Seline su postale dom i mirno utočište skupine od 46 izbjeglih Ukrajinaca od početka rata u Ukrajini. Velikodušnost u pomoći ukrajinskih majki s djecom svakodnevno potvrđuju mještani Selina i Starigrada – Paklenice pružajući Ukrajincima pomoć u hrani, raznim namirnicama, higijenskim potrepštinama i svime potrebnim za svakodnevni život.

Ukrajinci su smješteni u tri kuće u Selinama. Dom su im pružila dvojica braće Jusup sa suprugama: Vera i Ivan Jusup, Greta i Mirko Jusup te Adela i Marijan Vrkić. Organizirani prijevoz autobusom iz Ukrajine u Seline osigurao im je njihov svećenik, o. Taras. Selinarci i Starigrađani još su jedan primjer srdačnosti hrvatskih ljudi diljem domovine koji nesebično pomažu Ukrajincima da u ničemu ne oskudijevaju.

Potvrđuje to i dobročinstvo Aktiva Dobrovoljnih darivatelja krvi Starigrad – Paklenice koji su počastili Ukrajince bogatim ručkom na sportskom igralištu u Selinama.

„Kao aktiv uvijek smo izlazili ususret s davanjima krvi, uvijek smo imali dobru suradnju s Crvenim križem. I na taj način, ručkom, htjeli smo tim ljudima izraziti dobrodošlicu. Organizirali smo se, nadamo se da će i drugi slijediti naš primjer, da pomognemo ljudima. Potrudili smo se da bude svega, mesa, priloga, pića. Lijep je dan i lijepo druženje“ kaže Starigrađanin Josip Marasović iz Aktiva dobrovoljnih darivatelja krvi.

Srdačnost Podgoraca potvrđuje kako puno ljudi samoinicijativno, po vlastitom nahođenju, nose potrepštine za ukrajinske obitelji i odnesu ljudima u kuće gdje su smješteni.

„Svatko tko osjeti potrebu, čovjek sam to napravi, ne treba ga nagovarati. U kriznim situacijama mi smo imali uvijek veliko srce, u ratu i sada. To je u ljudima iz ovoga kraja, nadam se da će tako ostati i na budućim generacijama“ kaže Josip Marasović.

Duhovna i materijalna pomoć Ukrajincima pruža se uz podršku i suradnji sa župnikom Tomislavom Končuratom.

„Don Tomislav je nedavno došao, ali je pokazao veliko srce. Tuđa nevolja nas je potaknula da to učinimo. Jadni ljudi, u tuđem su svijetu, bez obitelji su tu, možemo im barem ovako pomoći“ rekao je Selinarac Ivan Knežević, na čiju su se ideju organiziranja ukusnog roštilja svi rado odazvali.

„Želim zahvaliti svima koji su nam pomogli u akciji. To su Pekarna Ukus, Mesnica Rujno, Restoran Tota, Encian trgovina i Komunalno društvo, iz Starigrada – Paklenice. Svi su dali prilog da se to može kupiti, svi su prihvatili pomoći sa širokim srcem. Hvala im od srca“ poručuje Ivan Knežević.

Među Ukrajinkama je i majka Marija s troje djece.

„Dolazim iz grada Brode, koji je blizu Lavova. Zahvalni smo svima koji su nas tako lijepo primili. Naš grad bio je bombardiran odmah prvi dan kad je počeo rat. Čuli smo različite detonacije i blizu našeg grada. Došla sam sa svojom djecom jer otac nam je ostao u Ukrajini da brani svoju domovinu. Puno nas je u Selinama, to su žene naših ukrajinskih vojnika. Muž kaže da je sada još uvijek opasno za djecu da budu u Ukrajini, zato je muž rekao da trebamo otići s djecom. Nama je ovdje jako lijepo. Zahvalni smo svima koji su nas primili ovdje“ kaže Marija.

Ukrajinska djeca zasada pohađaju školu on line.

„Ako čujemo da su sirene u Ukrajini, onda ne mogu učiti. Poželjela bih samo da bude mir u Ukrajini. Mir! Ne samo u Ukrajini, nego u cijelom svijetu“ poručuje Marija.

Marijin sin Ivan kaže: „Lijepo mi je ovdje. Primila nas je gospođa Greta s mužem Mirkom, odnose se prema nama jako lijepo. Brinu o tome da sve imamo. Kad imam školu online, onda učim. Nakon toga igram se s prijateljima, šetam uz more. Jako volim more. Tata me zove i kaže nam kako je u Ukrajini. Želim da se rat što prije završi, da zavlada mir i da se tata može vratiti nama kući. Želim da tata ostane živ“ kaže osmoškolac Ivan.

Dječak Arsen kaže: „Situacija u Ukrajini je jako teška i napeta. I u Lavovu se može čuti i vidjeti bombardiranje. U Selinama živimo u kući gospođe Vere i jako lijepo se ponaša prema nama. U Selinama nam je jako lijepo jer se o nama jako dobro brinu. Zahvalni smo vam za tu brigu koju pokazujete prema nama. Čujem se sa svojim tatom, tata je ostao u Ukrajini. Moja je poruka: Molim vas, zaustavite rat. U Ukrajini je strašno. Pucaju. Želimo se vratiti što prije kući, iako razumijemo da je to zasada nemoguće, zbog pucanja. Želim se vratiti u Ukrajinu, ali ne želim živjeti ispod ruševina“ poručuje dječak Arsen.

Među Selinarcima koji pokazuju široko srce je i Nediljko Jusup.

„Da im barem malo pokušamo ublažiti te njihove teške dane, da im bude što ugodnije. Ljudi im donose pakete pomoći, gospođa Greta kod koje su smješteni rekla je da sljedećih dva tjedna ne treba ništa donositi, da su puni. Posjećuje ih Crveni križ, Caritas, reagira Općina Starigrad – Paklenica. Oni su dio nas. i primljeni su kao da su došli iz Zadra. Moj sin se isto rodio u izbjeglištvu, znam što je to. Plače mi se kad vidim tu djecu. Nemaju tatu uza se, tu su im majke, bake, očevi su im tko zna gdje. Oni su nama bili dobrodošli kao turisti. Ako su dobrodošli kao turisti, moramo im pomoći i u nevolji. Ljudima u nevolji treba pomoći, da budu zadovoljni i na sigurnom“ poručuje Nediljko Jusup.

U skladu s geslom Općine Starigrad – Paklenica: ‘Mjesto gdje planina dodiruje more’, za prijem Ukrajinaca u Selinama može se reći: Sredina gdje Hrvatska pomaže Ukrajincima, gdje Nebo po dobroti domaćih ljudi brižno, poput anđela, pohodi ljude u potrebi.

Ines Grbić