O temi „Umjetna inteligencija danas: vodič za svećenike i crkvene djelatnike“ na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu, 13. svibnja u sjemeništu „Zmajević“ u Zadru, izlagala je izv. prof. dr. sc. Željka Tomasović, s Odjela za informacijske znanosti i tehnologije Sveučilišta u Zadru. Tomasović smatra da je umjetna inteligencija (UI) izvrsno sredstvo koje može puno pomoći, ali i da je „opasan alat, ako se ne koristi na ispravan način“. Stoga je zadatak i moralna dužnost čovjeka naučiti kako je ispravno koristiti i druge tome poučiti. „Najvažnije je da ne smijemo koristiti UI da zamijeni naš kognitivni napor. Ako je koristimo u zamjenu za naš kognitivni napor, to je loše. Ako naš mozak ne radi, to je loše“, upozorila je Tomasović.

Prvi radovi o UI pisani su prije sedamdeset godina, no postala je poznata zadnjih pet godina jer se podudara s napretkom tehnologije, programiranjem dobrih alata, puno informacija na Internetu te je došla u mrežne preglede i svi joj imaju pristup.

„UI je izašla iz laboratorija tehničkih sustava, specijaliziranih programa koji su se u početku događali na nekim fakultetima, institutima. Kad tehnologija počne mijenjati način na koji učimo, radimo, pišemo, tražimo informacije i donosimo neke odluke u životu, to više nije samo tehničko pitanje, nego i društveno i etičko pitanje“, istaknula je Tomasović.

Upozorila je kako je na fakultetima primjetno da se mladi oslanjaju više na UI, nego na ljude koji imaju znanje i iskustvo. „Studentu je lakše pitati UI, nego doći na konzultacije kod profesora. Svi smo se nekako uljuljkali, i sad se moramo pitati je li nam zapravo UI pomaže i koliko“, poručila je predavačica. UI se referira na podatke na Internetu, to su njeni ulazni podaci, a na Internetu ima i nekontroliranih, netočnih podataka.

„Koliko god je UI moćna, ona je ipak samo alat i ne bismo se trebali na nju oslanjati za važne stvari u životu. UI nije osoba, nema savjest, razum, vjeru, iskustvo, moralnu odgovornost. Ne razumije ljudsku patnju, ne razlikuje istinu od neistine, ne razmišlja, ništa ne zna i ništa ne razumije. Ona je samo statistička mašina. Ona jako dobro i brzo računa. UI statistički nešto procjenjuje. Funkcionira na način da je vjerojatno neka kombinacija riječi dobar odgovor na naše pitanje.

UI je računalni sustav. Može jako brzo i dobro analizirati ogromne količine podataka. Može prepoznati obrasce, neke uzorke, povezanosti u podacima koje mi možda ne možemo tako dobro prepoznati. Predviđa što je najbolji odgovor na naše pitanje. UI „priča priču“ kad nema dobar odgovor, jer je tako programirana “, rekla je Tomasović. To radi na način da računa koja se najviše kombinacija slova pojavljuje u njenoj bazi znanja. Kad napišete pitanje, UI ga razloži na male komadiće. Ona uzme token, to su kombinacije slova koje je ona već vidjela u svojoj bazi znanja i onda računa koji se najviše pojavljuje.

„UI je izračunala ono što je našla na Internetu. Ona ne zna odgovor na postavljeno pitanje, nije razmišljala i bila kreativna. Ona je to izračunala“, istaknula je predavačica. Upozorila je kako je problem što čovjek daje ljudske osobine UI, „ali ona ne radi ništa, nego računa, jako brzo. UI je po definiciji dio računarstva koji se bavi sposobnošću razvoja računala da obavlja zadače za koje je potreban neki oblik inteligencije“, rekla je predavačica, dodavši i da postoje različite definicije inteligencije, s obzirom na pojedino područje. Psiholog, psihijatar, matematičar, logičar će dati njenu drugačiju definiciju. Neki oblik inteligencije UI bi možda mogla zamijeniti, a neki neće nikad, istaknula je predavačica, rekavši da postoje sportska, prostorna, matematička, lingvistička inteligencija.

Razvoj UI je počeo 1950.-ih godina i prvi je o tome pisao Alan Matihson Turing. Osmislio je test koji se zove Turingov test i može testirati računalo je li pametno ili nije. UI koja danas postoji, a vidimo je kroz ChatGPT i neke druge alate, nijedan nisu prošli Turingov test, nego neki specifični Turingov test gdje su pomno odabrana pitanja na koja znaju da će odgovoriti slično čovjeku. A da se googla, pisalo bi da je ChatGPT prošao Turingov test. Tako smo u fazi da sve što radimo treba provjeravati, jer ne znamo je li nešto odgovorio čovjek ili računalo.

Kod UI je stalno prisutno znanje koje se čuva u strukturama koje se zovu baze znanja. No, pokazalo se ako se i poveća baza znanja, ne povećava se baza ChatGPT-a. Dakle, čak nije bitno da se napiše puno informacija, nego kakve su to informacije.

