Odvjetnik Vlaho Hrdalo je u Novom danu s Tihomirom Ladišićem komentirao najavljene izmjene Kaznenog zakona.

Izmjene podrazmijevaju i uvođenje novog kaznenog djela – dovođenje u opasnost života i imovine sustavima umjetne inteligencije.

“To je početak razvoja jedne tehnologije i zakonodavstvo obično kaska za njom pa još uvijek ne postoji komparacija s drugim državama. Ne znam je li ta zakonska odredba potrebna, iskreno. Jer, ovdje imamo nešto za što se zakonodavac rijetko odlučuje – apstraktnu opasnost”, kazao je Hrdalo pa detaljnije komentirao:

“Nije dobro ako bi to destimuliralo razvoj tehnologije, ali, s druge strane, ne može se dopuštati razvoj nečega što kao posljedicu može imati smrt ili štetu većih razmjera. No, imate slučaj autonomnih vozila. Ono izazove nesreću i tko je onda kriv?”

Naglasio je da umjetna inteligencija nije opće opasna. Također, odbacuje kritike da se na ovaj način želi usporiti ili onemogućiti razvoj umjetne inteligencije.

“Ne prihvaćam da je intencija zakonodavca destimulirati razvoj jedne industrije. Za to ne postoje motivi ili potreba. Europska unija neosporno zaostaje u razvoju ove tehnologije i ne bi joj bilo u interesu dodatno je sputavati.”

“Sumnjam da ćemo često trebati vještake”

A što ako, primjerice, u liječenju sustav umjetne inteligencije pogriješi i nanese štetu?

“U tom bi se slučaju išlo na “nesavjesno liječenje”. Kum AI-ja Geoffrey Hinton je rekao da ga brine kombinacija umjetne inteligencije i biološkog oružja jer to može rezultirati pogrešnim korištenjem.”

Tko bi vještačio u slučajevima koji se tiču AI-ja?

“Ima sposobnih ljudi koji bi to bili u stanju raditi, a i sumnjam da će često biti potreba za njima. Vidjet ćemo hoće li biti koji slučaj uopće u idućih pet godina.”

Akt o umjetnoj inteligenciji uveden je u Europskoj uniji prošle godine kako bi se regulirala sva sporna pitanja oko AI-ja.

“Ona prva želi stvoriti određena pravila igre, što je čest slučaj. No, regulative usporavaju razvoj. Iako, u slučaju AI Acta ne govori o kaznenim djelima. Zato se ne može reći da je naš zakon u njemu tražio kako se oblikovati.”

“Porođajne muke”

Hrdalo smatra da je zbog kompleksnosti i brojnih nepoznanica po pitanju umjetne inteligencije potrebno i odrediti tko razvija i tko implementira tehnologiju.

“Imate ponovno primjer autonomnih vozila. Nije nužno da su oni koji su razvili automobil ujedno i operateri. Ali, ne može se isključiti odgovornost pravnih osoba, no sigurno bi bila odgovorna neka fizička osoba. Tu će biti kombinacija kaznenog i dijelom trgovačkog, odnosno građanskog zakonodavstva. To jesu porođajne muke i možda će za 20 do 30 godina to biti jasnije.”

“Ako robotaksi nekoga pogazi, tko je kriv? Netko mora biti”

Kad se govori o potrebi regulacije, spominje se primjer robotaksija, na kojima se radi i u Hrvatskoj.

“Često imate doprinos s obje strane. Ako bi robotaksi nekoga pogazio, pitanje je je li kriv onaj koji je napravio vozilo, ali netko mora biti kriv. Nisu mi sporne odredbe da u slučaju smrti i teže štete mora biti odgovornosti. Malo je nespretna formulacija da se ide u kažnjavanje samog testiranja jer koja je granica? Kako ćemo definirati opasnost? Imamo firmu koja razvija dronove i ne možemo reći da oni nisu opasni.”

Kako će se o tome raspravljati u Saboru?

“Bilo je jako puno komentara na ovaj zakon, više od 600. Čini mi se da bi mogla biti živa rasprava i mislim da će se naši zastupnici morati malo educirati o tim stvarima jer nije to budućnost, to je već među nama. Moramo naučiti razgovarati o tim temama, što nije loše jer dobro da se i na druge stvari malo koncentriraju”, zaključio je Vlaho Hrdalo.