Ako je prošlu godinu obilježila pandemija, ovu će sigurno cijepljenja. Solidarnost je u središtu priče o cijepljenju, jednako kao i one o obnovi nakon potresa. Odluku hoćemo li se cijepiti ne smijemo donositi na temelju straha i predrasuda, nego prema utemeljenim informacijama i odgovornosti.

– Zamislite da živite u pandemiji u kojoj nemate nikakve opcije, u kojoj ne postoji mogućnost da se to zaustavi, u kojoj ne postoji mogućnost da se opasnost smanji. Imati mogućnost cijepljenja i moći izabrati – velika je sloboda. Prava sloboda je odgovornost. Sloboda je kada ja znam da ono što ja biram utječe na druge ljude. Mi smo bića zajednice, bića odnosa, mi smo povezani. Moj izbor će utjecati na druge ljude, kaže Zora Subotić, psihijiatar-psihoterapeut.

Odluka za nas

– Jedna od stvari koja je definitivno važna je pitanje solidarnosti. Što spram sebe, a što spram drugih. I pokazalo se da je upravo u ovakvoj situaciji solidarnost ključna stvar ne bi li društva bila otpornija, ne bi li se mogla adaptirati i napraviti određene zaokrete koji doprinose borbi protiv Covid 19 pandemije – ali i protiv pandemija koja će dolaziti u narednim desetljećima, napominje dr. sc. Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Od 450 djelatnika Zavoda u dva dana cijepljeno je njih 130, koliko je doza dobiveno u prvoj pošiljci. Dok se ekipa Pulsa pripremala za snimanje dogodio se potres. Nekoliko vozila hitne pomoći već je jurilo prema Petrinji. Djelatnici hitne naviknuli su na stres. Izloženi su svim opasnostima – i koronavirusu i potresu. Zato i nije bilo dvojbe hoće li se cijepiti ili neće.

Strah od nepoznatog i ‘fake news’

Normalno je, kaže Slobodanka Keleuva, zamjenica ravnatelja Nastavnog zavoda za hitnu medicinu grada Zagreba – da pojavljuje se strah od nepoznatog. Ako imate nepoznanicu naravno da ćete propitkivati i pročitati – ali mi znamo da puno toga ima efekt ‘fake newsa’, upozorava.

Istraživanja obavljena tijekom prosinca pokazuju da se oko 40 posto građana ne namjerava cijepiti smatrajući da su cjepiva nedovoljno istražena. Među protivnicima je i oko 10 posto onih koji općenito ne vjeruju u cjepiva, a dio sumnja da COVID uopće postoji. Iako je cijepljenje spasilo milijune života, mi kao da smo zaboravili da postoje zarazne bolesti, kaže dr. Goran Tešović iz Klinike za infektivne bolesti, jedan od naših najvećih stručnjaka za cijepljenje. Već je mjesecima na prvoj crti obrane od COVID-a.

– Ljudi, pogotovo mlađi, koji nemaju svog osobnog iskustva i čije je sjećanje relativno kratkotrajno, ne znaju što znači živjeti u svijetu u kojem imate dječju paralizu, u kojem su normalna bolest ospice, gdje svaki 1000. stanovik dobije tešku upalu mozga. Ja se toga sjećam, oni ne znaju što znači živjeti u svijetu velikih boginja, napominje.

Zašto u lijekove vjerujemo, a u cijepljenje ne?

– Na cjepiva se gleda kao na profit, na način da se brzo i lako zarade novci, a pritom se zaboravlja da zanemarivo mali dio profita farmaceutske industrije odlazi na cjepiva. I kada kažete da je samo 3 % profita tih tvrtki od cjepiva – mnogi tome ne vjeruju. Vrlo je teško shvatljivo zašto lijekovi da, a cjepivo ne. Cjepiva su isto lijekovi. Prema tome trebalo bi po mnom mišljenju biti podjednako afirmaivni pristup, pogotovo kada imate ovakvu počast koja ubija ljude, dodaje Goran Tešović.

Tešović: mRNA cjepivo ne utječe na genom

Posebnu sumnju izaziva cjepivo protiv COVID-a. Riječ je o novoj tehnologiji koja se temelji na glasničkoj RNK molekuli, za koju protivnici tvrde da će utjecati na ljudski genom. To je nemoguće, tvrdi Tešović. ‘mRNA’ je dio oruđa koji se koristi u proizvodnji proteina, u njoj nije onaj originalni zapis koji imamo u vlastitom genomu, kaže.

– To je RNK koja je vrlo vunerabilna, koja je raspadljiva, zato se cjepivo i mora skladištiti na vrlo niskim temperaturama i unutar kratkog vremena dati u ljudski organizam. Ona sadrži zapis, odnosno, prijevod kako će nastati neki protein. Ona se neće inkorporirati u naš genom nego će se ili prepisati u neku bjelančevini ili će se raspasti. I ne postoji baš nikakva opasnost da postane dio našeg genoma, tvrdi Tešović.

