U ciklusu „Srijedom u sridu”, na kojemu se treće srijede u mjesecu u 45 minuta predstavljaju znanstvenici Sveučilišta u Zadru, sinoć je gostovala izv. prof. dr. sc. Marina Vidaković, voditeljica Studentskog savjetovališta i profesorica na Odjelu za psihologiju, organizatorica brojnih radionica usmjerenih na studentsko mentalno zdravlje i dobrobit.

Marina Vidaković rođena je u Zadru, gdje je i diplomirala studij psihologije 2007. godine. Na Sveučilištu u Zagrebu obranila je doktorsku disertaciju o obiteljskim procesima u objašnjenju kvalitete odnosa braće i sestara. Na Sveučilištu u Zadru zaposlena je od 2007. godine, a nositeljica je nekoliko kolegija na studiju, uključujući i izborni kolegij Rana intervencija kod neurorizične djece, koji je sama predložila i uvela. Od 2019. godine voditeljica je Studentskog savjetovališta.

– Savjetovalište je osnovano 2008. godine na inicijativu Anite Vulić Prtorić s ciljem pružanja podrške studentima i profesorima. Potaknuta njezinom podrškom preuzela sam ulogu voditeljice i pronašla se u tome. U Savjetovalištu je preko 20 suradnika, uključujući 11 volontera koji su na putu stjecanja svog profesionalnog razvoja. Studenti imaju dosta problema. Ove godine javilo nam se preko 100 novih studenata, a ostvareno je preko tisuću sati savjetovanja. Brojke nikada ne lažu, potreba za radom Savjetovališta sve je veća jer se mladi suočavaju sa sve većim izazovima. Stvorili smo klimu podrške koja navodi mlade da nam se jave sa svojim poteškoćama – rekla je Vidaković.

Problemi s kojima se javljaju su različiti, vezani sa studiranjem, kao što su strah od neuspjeha i anksioznost, ali i s interpersonalnim odnosima, depresijom te, nažalost, i suicidalnim mislima. Prepoznata je važnost podrške i oni koji se nose sami sa svojim izazovima uvijek su dobrodošli.

– Depresivnost je najveći zdravstveni problem današnjice; trudimo se doskočiti joj, učiti studente socijalnim vještinama i postavljanju granica kako bi se znali nositi s problemima tijekom studija, ali i kasnije, kada se nađu u obiteljskom i radnom okruženju. Mladi ljudi žive u digitalnom svijetu, koji im po svim parametrima šteti. Nekada su i preopterećeni aktivnostima pa im se, čak i kada imaju mogućnost družiti se s vršnjacima, ne da izlaziti. Opterećeni su savršenim svijetom društvenih mreža, imaju osjećaj da moraju biti takvi, a osjećaj samopouzdanja raste im s brojem klikova. Djeca su sve manje sa svojim obiteljima i zato je velika odgovornost i na roditeljima – istaknula je Vidaković.

Govorila je i o odnosu braće i sestara, kojim se bavila i u diplomskom i u doktorskom radu, te o osobnom iskustvu majke djeteta s teškoćama u razvoju, koje je odredilo i njezino područje rada.