ni uvoza niti povećanja cijena vezano za šećer. S te strane Vlada štiti građane”, ustvrdio je državni tajnik Tugomir Majdak.

Manjak šećera nadomjestit će se zalihama i dijelom iz rafiniranja.

“Poskupljenja sigurno ne prijete, ali imamo katastrofalnu situaciju u RH”, smatra Zadro.

Jer na koljenima su i industrija i zaduženi proizvođači. Ukupne obveze dosegnule su 10 milijuna eura. Na Vladu ide i prijedlog ukidanja referentnih prinosa te kreditiranje dugova uz pomoć HBOR-a. Ne sanira li se problem odmah, proizvođači sljedeće godine neće sijati šećernu repu, a to bi bio kraj domaćem šećeru.