Za većinu parova imati vlastito dijete apsolutna je sreća. Međutim, postoji jedan aspekt koji nije baš jednostavan, a to su financije.

Bebe trebaju kompletnu opremu, kasnije tu su i troškovi njege i obrazovanja, baš kao i igračke i aktivnosti u slobodno vrijeme, vlastiti pametni telefon i po potrebi vozačka dozvola. Što je potomstvo veće, obično ima više (i skuplje) potrebe. Ali koliko novca roditelji moraju potrošiti prije nego što postanu punoljetni?

Što je dijete starije, to je skuplje

Prema Njemačkom zavodu za statistiku, u 2018. godini parovi su u prosjeku potrošili 763 eura mjesečno za dijete (9.756 eura/godišnje). Samohrani roditelji s jednim djetetom također su u prosjeku potrošili samo 53 eura manje (8.520 eura/godišnje), piše Fenix magazin.

Hrana, odjeća i stanovanje čine više od polovice izdataka, dok samo 15 posto izdataka se daje za kulturne sadržaje, aktivnosti u slobodno vrijeme i zabavu. Kako pišu njemački mediji, ako obitelj imaju više djece, troškovi malo padaju.

S dvoje djece troškovi iznose 1.267 eura mjesečno (umjesto 1.526 eura), s troje djece 1.770 eura (umjesto 2.289 eura). To je vjerojatno što su neke potrebne stvari za dijete već tu, od starije djece.

Ako pogledate pojedinačne godine djetetova života, postaje jasno: što je potomak stariji, to postaje skuplji. Prema podacima Njemačkog zavoda za statistiku, roditelji troše oko 679 eura mjesečno za šestogodišnje dijete (8.148 eura/godišnje), za dijete od dvanaest godina to je u prosjeku 953 eura (11.436 eura/godišnje). Do 18. godine dijete košta ukupno gotovo 165.000 eura, pišu njemački mediji i navode kako je taj iznos u mnogim regijama moguće kupiti nekretninu srednje veličine.

Ulaganje u obrazovanje

Kad je sama škola u pitanju, roditelji moraju puno ulagati. Prema članku objavljenom na eltern.de, osnovnoškolska djeca u nekim saveznim zemljama plaćaju više od 100 eura po školskoj godini (npr. Saska-Anhalt: 220 eura, Porajnje-Falačka : 149 eura, od 2022.). Donja Saska (18 eura/školska godina, od 2022.) i Tiringija (23 eura/školska godina, od 2022.) dosta su jeftinije. Ti se troškovi obično udvostruče u srednjoj školi.

Naravno, ove brojke su samo prosjek. Definitivno postoje načini na koje možete uvijek iznova uštedjeti novac. Oprema za bebe, uključujući dječja kolica i stolice za hranjenje, mogu se kupiti i rabljeni, baš kao i dječja odjeća.

Novac od njemačke države

Država također olakšava preživljavanje zahvaljujući raznim financijskim injekcijama. U beneficije spada, primjerice, dječji doplatak. On se isplaćuje do dobi od 18 godina, ali se pod određenim okolnostima se može nastaviti primati nakon toga. Trenutno iznosi 250 eura po djetetu mjesečno (od 2023.), piše Fenix.

Roditeljskom doplatkom zakonski skrbnici nadoknađuju izgubljenu zaradu ako preuzmu brigu o djetetu nakon poroda. Iznos ovisi o prethodnoj zaradi. Postoje i druge državne subvencije, kao što su porodiljni dodatak, stambena naknada (za obitelji) i dječji dodatak.

Nakon što je u SAD-u početkom ove godine odobren lijek za Alzheimerovu bolest lekanemab, švedski neurogerijatar Nenad Bogdanović izrazio je uvjerenost da će on biti uskoro odobren i u Europi kao prvi lijek protiv ove teške demencije.

