Iz zadarskog HSP AS-a stiglo je priopćenje povodom nedavno podignute prekršajne prijave protiv Damira Markuša, bivšeg pripadnika HOS-a.
Dopis koji potpisuje “pravaška platforma Zadarske županije” u sastavu: Dalibor Barešić, Slobodan Dević-Pičo i Đani Bunja, prenosimo u nastavku:
“Povodom nedavnih događaja vezanima uz progon i „demoniziranje“, kako oznaka postrojbe HOS tako i bivših pripadnika domoljubnih snaga, dužni smo, kao istinska hrvatska politička stranka, reagirati i „osvijestiti“ javnost o nemjerljivom obolu pripadnika HOS-a u obrani Zadra i zadarskog zaleđa.
U konkretnom slučaju gosp. Damira Markuša, prekršajna prijava je podignuta zbog natpisa „za Dom spremni“ koji se nalazi u sklopu grba HOS-a kao „zakonom zabranjenoj oznaci“.
„Sporni“ grb je statutom Udruge HOS definiran kao službeni grb Udruge koja je legitimna i registrirana i samim time je zakonit i kao takav se koristi na zastavama na svim vojnim mimohodima.
Postavlja se pitanje zašto se onda svako malo vrši „demoniziranje“ takvog znakovlja i ljudi koji ga s ponosom nose i ističu kao i „konstantno sporno“ bijelo polje na hrvatskom grbu.
Kome je u interesu „progoniti“ istinske domoljube i konstantno skretati pozornost javnosti „zakonom zabranjenim oznakama“ sa činjenice da je u hrvatskoj agresorska vojska posijala 149 masovnih grobnica, ubila više od 13 000 ljudi (uz to se više od 1000 ljudi i dalje vodi kao nestali) a upravo pod „spornim“ oznakama HOS-a su se borili mnogi istinski domoljubi i branitelji.
HOS nije stranačka vojska ili paravojna postrojba kakvim ga se konstantno želi prikazati javnosti.
HOS je formiran kao način na koji će dragovoljci steći vještine i znanja potrebna za obranu svoje domovine a ustrojene desetine i vodovi djeluju na bojišnici pod okriljem 113, 114, 126, 141 i opće pričuve 4. gardijske brigade te kao samostalni dragovoljački vodovi.
Poseban utisak HOS-ovci ostavljaju na južnom bojištu i zadarskom zaleđu gdje ih je sredinom 1992. godine, novi zapovjednik, pukovnik Marko Skejo okupio u jednu postrojbu koja postaje bojna u okviru 114. Brigade.
Zemunik Gornji/Zemunik Donji
Prvo uključivanje IX bojne HOS-a u obranu zadarskog zaleđa je zauzimanje lokaliteta Gradina između Zemunika Gornjeg i Zemunika Donjeg i taj položaj skupina HOS-ovaca je nastavila držati sedam mjeseci bez smjene sa samo pješačkim oružjem i dva minobacača.
U obrani Gradine poginula su dva pripadnika HOS-a.
Škabrnja
Krajem siječnja 1993., po zapovjedi generala Gotovine, HOS-ovci kao dio 114. Brigade odlaze na bojišnicu u Škabrnji. Po dolasku u Škabrnji je bilo tek 12 iscrpljenih pripadnika bojne „Zrinski“ koji su im predali položaje i pridružili se matičnoj postrojbi u Kašiću.
Preuzevši položaje 23 HOS-ovca su organizirali obranu na 23 četvorna kilometra općine Škabrnja koja se sastoji od Škabrnje i Prkosa. HOS-ovci su položaje sami „držali“ 43 dana nakon čega su im se pridružili i drugi branitelji.
Taktičnost i srčanost 23 HOS-ovca koji su Škabrnju držali sami neprekidno 43 dana braneći svoje položaje ali i izvodeći i diverzantske akcije, slabo je poznata-čak smatrana i nevažnom.
Naime, taktika „stalnog kretanja“ stvorila je kod neprijatelja iluziju da se radi o puno više branitelja i neprijatelj je vjerovao da Škabrnju brani najmanje 300 HOS-ovaca. Da su znali da je u Škabrnji samo 23 vojnika brzo bi ih zgazili.
Tu je posebno do izražaja došao Tomas Crowley – Irac koji se došao boriti za slobodnu Hrvatsku. Pridružio se HOS-u komu je prenosio svoje znanje i osposobljavajući vojnike i zapovjednike. Bojnik Tomas Crowley između ostalog sudjelovao je na novljanskom, jasenovačkom, livanjskom, mostarskom ratištu, Popovu polju, Maslenici, oslobađanju Škabrnje, kod Biograda, drniškom, Svilaji, Donjem Selu i južnom ratištu. Poginuo je 10. Lipnja 1995. a pokopan je u Splitu
Diverzije u Škabrnji i okolici
Osim držanja samih položaja u Škabrnji HOS-ovci su konstantno išli u izviđanja i diverzije po neprijateljskim položajima. Izvođene su diverzije na uzvisini zvanoj Ražovljeva glava (uzvisina u blizini Škabrnje koja je bila od velikog značaja u strateškom smislu oko borbene prevlasti nad Škabrnjom). Kako se dao naslutiti veliki neprijateljski napad na Škabrnju, da bi se neprijatelju pomutili računi pokrenut je još jedan diverzantski napad. Napad je bio usmjeren na selo Istok prema Biljanima gdje je bilo mjesto okupljanja pripadnika četničkih formacija. Akcija je završila uspješno bez poginulih HOS-ovaca, ali sa, vjeruje se 30-tak poginulih neprijatelja, dva onesposobljena topa T-12 40 zarobljenih automatskih pušaka.
Nakon 43 dana neprestanog ratovanja u konstantnoj spremnosti, HOS-ovci su dobili pojačanje i zaslužen odmor od tjedan dana. Nažalost, 6 dana nakon njihovog odlaska na odmor, Vasiljković operacijom „Kameleon“ otima Škabrnju tek pridošlim, novopečenim braniteljima. Pri tome je poginulo 12 branitelja a nekolicina ih je prošla torture po srpskim logorima. Škabrnja nije nikako više bila oslobođena do kraja rata.
Nakon svega navedenog nije potrebno posebno naglašavati zasluge IX bojne HOS-a jer 43 dana uspješne obrane Škabrnje od strane samo 23 pripadnika HOS-a govori puno više od samih riječi. Kroz 43 dana imali su 20 ranjenika dok je neprijatelj pretrpio mnogo veće gubitke.”