Urota Billa Gatesa, čipovi i opskurni portali

Ma koliko se znanstvenici trudili objasniti složene procese molekularne biologije, dijelu javnosti bliži su opskurni portali prema kojima je cjepivo dio urote Billa Gatesa i sadržava čipove. U Institutu za društvene istraživanja u Zagrebu bavili su se povjerenjem građana prema cijepljenju.

– Ako covid 19 pandemiju krenemo tumačiti kroz zavjeru Billa Gatesa ili svjetskog lobija ili da je virus izašao iz neke tvornice u Kini ne bi li se vršila kontrola ili korisitlo biološko oružje – to su onda teorije zavjere. Ljudi koji propagiraju alternativne narative, iako su oni daleko velika manjina, djeluju vrlo glasno, prisutno, upozorava sociolog Branko Ančić. Posljedica je to paradoksa vremena u kojem živimo. Informacije su nam dostupne više nego ikada prije, objašnjava sociolog prof. Renato Matić.

Teško je argumentima protiv iracionalnog

Na strah i neizvjesnost neki od nas reagiraju tako da negiraju bolest, pa su im onda prihvatljivije neobične teorije i problematični autoriteti, tvrdi psihologinja Zora Subotić. Nedavno je i sama preboljela COVID.

– Ljudi koji se bave znanošću u teškoj su poziciji, jer je vrlo teško argumentima protiv iracionalnog. Mi mislimo da je znanje jako moćno, znanje je moćno, ali kada se komunicira s masama znanje jako teško dolazi do ljudi. Primjerice, ljudi koji su negirali koronu do te mjere su bili uvjereni da ne postoji. Čak kada su bili bolesni, umirali su i dalje su bili u negaciji, kaže.

Stožer i politika

Na nevjericu je sigurno utjecala i nevjerodostojnost stožera koji je u brojnim situacijama bio političko, a ne stručno tijelo. Pad povjerenja u Stožer počeo se događati, kaže Renato Matić – nakon smrti u domu u Splitu za koje nitko nije odgovarao, kada je jedan član stožera rekao da je za to kriv virus. Nizale su se brojne situacije – od izborne noći do obilježavanja pada Vukovara.

Odgovornost Stožera je velika i bitna. Onog trenutka kada ljudi koji vode kriznu situaciju riskiraju na način da njihove odluke nisu dosljedne, njihove odluke nisu utemeljene na stručnim kriterijima, njihove odluke pogoduju određenim skupinama, oni gube kredibilitet i što je još puno gore, tad se stvara ta atmosfera negacije, nepovjerenja, otpora, nedostatka suradnje, rezigniranosti, razočaranja i to je veliki problem, dodaje Matić.

Strah zbog činjenice da je cjepivo stvoreno nezapamćenom brzinom

– To je bio imperativ. Da smo cjepivo dobilil za tri godine, vjerojatno bi se pandemija do tada ispuhala i poubijala tko zna koliko ljudi. Bitno je da su nakon što je cjepivo proizvedeno, provedene sve bitne mjere, sve kliničke studije, sve faze koje su uobičajene u suvremenoj vakcinologiji. One su dale vrlo dobre rezultate što se tiče učinkovitosti i što se tiče neškodljivosti. Prema tome, nje bitna brzina, bitna je tehnologija koja je suvremena i činjenica da su provedene sve studije, kaže infektolog Goran Tešović.

Zbog svega ovoga nekima će trebati vremena da odvažu argumente za i protiv te donesu odluku o cijepljenju. Neki će biti protiv unatoč svim dokazima o dobrobiti cijepljenja. Stoga ostaje pitanje hoćemo li dostići kolektivni imunitet za što je potrebno da se cijepi oko 70 posto populacije. A cijepljenje nije samo pitanje odgovornost prema sebi nego i zajednici, pa i društvu.

Odgovornost prema sebi, ali i zajednici te društvu

– Ako je covid pandemija jedan od kolapsa, kolps pokazuje da možemo preživjeti samo ako kao društvo radimo zajedno. Nema ideje individualnog rasta i razvoja bez odgovornosti spram drugih u društvenoj zajednici. Mi živimo u durštvima, bez društva ne možemo, moramo biti svjesni želja i potreba i drugih oko nas. I moramo naći način kako ćemo se s ovakvim situacijama nositi, naglašava sociolog Branko Ančić.

– Ako se ja ne cijepim, onda čuvam integritet svog tijela. Imam potpuno pravo na očuvanje integriteta svog tijela i nitko ga nema pravo narušiti, jer to je moje temeljno ustavno pravo itd. S druge strane, vi se neposredno izlažete neposrednoj opasnosti a to je da obolite, imate teški oblik bolesti koja će se liječiti od solidarnosti drugih ljudi. Bit će dobro ako se izliječite. A Što ako ne? Umrijet ćete sa svojim integritetom, zaključuje infektolog Goran Tešović.