Europska agencija za lijekove (EMA) već je dobila zahtjev za ocjenu ovoga lijeka.

Očekujem odobrenje u prosincu jer je veliki zdravstveni i politički pritisak da se lijek odobri i u Europi, izjavio je u razgovoru za Hinu dr. Bogdanović, profesor gerijatrije hrvatskog podrijetla na Karolinska institutu i Karolinskoj sveučilišnoj bolnici u Stockholmu.

Lijek se u SAD-u prodaje pod imenom leqembi, a sadrži antitijela koja uklanjaju plakove ili  nakupine toksičnog proteina beta amiloida iz mozga.

Bogdanović kaže da je razvoj tih antitijela započeo u njihovu laboratoriju na Karolinskoj, ali su japanska farmaceutska tvrtka Eisai i američki Biogen kompletirali klinička ispitivanja.

Prema prvim procijenama godišnja terapija košta oko 26.500 dolara.

Napominje i da je prije mjesec dana kompanija Eli Lilly izvijestila o pozitivnim rezultatima svoga lijeka – donanemaba. Također je riječ o antitijelima koja čiste amiloidne plakove u mozgu, a proizvođač tvrdi da usporava razvoj Alzheimerove bolesti za oko trećinu vremena.

Nova era borbe protiv Alzheimera

“Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA)  još nije dala završnu riječ o donanemabu. Očekujemo da će do kraja srpnja odobriti i ta nova antitijela za ‘čišćenje smeća u mozgu”, kaže Bogdanović koji je prije petnaestak godina i osobno bio uključen u razvoj prvih antitijela protiv Alzheimera u kompaniji “Wyeth and Pfizer” u Londonu.

Ističe i da smo vjerojatno stupili u novu eru mogućeg zaustavljanja progresije Alzheimerove bolesti, za koju do sada nije bilo lijeka.

A ideja o ovom načinu borbe protiv Alzheimera nastala je još krajem prošlog tisućljeća, točnije 1999. Nakon toga eksperimentalne studije na miševima pokazale su da se patološke promjene u mozgu mogu ukloniti antitijelima protiv proteina amiloida.

U normalnim fiziološkim procesima taj se protein stvara i razgrađuje, dok se u Alzheimerovoj bolesti iz još uvijek nejasnih razloga nakuplja u mozgu, uzrokujući degeneraciju mozga i demenciju. U samo malom postotku od oko tri posto pacijenata s Alzheimerovom bolešču genetska je greška uzrok nakupljanja patoloških promjena.

“Nije jasno nakuplja li se amiloid zbog povećane proizvodnje, ili zbog oslabljenog čišćenja tog proteina u mozgu, ili zbog obostranog mehamizma. Davanjem antitijela (novih čistača), višak amiloida uspješno se odstranjuje, što je potvrđeno u i eksperimentalnim studijama”, navodi Bogdanović.

Lijek Leqembi, dodaje, potvrdio je učinkovitost ove “hipoteze čišćenja”.

Usporavanje propadanja memorije

“Ako očistimo to smeće na vrijeme, ne možemo vratiti sto posto memoriju, no možemo maksimalno odgoditi propadanje. Propadanje memorije će se usporiti tako da će osoba nastradati od drugih bolesti”, objašnjava Bogdanović.

Leqembi se dobiva putem polusatne infuzije dva puta mjesečno unutar jedne i pol godine i još se ne zna koliko puta pacijent mora ponoviti uzimanje antitijela da bi se održavalo poželjno stanje. I dalje je otvoreno pitanje hoće li se taj lijek trebati stalno uzimati i u kojim vremenskim razmacima.

“Za infuziju će se morati zadovoljiti cijeli niz kriterija jer antitijela imaju nuspojave. Kako sada izgleda, oko 20 posto pacijenata u SAD-u moglo bi dobiti tu terapiju. Riječ je o onima u vrlo ranoj fazi bolesti, fizički zdravijima, koji nemaju imunološke bolesti i ne koriste lijekove protiv zgrušavanja krvi. Bit će jako velika selekcija”, ističe Bogdanović.

