Turistička zajednica grada Zadra poziva građane i medije na događanje koje će se održati u ponedjeljak, 6. travnja, a posvećeno je jednoj od najintrigantnijih povijesnih ličnosti povezanih sa Zadrom – Georgu von Trappu. Program započinje u 17 sati na Pozdravu suncu tematskom šetnjom pod nazivom “Tragovima von Trappa”, nastavlja se panel raspravom u atriju palače Cedulin s početkom u 19 sati, a u 20 sati predviđeno je i prikazivanje samog filma “Moje pjesme, moji snovi” iz 1965. godine.

Iako je svjetskoj javnosti poznat ponajprije kao inspiracija za taj legendarni mjuzikl, manje je poznata činjenica kako je ovaj austro-ugarski časnik, pomorac i kasnije simbol jedne iznimne obiteljske priče, rođen upravo u Zadru. Njegov životni put, koji povezuje Jadran, srednju Europu i Sjedinjene Američke Države, svjedoči o snažnim kulturnim i povijesnim vezama koje nadilaze granice i epohe.

Događanje će otvoriti širu temu odnosa prema kulturnoj baštini i važnosti prepoznavanja znamenitih pojedinaca koji su obilježili povijest grada. Upravo kroz priču o Georgu von Trappu propituje se koliko smo svjesni vlastitih velikana i na koji način ih predstavljamo suvremenoj publici i posjetiteljima.

Program će uključivati interpretaciju povijesnog konteksta njegova života, od karijere u austro-ugarskoj mornarici i njegove uloge u turbulentnim razdobljima europske povijesti, do moralnih odluka koje su obilježile njegov kasniji život i dovele do odlaska njegove obitelji u emigraciju, gdje stječu svjetsku prepoznatljivost kroz glazbu.

Poseban naglasak bit će stavljen na potencijal koji ovakve priče imaju za kulturni i turistički razvoj destinacije. Primjeri iz Europe pokazuju kako se nasljeđe pojedinaca može pretvoriti u snažan identitetski i turistički motiv, a Zadar upravo kroz ovakve inicijative nastoji dodatno valorizirati vlastitu baštinu.

Događanje također otvara pitanje mogućnosti trajnog obilježavanja mjesta rođenja Georga von Trappa u povijesnoj jezgri grada, čime bi Zadar dodatno učvrstio svoju poziciju na karti europske kulturne baštine.

Kršćanski spomendan Isusove muke i smrti se slavi u petak prije Uskrsa, na Veliki petak.

Veliki petak prije Uskrsa je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Na taj dan se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti.

To je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Zbog toga što je sveta misa nekrvna žrtva Isusa Krista te je na taj dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu, Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu.

Veliki petak s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.

Zašto se posti na Veliki petak?

Post i nemrs na Veliki petak simbolični su izrazi pokore, skromnosti i solidarnosti s Isusovom patnjom. Kroz post i odricanje, vjernici izražavaju kajanje za svoje grijehe, približavajući se Bogu u duhu pokore. Post na Veliki petak služi kao duhovna priprema za proslavu Uskrsa, najvažnijeg kršćanskog blagdana, koji slavi Isusovo uskrsnuće i pobjedu nad smrću, piše Net.hr.

Za razliku od svih drugih dana liturgijske godine, post i nemrs obvezni su jedino na Veliki petak. Za Badnjak ili petkom preporučuje se izbjegavati meso, no nije obvezno, dok je Veliki petak prije Uskrsa kršćanski spomendan Isusove muke i smrti i na taj dan se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti te trebaju postiti.

Koliko je taj dan važan pokazuje i to što je to jedini dan u kojem se ne služi misno slavlje, a šute čak i crkvena zvona (ili, ponegdje, zvone ‘na kant’, udarajući klatnom samo na jednu stranu, kao kod pogreba).

Što se smije jesti na Veliki petak?

Kod katolika je post obvezan na Veliki petak i to za sve osobe od 18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obvezan i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso, dok post znači da se osoba treba suzdržati od pića i hrane.

U mnogim kršćanskim tradicijama, riba i morski plodovi nisu kategorizirani kao meso, stoga su često prihvatljivi za konzumaciju na Veliki petak. Općenito, hrana koja se konzumira na Veliki petak trebala bi biti jednostavna i skromna, odražavajući duh pokore i samoodricanja.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske se na Veliki petak najčešće jede grah, suho voće, kompoti, štrudle od sira te tijesto s orasima i makom, ali se jede i riba, najčešće šaran i štuka, dok se u Istri, Primorju i Dalmaciji jedu morska riba i plodovi mora.

Do kada traje post na Veliki petak?

Tradicionalno, post na Veliki petak traje cijeli dan, od ponoći do ponoći. Međutim, prakse mogu varirati ovisno o pojedinačnim vjerskim uputama i lokalnim običajima unutar različitih kršćanskih zajednica.

Neki tako smatraju da se jesti smije kada padne mrak, odnosno, kada se na nebu pojave zvijezde.

Običaji na Veliki petak

U prijepodnevnim satima se puk obično okuplja u crkvama, kapelicama i drugim mjestima kako bi pobožno molio Križni put. U popodnevnim satima, točnije u 15 sati, kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikoga petka, čitanje Svetoga pisma i navještaj muke sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz Evanđelja po Ivanu, na poklon i ljubljenje križa te svetu pričest.

Na taj dan je oltar bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, što simbolizira kako je s Isusovu ogoljenost, ali i znak povučenosti, tišine, žalosti i tuge za umrlim Učiteljem. Đakon ili svećenik prilikom poklona križu najprije otkriva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”

Sveta misa se ne održava jer je na taj dan Krist žrtvovao sebe na križu i tako otkupio čovječanstvo, a svećenici vode obrede Velikog petka, koji su odjeveni u crveno ruho kojim simboliziraju mučeničku smrt. Taj dan ne zvone crkvena zvona. Obredi započinju u šutnji i bez pjesme, obično oko 15 sati kad je Isus izdahnuo.

Križa, cvijeća ni svijećnjaka nema na oltaru jer se tako simbolizira žalost zbog Isusove smrti i činjenica da su ga prije razapinjanja ogoljeli i svukli mu odjeću.

Pokriveno drveno raspelo se donosi tijekom obreda i otkriva se u tri stupnja, a na obredima vjernici čitaju Sveto pismo i sudjeluju u svetoj pričesti hostijama koje su blagoslovljene dan ranije na Veliki četvrtak.

Među brojnim običajima u hrvatskome narodu su i žudije, čuvari Kristova groba u dalmatinskom tradicijskom običaju uprizorenja događaja oko Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Taj običaj je donio sjemeništarac Ante Gluščević iz talijanskoga Loreta 1857. u svoju župu sv. Ilije u Metkoviću, otkuda se proširio dolinom Neretve, a kasnije i Dalmacijom i Dalmatinskom zagorom. Do kraja 19. stoljeća je ovaj tradicijski običaj raširen po cijeloj Dalmaciji.

Žudije čine 12 stražara predvođenih zapovjednikom, tzv. judom kao trinaestim članom. Najčešće su odjeveni u odore rimskih vojnika, a negdje i u odore mornara ili u narodne nošnje.

Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdjenja. Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu kada se pjevaju “Gloria” i “Slava Bogu na visini”.

Nakon što se ugase sva svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: “Isus je uskrsnuo”, nakon čega se ponovo pale sva svjetla, žudije padaju na pod i preplašene pobjegnu.