ChatGPT je slabi oblik UI-a, no jedini oblik umjetne inteligencije koji trenutno postoji. Istraživači teže općoj UI, što se zove jaka umjetna inteligencija, ona u teoriji obavlja bilo koji zadatak kojeg čovjek može obavljati. I u teoriji postoji umjetna super inteligencija koja je još uvijek samo koncept, za kojeg se misli da bi mogla nadjačati čovjeka.

„Ta slaba UI jako dobro analizira velike količine podataka, vodi opširne razgovore s korisnikom. Ljudi vole razgovarati s UI jer algoritam koji je u pozadini UI-a radi profil osobe kad razgovaraju. To su psiho-driverski profili gdje UI otkriva kakvi ste i što se vama sviđa, pa će vam na taj način odgovarati. Cilj je zadovoljan korisnik po svaku cijenu“, istaknula je Tomasović. UI iz dinamike kako slažemo rečenice, riječi i slično, prepozna s kim razgovara, s djetetom ili s odraslom osobom. Chat GPT je napravio neki vaš profil, zna kakva ste osoba i u skladu s tim odgovora.

Upozorila je da UI daje i lažne odgovore, nenamjerno, ali je tako izračunala, s obzirom na podatke s kojima raspolaže, a nisu točni. Zato postoji domenska umjetna inteligencija. To su alati za medicinu, pravo, arhitekturu, koji imaju puno manju bazu znanja, ali je čista jer je kontrolirana s unosom podataka, s obzirom na područje za koje je specijalizirana. Ako se govori o ideji da će UI zamijeniti čovjeka, ona bi morala raspolagati sa svim znanjima koje čovjek ima. No, od ukupnog znanja čovječanstva koje je veliko, UI ima pristup oko 20 % ukupnom znanju čovjeka.

„Umjetna inteligencija ne razumije što je neprimjeren sadržaj, ljudske osjećaje, odgovornost i kulturološke razlike. Ne zna što je plagijat, nema intuiciju. Ovisna je o podacima koje ste joj dali. Uvijek daje odgovor i želi da ste zadovoljni. Umjetna inteligencija želi da ste sretni po svaku cijenu“, poručila je Tomasović.

Istaknula je da je UI jako općenita. Ako osoba nema znanja o nekoj temi, treba biti oprezna. Ako ima znanja, prepoznat će što je UI generirala. „UI spaja rečenice na način da predviđa kako bi to čovjek učinio. No, nije dobra u tome. Razlikuje se dinamika kojom ljudi slažu riječi u rečenici od dinamike kojom stroj slaže riječi“, rekla je Tomasović. Istaknula je da je sve što UI proizvede, oblikovano načinom na koji mi započinjemo dijalog s njom.

Među lošim osobinama, rekla je da UI loše generira kompleksne elemente slike, npr. ljudsku ruku. Griješi jer vidi sve postojeće slike ruku na Internetu, koje su različite. Da su sve slike ruke na Internetu istog oblika, znala bi generirati ruku. Zatim, daje lažne odgovore, nenamjerno, ali je tako izračunala, s obzirom na podatke s kojima raspolaže, a nisu točni.

„UI piše izvrsno programski kôd. No, ako se dogodi greška, on je baš ne zna dobro i brzo ispraviti. Zadnjih deset mjeseci počela su se otvarati radna mjesta za valid kodera. To su osobe koje pišu programski kod uz pomoć UI-a. Pa su počela radna mjesta valid kod fixer koji popravljaju prethodno napisani kôd“, rekla je Tomasović.

 Za dobiti što bolji odgovor od UI-a, treba joj ispravno, precizno  postaviti konkretno pitanje, dati kontekst. Može olakšati posao profesoru, može dati ideju koje pitanje postaviti, u kojem smjeru skrenuti raspravu. Pitanje mora biti opširno, opisno da se dobije točniji odgovor. Treba i navesti količinu toga što se želi, broj rečenica, kartica teksta, tablicu, a ne opis. Kod etičkog aspekta korištenja UI upozorila je da se ne uđe u copy-paste kulturu.

UI je dobra u pripremi strukture predavanja koju osoba mora popuniti, izradi pitanja za raspravu, jezičnog obrađivanja obavijesti, prijevodu, prijedlogu plana susreta, kao administrativna pomoć. Upozorila je da se UI ne koristi za savjetovanje osoba u krizi, povjerljivu građu, pravna pitanja, osjetljive obiteljske situacije, jer ne znamo što se s tim događa.

„UI može pomoć da profesori unaprijede način kako predaju, da studenti unaprijede način na koji uče, ali ne smije zamijeniti naš kognitivni napor koji moramo učiniti, da bismo stekli dovoljno znanja, da možemo donositi ispravne odluke. Umjetna inteligencija je izazov i prilika“, poručila je Tomasović, dodavši da ne trebamo biti veliki stručnjaci za umjetnu inteligenciju, ali možemo učiti kako je koristiti jer je ona samo jedan od alata.

Ines Grbić