Dobio je, kaže, na stotine pisama iz Hrvatske s pitanjem – mogu li se i u Hrvatskoj dobiti antitijela protiv Alzheimera.

“U Hrvatskoj ga ne možete dobiti u javnom zdravstvu, a da li možete privatno – vjerojatno da, i to za sada u SAD-u, uz cijenu od gotovo 30.000 dolara godišnje”, kaže Bogdanović te dodaje da će cijena terapije padati kako se bude širilo tržište lijeka i odobravale nove slične terapije.

Leqembi će i u američke bolnice ući vjerojatno tek u prosincu. Zasad se daje inicijalno samo preko specijalnih centara koje je organizirao proizvođač Eisai.

Hrvatska bez sustavne skrbi o dementnim osobama

Bogdanović upozorava da je potrebno točno i na vrijeme utvrditi koje osobe nakupljaju toksične proteine, za što je potrebna vrsta screeninga na demencije i rana pravovremena dijagnostika, što u Hrvatskoj ne postoji.

Ne postoji ni registar demencija, tako da ne znamo koliko imamo oboljelih, što je osnova za stvaranje akcijskog plana i planiranje zdravstvene skrbi o tim osobama.

Procjene govore da bi Hrvatska godišnje mogla imati oko osam tisuća novih slučajeva Alzheimera, odnosno ukupno oko 40 tisuća oboljelih s demencijom .

“Gdje su ti ljudi – pretežno stariji – i tko se i kako o svima o njima skrbi – nije potpuno jasno”, kaže dr. Bogdanović te ističe da u zapadnim zemljama i na sjeveru Europe postoje specijalisti gerijatri i cijeli sustav državne skrbi za starije i dementne osobe.

“Primarna praksa u Švedskoj ima akcijski plan kako pristupiti pacijentu s poremećajem memorije, obiteljski liječnik piše uputnicu da se napravi CT ili magnet, i inicijalno testira pacijenta te ga kasnije upućuje na specijalističku obradu. Unutar tri mjeseca pacijent mora dobiti dijagnozu, to je zakonski određeno”, kaže Bogdanović.

Najskuplja je neliječena demencija

Šveđani su, dodaje, izračunali da je “za društvo najskuplja neliječena demencija”. Tamo radi oko 700 gerijatara, gerijatrijska služba u zajednici brine o starijima pa oni mogu živjeti samostalno i ne ovise o obitelji. O njima skrbi država jer su čitav život plaćali poreze.

Za razliku od sjevera i zapada Europe, briga o starijima i dementnima u Hrvatskoj još je uvijek pretežno stvar obitelji.

Koliko je to područje “ispod radara” pokazuje i podatak da su u Hrvatskoj na B listi lijekova HZZO-a dostupna samo dva od četiri antidementiva, generička lijeka već dugo prisutna u Europi, pa neke od njih hrvatski građani, na temelju privatnog recepta, kupuju u Sloveniji, BiH i Srbiji.

U Hrvatskoj je tek 2019. osnovano Povjerenstvo za gerijatriju pri Ministarstvu zdravlja, u kojemu kao vanjski član radi i dr. Bogdanović. Uspostavljena je i specijalizacija iz gerijatrije, no interes je izrazito slab za tu specijalizaciju koju uskoro završava tek jedna liječnica.

Sezona uragana u Atlantiku počinje početkom lipnja, a prognostičari pomno prate porast temperature oceana, i to ne samo u Atlantiku.

Posebno su važne dvije lokacije kada su u pitanju atalnski uragani – sjevernoatlantski bazen, gdje se uragani rađaju i jačaju, i istočno-središnji tropski Tihi ocean, gdje nastaje pakleni fenomen El Nino.

Ove godine to dvoje je u sukobu i vjerojatno je da će zbog toga doći do suprotnih učinaka na ključne uvjete koji mogu izazvati ili prekinuti sezonu uragana u Atlantiku. Rezultat bi mogao biti dobra vijest za karipsku i atlantsku obalu: gotovo prosječna sezona uragana. No, prognostičari upozoravaju da ta prognoza uragana ovisi o širenju El Nina, piše IFL Science.

Kada je tropski istočni i središnji Pacifik neobično topao, može nastati El Nino. U tom slučaju, mijenja se cirkulacija atmosfere što pokreće telekonekciju utječući na vjetrove istok-zapad u višoj atmosferi diljem tropskih krajeva, što u konačnici rezultira jačim vertikalnim smicanjem vjetra u atlantskom bazenu. To u konačnici može dovesti do blažih uragana, a upravo to ovog ljeta očekuju i prognostičari.

Kakvo nas ljeto očekuje?

Ekstremne vremenske promjene mogu utjecati i na naše odluke o tome gdje ćemo ljetovati.

Kako piše Euronews, svijet bi mogao doživjeti nove toplinske rekorde upravo zahvaljujući toplinskom fenomenu El Nino. Uzrokovan time što su vode u Tihom oceanu postale mnogo toplije nego inače, ovaj događaj znači da ćemo se vjerojatno suočiti s intenzivnijim toplinskim valovima, produljenim vrućim godišnjim dobima i jačim olujama.

Već se predviđa da će ova godina biti toplija od 2022. i peta ili šesta najtoplija godina u povijesti.

Prema Službi za klimatske promjene Copernicus, Španjolska, Francuska i Italija bi između lipnja i kolovoza ovog ljeta mogle iskusiti temperature više od 60 posto od prosjeka. Predviđa se da će južna i zapadna Europa doživjeti najveće vrućine.

Intenzivno vrijeme na Mediteranu

No, sezonska prognoza predviđa i iznadprosječnu količinu oborina diljem južne Europe tijekom cijelog ljeta. Međutim, malo je vjerojatno da će ovi pljuskovi imati veliki utjecaj na dugotrajne uvjete suše u ovim regijama.

To bi moglo značiti nepredvidljivije i intenzivnije vrijeme na Mediteranu tijekom ljetne sezone odmora.

Iznimno visoke temperature također povećavaju rizik od šumskih požara, a francuske vlasti upozoravaju da sezona počinje puno ranije nego inače. A s obzirom na to da kiša vjerojatno neće ublažiti uvjete suše, oni koji odluče provesti godišnji odmor u južnoj Europi, mogli bi se suočiti s redukcijom vode, piše Euronews.

Mogu li neke popularne destinacije postati prevruće za turiste?

Iako sunce i vrućina često privlače turiste na određena odredišta, putnici su sve svjesniji činjenice da prevelika vrućina može ometati odmor i uživanje.

Istraživanje koje je prošle godine proveo britanski pružatelj putnih osiguranja InsureandGo pokazalo je da 71 posto ljudi smatra da će dijelovi Europe biti prevrući za posjet tijekom ljeta do 2027. godine. Odredišta koja su ih najviše brinula su Španjolska, Grčka, Turska i Cipar.

Do 2100. godine popularna odredišta za odmor diljem Europe mogla bi se suočiti s rizikom od još neviđenih rekordnih toplinskih valova, pokazala je nedavna studija koju je provelo britansko Sveučilište u Bristolu. Drugo izvješće iz travnja upozorilo je da bi se Pariz do 2050. mogao suočiti s vrućim ljetnim temperaturama većim od 50°C.

Europska komisija za putovanja (ETC) već je utvrdila da povoljni vremenski uvjeti imaju podjednak utjecaj na odabir odredišta. ETC kaže da to pokazuje povećanu svijest među putnicima o ograničenjima koja nameću ekstremni vremenski uvjeti.